Ustavni sud je odbijanjem ustavne tužbe SDP-a vezano za upis vlasništva nad nekretninom na Trgu bunara u Zadru riješio još jedan od sporova iz rubrike “vjerovali ili ne”.
Uporni je SDP, nakon što mu je i Vrhovni sud 2013. odbacio reviziju, i od Ustavnog suda tražio da riješi povijesno-pravnu enigmu za koju bi mnoge u EU teško bilo uvjeriti da je stvarna i moguća 28 godina nakon pada komunizma. Je li gradnjom na nacionaliziranom zemljištu u društvenom vlasništvu Savez komunista Hrvatske mogao steći pravo vlasništva na izgrađenoj nekretnini, pitanje je na koje je tražen odgovor od sudova.
Ako jest, onda je SDP kao sljednik SKH vlasnik zgrade na zadarskom Trgu bunara koja u suterenu i prizemlju ima ukupno 283 m2 te još na prvom katu uredski prostor od 227 m2, izgrađene na zemljištu površine 274 m2. SDP se pozvao na pravni slijed pokrenut nacionalizacijom zemljišta (sljednici izgubili spor) koje je do tada bilo upisano u suvlasništvu Ive i Šime Peričića, a tada postalo društveno vlasništvo.
Temeljem rješenja “Narodnog odbora Općine Zadar od 19. lipnja 1961.”, Kotarski sud u Zadru dozvolio je uknjižbu “prava korištenja uz naknadu na tom zemljištu u društvenom vlasništvu za korist Kotarskog komiteta Saveza komunista Hrvatske radi podizanja poslovne zgrade”. Nakon ukidanja društvenog vlasništva, Zakon o pretvorbi 1997. propisao je da nekretnine na kojima su bivše društvenopolitičke organizacije poput SKH imale pravo korištenja postaju vlasništvo RH.
Za sudove je ključno pitanje bilo je li SDP prije toga zakona mogao postati vlasnik zemljišta, odnosno je li moglo prestati društveno vlasništvo. SDP se pozivao na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima temeljem kojih se može steći pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Ali to nije vrijedilo i za građenje na zemljištu u društvenom vlasništvu pa je RH temeljem zakona iz 1997. postala vlasnik sporne nekretnine.
Iako se SDP 1996. uspio upisati kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, pet godina kasnije to je brisano, a upisala se RH, pa je 2005. opet upisan SDP da bi “piši-briši” bilo pravomoćno okončano 2012. u korist Hrvatske. Nevaljani upis u zemljišnjoj knjizi nije utjecao na činjenicu da je Hrvatska na temelju zakona postala vlasnik zemljišta u društvenom vlasništvu koje su koristile organizacije poput SKH.
Majku im tarabim krvavu i okot sadasnji i buduci. Hoce li onda preuzeti i odgovornost za sve zlocine koje su napravili tijekom 46 godina okupacije? Bagra crvena! Sve ce doci jednom na naplatu.