SDP na putu da zacementira poraz

Mjesec i pol nakon spektakularnog gubitka izbora odlazeći, ali još uvijek ipak formalni predsjednik SDP-a Zoran Milanović pokazuje karamarkovski prijezir prema javnoj dužnosti na koju je izabran u Hrvatskom saboru, a u njegovoj stranci traje utrka za novog predsjednika koja je lišena bilo kakve kritičke rasprave o poražavajućim aspektima Milanovićeve vladavine.

To je loše ne samo za SDP, nego i za zdravlje hrvatske demokracije jer takvo stanje, kojem upravo svjedočimo, donosi opasnost da stranka zacementira sve kobne Milanovićeve pogreške, kao da se one nisu nikad dogodile, i da na tako zacementiranim temeljima nastavi graditi pogubljenu, egocentričnu politiku koja je poražena na dvama izborima.

Ono što bi se trebalo događati u SDP-u, a ne događa se, možda najbolje sažima jedna pjesma Boba Marleya: sve dok poražena politička filozofija ne bude konačno i trajno napuštena i diskreditirana imat ćete… Neću reći rat, kao što kaže Marley u pjesmi “War”. Neću reći ni pakao, kao što je govorio Milanović. Ali, imat ćete neriješen problem u jednoj političkoj stranci koja možda nije stožerna stranka, kako se voli tepati HDZ-u, ali sigurno je osovinska, sudbinski važna stranka za Hrvatsku. I svaki neriješen, a zakopan problem u takvoj stranci može prouzročiti poremećaje na čitavoj političkoj sceni.

U SDP-u trenutačno prevladava intelektualni kukavičluk i licemjerje, oličeni u tezi da ne bi bilo korektno kritizirati lidera koji je posrnuo. Istina, nije najčasnije udarati po nekome kad padne, puno je časnije upozoravati na greške onda kad se događaju, ali postoji nešto još gore. Uvjerljivo je najgora opcija ne kritizirati ga ni onda kad je činio greške na poziciji vlasti i moći, ni sada nakon što je odveo stranku u poraz ni bilo kad i bilo gdje. Mnogi SDP-ovci puštaju da ih rijeka nosi prema toj najgoroj opciji.

Glavni odbor stranke na prvoj sjednici nakon izbornog poraza nije previše ulazio u kritičku raspravu, nego je naručio izradu analize izbornog poraza, pa tek kad ta analiza bude gotova, onda će biti i raspravljena. No, tko piše tu analizu? Tajništvo stranke na čelu s valjda najneinspirativnijim i najispraznijim glavnim tajnikom ikad dosad, Igorom Dragovanom. Možemo pretpostavljati kakva će to analiza biti. Kao i dosadašnja javna rasprava o Milanovićevu ključnom doprinosu izbornom porazu: praktički nepostojeća.

Kandidati za novog predsjednika posvećuju stotinke ili sekunde samoj raspravi o Milanovićevim greškama, a ta rasprava zahtijeva minute ili sate. Kako SDP misli vratiti natrag birače, koje je Milanović potjerao lexperkovićevštinom, egopolitikantstvom, dedama ustašama, vojnim lekarima i šakama jada? Kako, ako ne misli uopće osvijestiti dubinu tog problema i uvjeriti ne samo svoje članstvo i simpatizere, nego širi krug birača i političke javnosti, da je naučio lekciju, shvatio u čemu je bio problem te da je sada kapacitiran da takve greške ne ponavlja?

Dodatni problem je u tome što Zoran Milanović i dalje radi reputacijsku štetu svojoj stranci i samoj ideji političkog služenja građanima. U Europi imamo jedan aktualan primjer bivšeg premijera koji odlazi sa stilom. Prvi posao kojeg se David Cameron prihvatio nakon odlaska s mjesta premijera Velike Britanije i potom s mjesta zastupnika u britanskom parlamentu bio je neplaćeni, društveno koristan rad u nacionalnoj udruzi građana koju je svojedobno kao premijer pomogao uspostaviti kao instituciju razvoja društva.

Sutra će Cameron vjerojatno zarađivati basnoslovne iznose, ali u trenutku odlaska iz politike ima dovoljno pristojnosti i skromnosti da makar još malo čini nešto društveno korisno, a ne da se hvali uokolo kako konačno ide nešto zaraditi i da očajnički traži konzultantsku gažu po inozemstvu ignorirajući posao za koji ga i dalje plaćaju porezni obveznici. Cameron odlazi sa stilom, a Milanović nastavlja u svom lošem stilu.

Pritom, nije baš sigurno da će njegova putešestvija po Albaniji i Kosovu zaista uroditi nekim konzultantskim poslom kakvom se on sam očito nada. Za ulogu savjetnika u napredovanju tih zemalja prema EU ili jačanju regionalne suradnje nužno je da kandidat ima barem mali ugled i veze u EU, što Milanović nema jer se s njima kockao. 

Moguće je da će Milanović konačno nešto zaraditi u Albaniji, ali moguće je i da će se, nakon neuspjelih pokušaja, vratiti sa svoje turneje u regiji i potražiti kakvu-takvu zaradu ponovno u SDP-u ili kroz SDP. Za dobrobit te stranke i demokracije općenito, ključno je da već u tom trenutku SDP bude bitno drukčija stranka od one kakvom ju je ostavio. 

>> Plenković o 'izdanim' Hasanbegovićevim biračima: Ne vidim nikakav problem u tome