Lakoća kojom se predsjednik na odlasku Ivo Josipović odrekao bivše stranke nepodnošljiva je većini njegovih dojučerašnjih kolega u SDP-u. U službenom dijelu razgovora govore da im je žao i da je za Josipovića "svakako bilo mjesta u stranci", dok se u neslužbenom dijelu razgovora zgražaju nad Josipovićevom izdajom. Ne mogu se načuditi zašto pljuje u tanjur iz kojeg je još do jučer jeo.
I to doslovno, jer SDP je u Josipovićevu izbornu kampanju uložio i stranačku logistiku i oko četiri milijuna kuna u kešu. Uostalom, Josipović nikada ne bi ni postao predsjednik države da ga nije kandidirao upravo SDP. Josipovićevu izjavu kako se neće vratiti u SDP jer ne želi statirati politici koju smatra lošom javnost sigurno teško može prihvatiti, jer ako je SDP tako loša stranka, zašto je Josipović uopće pristao biti njen predsjednički kandidat?
S druge strane, nije teško shvatiti zašto se predsjednik na odlasku odlučio za takvo javno gaženje po "svom" SDP-u. Nakon što je shvatio da ga Zoran Milanović i mnogi drugi iz vrha stranke, čak i neki koji se u drugim pitanjima vrlo često ne slažu sa šefom stranke, više ne žele i ne trebaju, Josipović je očito odlučio krenuti svojim putem i odmah se u startu distancirati od svoje bivše stranke i politike koju vodi Milanovićeva Vlada i SDP.
To može biti isplativ potez samo ako Josipović već danas zna s kime će i kako graditi "treći put".
Jer ako stvari na trećem putu i malo zaškripe, Josipović će se naći na vjetrometini. Sam samcat. A to je najbrži put u politički zaborav...
>> Josipović je postao politički neprijatelj SDP-u
>> 'Nema smisla da ulazim u SDP kako bih statirao politici koja nije dobra'
Zašto SDP omalovažava Ivu ak se ne varam nekad im je Bandić bil najbolji čovijek. Niš me ne čudi od partije čiji je član sabo, merzelica i da ne nabrajam. Lažni socijaldemokrate koje vodi slučajni premijer