“Šč” je ušlo u svakodnevni govor. Let 3 nam je s pjesmom “Mama ŠČ!” bacio bubicu u uho i to “šč” počelo se koristiti čak i kao pozdrav. Mrle i Prle svako male ponude novo značenje. Na sjeveru Hrvatske u Čakovcu i Čukovcu hvale se da su “Ščakofca” ili “Ščukovca” i od pobjede Leta 3 na Dori iz dana u dana podsjećaju na riječi koje počinju na “šč”, a na tom se području koriste odvajkada. U “Rječniku preloške skupine govora međimurskog dijalekta” Đure Blažeke s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, pronašli smo neke takve riječi koje samo potvrđuju bogatstvo dijalekta. To je samo dio...
- Ščosavec – muška osoba dugog nosa i mršavog lica
- Ščukati – kljucati
- Ščunjkati – pomalo boljeti
- Ščusjeno – skutreno
- Ščuvati (se) – uščuvati koga ili što
- Ščvikonti se – ukiseliti se
- Ščvrknuti se – smanjiti obujam prilikom pečenja
- Ščet – oštra dlaka
- Ščrba – ostatak zuba
- Ščrbavec – čovjek kojem nedostaju neki zubi
- Ščučuriti se – šćućuriti se
- Ščuđavati se – iščuđavati se
- Ščuka – štuka
- Ščipkati – ukrasiti čipkom
- Ščipnuti, ščeknuti – štipnuti
- Ščinkati – izgubiti u igri bacanja novčića
- Ščipa – mrvica
- Ščipanec – tijesto koje se otkidalo prstima
- Ščipaljka – štipaljka
- Ščesati – češljanjem odstraniti što
- Ščava – napoj
- Ščanjek – posuda u kojoj se drži napoj
- Ščekičariti – usitniti kukuruz čekičarom
- Ščehati – poderati na komade
- Ščekivati – iščekavati
- Ščačkati – izvaditi čeprkanjem
- Ščafki – koji se počeo kvariti
- Ščap – štap
- Ščebrati – potrgati plodove s voćke zajedno s grančicama
- Ščenje – fizički zaostala osoba
- Ščenec – zubac
Ščipa- mrvica ????, kod nas ščipa je drvena poluga koja se koristi na primjer kad se udovaruju drva. U mojem kraju dosta se tih riječi koristi,ali bez š, kao na primjer čekičati