SDP-ov predsjednik Sabora uzveličao je Tuđmana nasuprot Milanoviću i Josipoviću

NEDJELJA, 7. RUJNA

Jedan poziv na zajedništvo u ludbreškom svetištu zaslužuje uvod. Nije bilo teme, nije bilo prigode, nije bilo incidenta, nije bilo događaja koji crveni nisu iskoristili da stvore što dublje svjetonazorske podjele u hrvatskom narodu, da ga što više zakrve, da isposvađaju sve živo i mrtvo. Počnimo s vrha. Koliko se Hrvata slaže s govorom Ive Josipovića u Parlamentu u Sarajevu u kojem je optužio hrvatsku politiku za ratna stradanja u BiH? Dovoljno da se među njima stvori razdor. I što je najgore, tim se govorom Josipović ne obraća Bosni i Hercegovini i njezinim trima narodima, nego dodvorava Bošnjacima čiji politički vrh provodi nezapamćenu političku diskriminaciju prema Hrvatima, koja vodi istrebljenju. A to osobito pokazuje grad u kojem je taj govor održao, Sarajevo, u kojem je napravljeno besprijekorno etničko čišćenje, pa njegovo stanovništvo čini više od 90 posto Bošnjaka, a Hrvata gotovo nema. Osim kad dođe Josipović da bi mu fundamentalistički prijatelji pomogli da se rukom s pet multietničkih prstiju rukuje s Angelinom Jolie. Spomenimo i Josipovićevo pribivanje proslavi u Srbu, hvalospjeve partizanskoj kapi, neprekidno zastiranje komunističkih zločina antifašizmom, spominjanje ustaške zmije u Knessetu... pa ćemo dobiti cijelu zbirku doprinosa svjetonazorskoj pomirbi u Hrvatskoj. Nadmašio ga je samo Zoran Milanović koji je izvrijeđao cijele regije, Slavonce i Dalmatince proglasio je brbljavim lijenčinama, donio je lex Perković kojim je stao na stranu komunističkih zločinaca, uveo je partijske, rodbinske, prijateljske, kumovske kriterije u zapošljavanje, izvrijeđao je svakog saborskog zastupnika koji mu je postavio neugodno pitanje, od Ustavnog suda naniže, pljuckao je po svim sudskim instancama kad nije bio zadovoljan sudskim odlukama, Hrvate je proglasio prvim masovnim ubojicama u Europi, ocrnio je branitelje i slao na njih krvožednu policiju, svojom politikom bogatima je omogućio da budu još bogatiji, a masama siromašnih pridružio je nove mase siromašnih... Mogli bismo nabrojiti još na desetke njegovih provokacija i uvreda političkih protivnika, u čemu su ga slijedili i ministri, kao Jovanović koji se svojom destruktivnošću zamjerio baš svima u školstvu, ili Bauk koji je u tradiciji najvećih neprijatelja hrvatstva najavljivao referendum o samoupravi u Dalmaciji. Poslije toga, politički rečeno, trajnog sijanja razdora u hrvatskom narodu čitamo kako je SDP-ov predsjednik Sabora Josip Leko, podsjetivši na "duh zajedništva i optimizma" iz devedesetih godina, u poznatom svetištu u Ludbregu rekao: "Hrvatska je danas duboko podijeljena zemlja, i ekonomski i svjetonazorski. Nije tako bilo prije 20 godina kad je položen temeljac ovog svetišta, i zato i danas pozivam na toleranciju i zajednički put prema stabilnosti". Možda i ne videći da je to očito, Leko je uzveličao Tuđmana, njegovu vlast i pomirbu, posve suprotnu današnjoj "dubokoj podijeljenosti zemlje" na kojoj ustrajavaju Josipović, Milanović i drugi Lekini drugovi.

SUBOTA, 6. RUJNA

Jović bi kadrovirao po hrvatskim medijima!

Kao militantni mladi skojevac Dejan Jović, glavni analitičar predsjednika Ive Josipovića, prije tridesetak godina u omladinskom listu "Polet" počeo je stjecati ime likvidatorskim prozivkama neistomišljenika, a ta politička strast zadržala mu se do danas. Zamislite, on se čudi što je Ivica Šola nastavio pisati kolumnu u "Večernjem listu" premda ga je on označio za odstrel! Autor slavnog teksta "Tri faktora zbog kojih se Jugoslavija raspala" u beogradskom "Vremenu", u kojem je najvećim zlom za Europu i njezinu sigurnost proglasio ujedinjenje Zapadne i Istočne Njemačke, u kojem hrvatsku politiku i narod proglašava krivcima za raspad mile mu Jugoslavije a Domovinski rat prokazuje kao genocidni rat protiv srpske manjine – iz zaštite trona predsjednika države kadrovirao bi po hrvatskim medijima! Dakle, za koga glasovati na skorim predsjedničkim izborima? Za Josipovića, ovo je njegovo vreme.

