Schengen – prostor slobode, sigurnosti i pravde

Schengen, malo slikovito mjesto sa svega petstotinjak stanovnika, leži na rijeci Moselle u jugoistočnom Luksemburgu na granici s Njemačkom i Francuskom. Svjetski glas prišilo mu je potpisivanje Schengenskog sporazuma prije 26 godina između zemalja Beneluksa, Francuske i Njemačke. Ovo malo mjesto na obali rijeke Moselle nije slučajno odabrano kao mjesto tako važnog događaja jer rijeka Moselle protječe kroz Francusku, Luksemburg i Njemačku, a sam događaj potpisivanja sporazuma dogodio se na brodu "Princeza Mari-Astrid“.

Ovim su sporazumom zemlje potpisnice izbrisale međusobne granice na kopnu, moru i u zračnim lukama zbog čega je i postao sinonim otvorenih granica unutar Europske unije. Sporazum su  tijekom vremena potpisivale i druge europske zemlje. Državljani onih država koje u cijelosti primjenjuju Schengenski sporazum, mogu nesmetano ulaziti u prostor ostalih država članica bez ikakvih provjera. Kontrola se svodi samo na vanjske granice.

Danas su sljedeće zemlje potpisnice Schengenskog sporazuma: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Grčka, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Češka, Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Slovačka i Slovenija. Sve ove zemlje, osim Norveške i Islanda, članice su Europske unije. Irska i Engleska, iako članice EU, nisu potpisnice Schengenskog sporazuma.

Temeljna ideja sporazuma bila je ostvarivanje prostora slobode, sigurnosti i pravde na kojem je zajamčeno slobodno kretanje ljudi, kako državljana EU, tako i onih stranaca koji se na području EU nalaze legalno. Da bi se ti ideali Schengenskog sporazuma ostvarili, treba osigurati:

- ukidanje unutarnjih granica između država članica

- vođenje jedinstvene vizne politike za državljane trećih država i njihov maksimalno tromjesečni boravak na području država članica

- borbu protiv ilegalnih migracija

- uvođenje zajedničke vanjske granice država članica

- uvođenje komplementarnih mjera koje bi trebale nadoknaditi pravnu prazninu ukidanjem unutarnjih granica država članica.

Granični nadzor obuhvaća pregled osoba, traženih i ukradenih vozila, dokumenata, ukradenog oružja i provjeru ispunjavanja uvjeta za ulaz u schengenski prostor. Uvođenje zajedničke vanjske granice schengenskih država zahtijeva oblikovanje zajedničke vizne politike. Za građane trećih država jedinstvenom vizom postavljeni su jednaki uvjeti za ulaz u schengenski prostor, bez obzira na koji dio tog prostora uđu. Zajedničkom viznom politikom regulirano je da, ako jedna od država članica zabrani ulazak nekom stranom državljaninu na prostor svoje države, takva zabrana automatski vrijedi za cijeli schengenski prostor. Za boravak stranaca na schengenskom prostoru do tri mjeseca za države članice EU vrijede zajednička pravila:

- popis država čiji državljani moraju imati vizu za ulaz u schengenski prostor i onih koje to ne moraju

- postupak i uvjete za izdavanje viza država članica

- jedinstveni format vize

- pravila o jedinstvenoj vizi

Zajednička vizna politika zahtijeva informatizaciju viznog postupka i postupka nadzora vanjske granice. Ovdje govorimo o dva informacijska sustava, a to su schengenski informacijski sustav SIS (tjeralični)  i vizni informacijski sustav.