SDP i HDZ prodali su Hrvatsku za 7000 € plaće u 
EU parlamentu

Stranke objavljuju imena svojih kandidata za Europski parlament, a izabranima plaća neće biti manja od sedam tisuća eura. Već više od dvanaest godina svim vladama i svim većim političkim strankama glavni je cilj ulazak u Europsku uniju, a u obožavanju i mitologiziranju EU išlo se tako daleko da se govorilo i pisalo - Hrvatska je bez Europe nitko i ništa.

I doista, radnik bez posla, radnik koji radi a ne prima plaću, radnik koji je na minimalcu ili mu poslodavac ne uplaćuje doprinose u usporedbi s hrvatskim zastupnikom u Europskom parlamentu u materijalnom je značenju nitko i ništa. Kakav odnos stotine tisuća ljudi u neimaštini može imati prema Europskoj uniji? Ili nikakav, ili ravnodušan, ili gnjevan, ili prezirući... Pa ipak, prije 12 ili 15 godina siromašnijih Hrvata mnogo više nego danas bilo je za ulazak Hrvatske u EU - u anketama se tako opredjeljivalo više od 80 posto građana. Europa je bila neka nada, neki viši kriterij koji bi se mogao prenijeti i u Hrvatsku. Kako je od 2000. godine vrijeme prolazilo, bilo je sve očitije da su najmoćnije europske zemlje egoistične i grabežljive, da u Hrvatskoj nastoje što jeftinije pokupovati sve što vrijedi a da je Europska unija manje-više samo mit i alibi političkih i drugih elita.

Padu potpore naroda EU pridonijelo je i višegodišnje ucjenjivanje Hrvatske Haagom te nepodnošljiva servilnost hrvatskih vlasti prema europskim moćnicima. Tako je s vremenom taj mit postao gotovo isključiva \"svojina\" politike i medija. I ne zaboravimo da je referendum o EU prošao s glasovima manje od trećine svih hrvatskih birača, pa će se u Uniji više od dvije trećine građana Hrvatske naći – ne svi protiv svoje volje ali svakako mimo nje. Izbori za Europski parlament bit će i stvaran i simboličan nastavak golemih razlika s kojima ti građani i elite ulaze u EU. Dok će jednima biti dobro i još bolje, drugi bi mogli biti dio scenarija s konjima, pendrecima, suzavcem i uhićenjima kakva gledamo na ulicama i trgovima Grčke, Španjolske, Portugala, Bugarske, Rumunjske...

Tome je tako dok se u Hrvatskoj još tepa Europskoj uniji kao \"obitelji europskih naroda\" i dok EU tepa Hrvatskoj kao svom dobrodošlom novom članu. Zašto baš ni u jednoj vlasti ni u najvećim strankama, HDZ-u i SDP-u, ne prihvaćaju bilo kakvu pomisao o tome da preispitaju poslovanje stranih banaka u Hrvatskoj koje iscrpljuju i gospodarstvo i građane, politiku Hrvatske narodne banke koja takvom poslovanju ide na ruku i da se općenito pozabave stranim profiterstvom koje Hrvatsku čini siromašnom kolonijom? Zato što su – podmićeni. Bolit će ona stvar buduće hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu za sudbinu Hrvatske kad se njihovoj sudbini posreći 7000 eura mjesečno i cio niz povlastica.

Zapanjujuće je danas bogatstvo ljudi koji su sudjelovali u prodaji hrvatskih banaka i velikih državnih tvrtki, što je također bio \"dug\" koji je Hrvatska trebala dati europskim moćnicima za njihovu milost s kojom su nas stubu po stubu na dugačkom usponu pripuštali ulasku u svetište zvano Europska unija.

Danas hrvatske vlasti i institucije mnogo više u Hrvatskoj štite interese tih moćnika nego interese svojih građana. Zašto? I zato što bi protivljenjem tim interesima političari na vlasti riskirali svoje pozicije i svoje vlastite dobitke. Ta poslušnost i ovisnost će se, naravno, nastaviti i kad uđemo u Europsku uniju. A s ovako nesposobnim vlastima kakve su bile i kakva je sada ne vidi se nikakva korist od članstva u EU, ne vidi se način na koji će se zaustaviti rast broja nezaposlenih, propadanje hrvatskoga gospodarstva, smanjivanje vanjskoga duga.

Jer samo Hrvati u Hrvatskoj stanje mogu poboljšati, a to su mogli učiniti i bez EU kao što mogu i u EU. Dakle, samo neka pametna i hrabra vlast, vlast koja će članstvo u Uniji iskoristiti i za to da se usprotivi teroru njezinih profitera, Hrvatskoj može donijeti boljitak. Nastavak servilnosti radi probitka elita, a to su i plaće u Europskom parlamentu, može donijeti samo još veću nesreću.