Nevjerojatan talent potreban je da bi se smjena pravobraniteljice za djecu pretvorila u kadrovsku aferu. Osobito ako protukandidatkinju nakon osam godina treba zamijeniti docentica zagrebačkog Pravnog fakulteta i članica četiriju povjerenstava. SDP-ov talent nema granica i svu njegovu raskoš pokazuju i gdje to nitko ne očekuje. Za dobru političku aferu gotovo pa mazohistički razumu će pretpostaviti Stazić-Jovanićevu zadrtost, netolerantnost i svadljivost makar ispali i najveći licemjeri. Njihovi indolentni politički mužeki u stanju su ignorirati demokratske standarde čak i kad njihovo poštivanje ne iziskuje baš nikakav trud, i po njih nikakve posljedice. Što bi ih koštalo da su smjenu Mile Jelavić s Ivanom Milas Klarić odradili koji dan kasnije, ali barem formalno na pošteniji način, ne podcjenjujući ničiji rad pa ni saborskog odbora, čijim su članovima poslali poruku da ionako nisu zavrijedili da se poštuje njihovo mišljenje te da i nije neka sramota što im je Ministarstvo socijalne politike i mladih poslalo tajnicu da brani Vladin prijedlog odluka o pravobraniteljici za djecu. Nešto slično već smo vidjeli i kod izbora pučke pravobraniteljice Lore Vidović, koju su također kompromitirali ostavljajući dojam da biraju svoga kandidata makar bio i lošiji.
Tipični politički karijerist Peđa Grbin (SDP) tada se drznuo prigovoriti sutkinji Lani Petö Kujundžić da nije dovoljno javno prepoznatljiva kandidatkinja za pučku pravobraniteljicu premda je ona medijska zvijezda za Milas-Klarić koja, svjesni su toga i vladajući, ne zadovoljava zakonski kriterij da je u javnosti poznata po promicanju i zaštiti prava djeteta. Goran Beus Richembergh (HNS) kaže da se 25 godina bavio djecom i mladima, ali do prije godinu dana za nju nije čuo. Uistinu, prije godinu i pol vladajućima nije bila dobra za članicu odbora za ravnopravnost spolova. Ali, potom je postala članica skupine koja je sačinila kontroverzni prijedlog Obiteljskog zakona na koji su vrlo ozbiljne primjedbe imali pravni eksperti, nevladine organizacije pa i Mila Jelavić. I sam Beus Richembergh izrazio je nadu da koautorstvo jedne i kritičnost druge kandidatkinje za pravobraniteljicu za djecu ne stoje iza prijedloga Vlade. Očito je aludirao na notorno, da iza Vladina izbora stoji Milanka Opačić. Pravdajući taj izbor, Gordana Sobol (SDP) kaže kako treba pružiti šansu i drugim kandidatima (a ne samo onima na kojima zakon inzistira, op. a.) te da ni Mila Jelavić nije bila poznata kad je imenovana.
Kad im zatreba, SDP-u su dobri i argumenti onog HDZ-a. Iz dnevno-političkih razloga u stanju su povlačiti i deset godina stare argumente o namještenim ili po kriterijima deficitarnim imenovanjima, a onda i sami imenuju pravobraniteljice mimo zakonskih kriterija pri čemu letvicu dignu na visine Blanke Vlašić kad treba eliminirati boljeg kandidata ili lakonski kažu bilo bi dosta. U slučaju Mile Jelavić 16 godina na čelu institucije jak je protuargument, ali nedovoljan ako je još nosi strast i radi dobro. Za takve broj mandata nije ograničen te su u njihovu slučaju nužni dodatni argumenti za zakonitu smjenu. Vlada nije navela ni jedan, dok su se s oporbom nadmetali tko će više komplimentirati rad Mile Jelavić tako da se neupućenima na tren moglo činiti sasvim izvjesnim da će je imenovati doživotnom pravobraniteljicom za djecu ili barem dok ona to želi. No, što je, tu je, letvica je tako postavljena, i za najbolje, kažu, jedan je mandat dosta. Samo da se toga ne sjete i birači pa na sljedećim izborima SDP-u ne poruče – i vama je jedan mandat dosta.
>>'Imenovanje nove pravobraniteljice je kadrovska križaljka vladajućih'
Nije mi žao drugar'ce Jelavić. Neka na svojoj koži osjeti Partijsku čistku , jer im je sramotno držala štangu, osobno se uključivši u goebbelsovski partijski agitprop protiv referenduma o braku. Sad ju je Partija odbacila ko potrošenu štracu. Tako to biva s onima što s vragom tikve sade!