Ima li išta slađe od osjećaja da si u pokušaju uvođenja reda u vlastitoj kući izazvao razdor u neprijateljskim redovima? Dogodilo se to Andreju Plenkoviću koji danima harači po stranačkim ograncima lobirajući za podršku oko Istanbulske konvencije.
I dok na terenu žanje barem prividan unutarstranački uspjeh, u oporbi su se oko podrške Konvenciji podijelili podarivši tako Plenkoviću neočekivan politički benefit. Nejedinstven stav svjetonazorski konzervativnog Mosta nije iznenađenje unatoč nastojanjima Bože Petrova da privid stranačke sloge održi neizjašnjavanjem. Međutim, iznenađuje izjava iz vrha SDP-a da neće glasati za ratifikaciju u slučaju da vladajući Konvenciji dodaju bilo kakvu izjavu koja njome već nije predviđena.
Unatoč takvom stavu vrha stranke, uslijedile su reakcije viđenijih SDP-ovaca da će konvenciju u Saboru podržati bezuvjetno, jasno dajući Bernardiću do znanja da, što se ljevice tiče, na ovoj temi nema mjesta politikantstvu. Koliko god bilo jasno da se iza protivljenja Istanbulskoj konvenciji u HDZ-u krije iskaz nezadovoljstva dijela stranke zbog nenamirenih očekivanja raznih vrsta, toliko je nejasno zašto u ljevici koriste ovu civilizacijsku temu samo da bi Plenkovića držali na tihoj vatri jer bi se bez glasova SDP-a proces ratifikacije u Saboru mogao zakomplicirati. Političke bodove, drže valjda u SDP-u, nikad ne treba odbaciti, pa makar bili i vrlo jeftini.
I kontraproduktivni, jer kako bi Bernardić simpatizerima i članstvu objasnio da nije podržao Konvenciju o zaštiti žena od nasilja samo zato što je uz nju pisalo da je u skladu s Ustavom i da ne sadrži rodnu ideologiju. Argument bivše SDP-ove Vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem, koja je u izbornoj godini zbog izbjegavanja konfrontacije s Crkvom i klerikalnom desnicom propustila u Sabor poslati zakon o ratifikaciji Istanbulske konvencije, simpatizeri ljevice još su mogli progutati. Danas iz oporbe prostora za takav manevar nemaju.
Pogledajte i raspravu Ilčića i Richembergha o Istanbulskoj konvenciji:
Referendum je najvisi stupanj demokracije kojeg se Plenkovic boji kao vrag tamjana.