Kolumna

Satira i anglosaksonske lekcije o demokraciji

Foto: Reuters/PIXSELL
Satira i anglosaksonske lekcije o demokraciji
11.01.2015.
u 12:00
Anglosaksonski mediji, koji se ne libe ulaziti u tuđe krevete kada žele načiniti tzv. scoop, odnosno otkrivanjem nečije intime prodati novinu, sada drže lekciju o svrsishodnosti satire
Pogledaj originalni članak

Anglosaksonski mediji, koji se ne libe ulaziti u tuđe krevete kada žele načiniti tzv. scoop, odnosno otkrivanjem nečije intime prodati novinu, sada drže lekciju o svrsishodnosti satire. To nije ne samo licemjerno, već nema nikakve veze s temeljima demokracije i tolerancije. Europski listovi latinskih zemalja objavljuju karikature francuskog Charlie Hebdo, čiji su novinari krvlju platili netolerantnost i glupost pojedinaca. Anglosaksonski listovi spočitavaju navodnu neopreznost francuskog satiričkog lista.

Dakako, može se raspravljati je li zapadni svijet u ratu s islamistima ili je riječ o terorističkom činu pojedinaca, je li riječ o sučeljavanju kultura, ali nisu potrebne lekcije Financial Timesa, čiji je urednik europskog izdanja Tony Barbera, optužio francuski satirički tjednik Charlie Hebdo za provociranje muslimana. Francuska je zemlja Voltairea, no u slučaju lista Charlie Hebdo, nepromišljenost je često prevladala, napisao je Tony Barber i time pokazao kako, vjerojatno, nije razumio misao francuskog filozofa iz 18. stoljeća. Jer, Voltaire je napisao u Traktatu o toleranciji kako je ona prirodni zakon, temelj svih ljudskih prava, a netolerancija je barbarstvo i apsurdnost. Međutim Barber je francuski časopis koji redovito ismijava vjerske i političke vođe nazvao glupim i optužio ga za nedostatak zdravog razuma. Izvlači se kazavši kako ne opravdava ubojstva, već kako želi kazati da bi se trebali imati zdravog razuma.

Listovi kao što je francuski satirički žele se "boriti za slobodu provocirajući muslimane, a zapravo su obične budale", drži Financial Times. Satira ima pokoji puta učinkovite karikature, pokoji puta manje oportune, ali bi bila velika greška stvarati podjele oko slobode izražavanja, koju uvijek treba štititi. Smijeh, osmijeh i vjerski integralizam sučeljavaju se stoljećima. Ako je Bog ljudskom biću podario osmijeh, jedinome biću na svijetu, onda postoji neki razlog. Financial Times je pogriješio u tempistici. Može se raspravljati i o tome je li neka karikatura pogodila cilj i nasmijala, ili nije, ali sada nakon ubojstva osoba koje su satiri izvrgli neka ponašanja, neku vjersku zadrtost, nije bio pravi trenutak. Satiru se ne smije satrti ni kada vrijeđa jer strah je najveći neprijatelj demokracije.

>>Mladić se sakrio u tiskari i policiji odao teroriste

>>'U satiri ne treba biti tabua, nego odgovorne doze zdravog razuma'

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

CI
cicibela
17:38 11.01.2015.

2009.g. karikaturist Maurice Sinet dobio je otkaz u Charlie Hebdo-u pod optužbom da je „poticao rasnu netrpeljivost“. Sinet je komentirao zaruke Sarkozy-jevog sina za bogatu nasljednicu židovskog podrijetla, rekavši da će mu prelazak na judaizam sigurno donijeti dosta novca. Bio je to krimen koji se nije dao oprostiti. Uredništvo je odmah znalo da je prijeđena granica slobodnog izražavanja i da je to bio govor mržnje. U drugim slučajevima granice slobodnom izražavanju nije bilo.

BA
bakulušić
15:45 11.01.2015.

Gospodine Tomašević, ismijavanje i ruganje nikada nisu vrlina nego pripadaju tamnoj strani ljudske naravi. Osmijeh je nešto drugo i nisu za usporedbu. Razlika je otprilike kao između lukavstva i mudrosti. Pa i Vama je draži osmijeh nego ismijavanje. Zbog osmijeha još nitko nije ubijen.

BF
brkonja fra brkati
15:39 11.01.2015.

Charlie Hebdo je procionistički list,kao uostalom velika većina medija na zapadu i njihova satira je političko oružje koje širi neoliberalni fašizam.Ponajviše su vrijeđali osjećaje muslimanskih vjernika,nakon toga kršćanskih,a rijetko ili nikad židovskih,zapravo tek tu i tamo bi ubacili kakav posrdni komentar o Židovima,a i u tim situacijama bi doživjeli žestoku osudu.