PONEDJELJAK, 8. RUJNA

Hrvatsku su uvijek balkanizirale manjine

Vesna Pusić, što je očito i iz njezine kolumne u jednom dnevnom listu, Hrvatsku je definitivno smjestila na zapadni Balkan. I ne samo to – s njom kao ministricom vanjskih poslova negdje od početka ove godine naša je zemlja glavni inicijator u učvršćivanju veza u toj regiji te u nastojanju da zapadni Balkan "postane prostor mira, stabilnosti i sigurnosti i zauvijek promijeni lošu sliku koju Balkan još uvijek nosi sa sobom". Ali jako, jako je puno onih koji neće s onima s kojima hoće Vesna Pusić, kojima Hrvatska nikad nije bila ni Balkan ni zapadni Balkan, za koje je geografski nepostojeći Balkanski poluotok povijesno-politička izmišljotina. Što s njima? Ništa. Neka se sjete – Hrvatsku su uvijek balkanizirale i u balkanske saveze uvezivale manjine, bilo etničke bilo ideološke kakva je Pusićkina.

UTORAK, 9. RUJNA

Neće se Nikolić ispraviti, nego će biti još gore

Kad se zna da za službeni i neslužbeni Beograd Bunjevci nikad nisu bili Hrvati, kad se zna da predsjedniku Srbije, četničkom vojvodi Nikoliću, darivanje udžbenika na ćirilici bunjevačkoj djeci nije prvo nijekanje hrvatstva tim našim sunarodnjacima u Srbiji, kako čovjek može doživjeti Josipovićevu rečenicu u izjavi o tom genocidnom činu: "Taj potez nije korektan, i nadam se da će se ispraviti"? Neće se ispraviti nego će biti još gore, a takvo što može izjaviti samo netko tko obmanjivački želi ublažiti ili posve zastrti neprijateljsko raspoloženje srbijanske vlasti prema Hrvatima, netko tko nema ni muda, ni nacionalnog ponosa, ni odlučnosti, netko tko krivotvori stvarnost kako bi, uvijek na štetu svoga naroda (sjetimo se govora u sarajevskom Parlamentu, "zmijske" izjave u Knessetu...), održao svoje regionalne iluzije koju mu "nekorektni" Nikolić svako malo, kao kad u igri djetetu skrivamo igračku, poklopi kapom s četničkom kokardom. Infantilija s Pantovčaka!

SRIJEDA, 10. RUJNA

Apsolutna suprotnost hrvatskoj politici je Čilić

U susretu i s Federerom i s Nishikorijem trebalo je Čiliću pobijediti i publiku, koja je u većini bila na strani njegovih takmaca. Patološkim ovisnicima o moći, Amerikancima je bio bliže tenisko božanstvo Federer, a i Japanac koji ionako već dugo živi u Americi. Nije, dakle, na US Openu trijumfirao samo vrhunski Čilićev tenis, nego i tenis koji igra Hrvat, kojeg je bilo malo ili nimalo u pamćenju američke sportske publike i medija. I u tome je draž Čilićeva uspjeha, koji potvrđuje da nema unaprijed zadanih velikih i malih. Ivanišević je rekao da je Čilić protiv Nishikorija igrao kao da iza sebe ima 20 takvih finala, a tako nadmoćan bio je i s Federerom. Apsolutna suprotnost hrvatskoj politici, koja se na velikoj svjetskoj sceni ponižava, dodvorava, sluganski joj se nudi, traži milost i krčmi svoja nacionalna bogatstva umjesto da se s njima gdje može penje na postolja.

ČETVRTAK, 11. RUJNA

Nakon Hawkinga ponovit ću – vražja Božja čestica

Kad sam ono prije četiri, pet godina objavio kolumnu "Vražja Božja čestica" o potrazi znanstvenika u CERN-u za Higgsovim bozonom, koju sam proglasio sotonskom, 50-ak hrvatskih fizičara ustalo je protiv mene. Bacali su po meni Arhimedove kade, Newtonove jabuke, a čuo sam da su neki predlagali da mi se na glavu baci Einsteinova atomska bomba. Sada mi je dao za pravo najveći fizičar današnjice Stephen Hawking (no meni su Mandžukić, Modrić, Rakitić, Ronaldo i Messi puno veći), koji tvrdi da bi Božja čestica mogla uništiti svemir. Ali, kaže Hawking, "i sama činjenica da takva mogućnost uopće postoji uzbudljiva je jer sugerira posve novo područje fizike". Dakle, od uzbuđenja što ga stvara pomisao na moguće uništenje svemira može li biti sotonskijeg? Ostaje mi samo da ponovim: vražja Božja čestica.

PETAK, 12. RUJNA

I u vlasti i u oporbi nema nikoga tko nije umočen

Hrvatski laburisti, koji su na proteklim izborima postigli izvanredan uspjeh, svoj su imidž stvarali na poštenju, čestitosti, nepotkupljivosti. A onda suspendirani Branko Vukšić razglasi kako je jedan od dvojice zaposlenih u Središnjem uredu stranke, i to s jako dobrom plaćom, sin njezina osnivača i bivšeg predsjednika Lesara. Da su pak ćudljive ljevičarske stranke i njihovi privrženici vidi se po tome što je Mirela Holy s prljavštinom, sa "sitnom političkom korupcijom", kako ju je nazvao Zoran Milanović, počela svoj uspon pošto je izbačena iz SDP-a te osnovala Orah, a među laburistima se otkrivaju nepodopštine dok su u potpunom rasulu. Tako je Lesar upotpunio sliku: u ljevičarskim hijerarhijama i u vlasti i u oporbi nema više nikoga tko nije umočen.

>> Zašto elite, pa i ustavni suci, vole močiti 
stražnjice gdje su ih močili Tito i drugi zlikovci 

>> Šerbedžija danas nema Krležu i Šuvara da im 
se ulizuje, ali se njemu ulizuju Zlatarka, Stazići...