Iz dana u dan SDP pokazuje neviđenu sposobnost samouništenja. Iako je od parlamentarnih izbora, na kojima su sa Zoranom Milanovićem uspjeli izgubiti vlast nakon najgore Vlade HDZ-a i Mosta koju hrvatska pamti, prošlo devet mjeseci, a od izbora Davora Bernardića pola godine, SDP-ovci se i dalje isključivo i jedino bave sami sobom.
Da je SDP u totalnom rasulu, najbolje su vidjeli HNS-ovci, najveći klijentelisti na političkoj sceni, pa su iz crvenog zagrljaja koji im je jedino mogao jamčiti dugu i postojanu oporbu, pobjegli u zagrljaj premijeru Andreju Plenkoviću i spasili ga od gubitka vlasti i novih izbora.
Upravo je krajnje oslabljen i pogubljen SDP odgovoran što je HDZ u redovima oporbe uspio pronaći novog koalicijskog partnera. Ne bi ni Ivan Vrdoljak izveo političko samoubojstvo, podijelio stranku i otrčao HDZ-u da je vidio ikakvu šansu da s Bernardićem uskoro može doći do vlasti.
Mogu se SDP-ovci duriti koliko hoće, mogu i plakati za Titovim trgom, ali oni su svojim frakcijskim sukobima i bezličnim predsjednikom omogućili mnoge dosad nezamislive političke akrobacije. SDP-ovci su do neki dan bjesomučno napadali Bernardića, a sad je on metodama koje SDP voli pripisivati HDZ-u krenuo u obračun sa svojim najvećim kritičarima – Milankom Opačić i Mirandom Mrsićem.
Iako mu je odluka o njihovim smjenama sa saborskih pozicija na Klubu SDP-a prošla za dlaku, taj je unutarstranački rat samo pokazao koliko je SDP podijeljen. SDP-ovi zastupnici podijelili su se napola oko Opačić-Mrsićeve smjene, i to je poražavajuća slikaSDP-a.
Umjesto da oporba nudi rješenja oko kurikularne reforme, da HDZ proziva za promjene stavova nakon promjene partnera u Vladi, SDP se iscrpljuje u stranačkim borbama sve dok ne postanu stranka od 10 posto.
El bahati ih razvalio, nepovratno