Austrija se, čini se, približava dramatičnoj i složenoj situaciji. Sondiranja uoči nedjeljnih prijevremenih parlamentarnih izbora nagovještavaju potres austrijskog tradicionalnog političkog sustava koji s velikom pozornošću prati cijela Europa.
Velika je vladajuća koalicija socijaldemokrata (SPÖ), kao vodeće sile, i narodnjaka (ÖVP), kao manjeg partnera, koja uz kraće prekide vlada Austrijom desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, pred slomom. Razloge, kako navode demoskopski stručnjaci, treba tražiti ne samo u pojavljivanju novih snaga, novog i modernijeg političkog stila, nego i novog tipa birača, koji ne glasuje na isti način kao prije, koji je pokretljiv, spreman na promjene i brzo mijenja lojalnost i svoje opredjeljenje. S time su suglasni i ozbiljni promatrači austrijskih (ne)prilika koji na predstojećim izborima ne isključuju mogućnost velikih i za neke ne baš ugodnih iznenađenja.
Institut za istraživanje javnoga mišljenja u međuvremenu isključuje mogućnost da SPÖ opet postane najjača stranka u zemlji i upozorava na mogućnost velikih gubitaka socijaldemokrata predvođenih saveznim kancelarom Christianom Kernom. Razloge, između ostalog, treba tražiti u izbijanju skandala s lažnim stranicama na Facebooku „Istina o Sebastianu Kurzu“ i „Mi za Sebastiana Kurza“, preko kojih se glavnog kandidata ÖVP-a, 31-godišnjeg austrijskog šefa diplomacije Sebastiana Kurza, širenjem neistinitih rasističkih i antisemitskih sadržaja pokušalo kompromitirati i izbaciti iz izborne utrke. Autor te dosad u Austriji neviđene prljave kampanje izraelski je marketinški stručnjak Tal Silberstein kojeg su socijaldemokrati ovlastili za vođenje dijela predizborne kampanje, pod geslom „Uzmi što ti pripada“, a osobno ga je, kako je naknadno utvrđeno, angažirao sadašnji kancelar i čelnik SPÖ-a Christian Kern.
Slučaj Silberstein
Nakon što je Silberstein u Izraelu u kolovozu priveden i pritvoren zbog sumnji da je umiješan u nekoliko velikih korupcijskih afera, austrijski su mediji, dnevni list „Die Presse“ i politički tjednik „Profil“, otkrili da se iza lažnih stranica na Facebooku krije upravo taj izraelski stručnjak za prljave kampanje, što je izazvalo politički potres u Austriji i sveopće gnušanje i osudu austrijske javnosti. Kern i vodstvo austrijskih socijaldemokrata tvrde da nisu znali za Silbersteinove aktivnosti na Facebooku i nakon skandaloznog otkrića prekinuli su s njim suradnju. Anketa dnevnog tabloida „Österreich“ pokazuje da bi SPÖ i kancelar Kern zbog slučaja Silberstein mogli pasti na 22 posto, uz vjerojatnost dramatične borbe s krajnje desnom Slobodarskom strankom (FPÖ) populista Heinz-Christiana Strachea, za drugo mjesto. Izgube li socijaldemokrati sadašnju prvu poziciju u zemlji i padnu na treće mjesto, unutarstranačka borba bila bi neizbježna, tvrde analitičari. Anketa istodobno pokazuje da Lista Sebastian Kurz – nova Narodna stranka ÖVP vodi s 34 posto potpore birača ispred Stracheove krajnje desne Slobodarske stranke koja je u uzletu i ima 27 posto. Za prelazak izbornog praga od četiri posto, prema istom ispitivanju, bori se stranka Zeleni, Lista bivšeg političara Zelenih Petera Pilza te Neos, a ostalih desetak malih stranaka, lista i inicijativa nemaju šanse za ulazak u parlament. Rezultati instituta OGM objavljeni u dnevnom listu „Kurier“ pokazuju da su narodnjak Kurz i njegova lista na prvome mjestu i da zasad ima 33 posto potpore birača, drugi je, unatoč skandalima i prljavoj kampanji, Kernov SPÖ s 27 posto, a treći Stracheov FPÖ s 25 posto. Slijede ih Neos s 5 posto, te Zeleni i Lista Pilz sa po 4 posto.
U svakom slučaju, dok se SPÖ i ÖVP iscrpljuju unutar velike koalicije u međusobnim svađama i podmetanjima i „okamenjuju“ umjesto da reformiraju društvene strukture, Strache, koji igra na populizam i oportunizam u svom pohodu na kancelarsku fotelju, znalački skuplja glasove sada brojnih bijesnih i razočaranih birača. A njih je već poprilično nakon skandala koji ovih dana kulminiraju u Austriji i prijete da se prošire u izravnom izboru i na biračko tijelo, od čega bi najviše mogla profitirati desnica i ponovno doći na vlast. Sjetimo se samo da je Europska unija početkom ovog stoljeća, kada je Haiderova populistička desnica ušla u tadašnju narodnjačku Schüsselovu vladu, izolirala Austriju i nametnula joj sankcije koje su bile na snazi godinu i pol.
Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, i Kurz bi, po uzoru na svog stranačkog kolegu i bivšeg austrijskog kancelara Wolfganga Schüssela, mogao sasvim komotno sastaviti vladu od svojih narodnjaka i desnice. I među narodnjacima postoji čitav niz nacionalističkih krugova kojima bi takva desna vlada i te kako odgovarala. Ali mladi politički talent i taktičar Sebastian Kurz to sasvim sigurno neće učiniti, tvrde dobri poznavatelji austrijskih (ne)prilika. Njemu je cilj, kako je rekao, ne samo postati najmlađi savezni kancelar u austrijskoj povijesti nego i „srušiti dosadašnji zastarjeli sustav i podjelu vlasti između crvenih i crnih“ u Austriji po kojem je gotovo cijela država i znatni segmenti društvenog života „proporcionalno“ podijeljena između socijaldemokrata i Narodne stranke. Najavljuje i da će zaustaviti ilegalnu i nekontroliranu migraciju, radikalni politički islamizam te osigurati Austrijancima, sniženjem poreznih stopa na dohodak, više plaće, zaposlenje i visok standard, a maloj Austriji, ali još relativno bogatoj, više moći i utjecaja na europskoj i svjetskoj političkoj sceni.
Sadašnji kancelar i predsjednik SPÖ-a Christian Kern vidno je nervozan. O njemu se već u kuloarima priča da mu je karijera završena ako SPÖ iz idućih izbora izađe s teškim gubicima. Pokušavajući, nakon skandala, spasiti, što se još spasiti dade, rušilačkom snagom okomio se na svog izazivača i još uvijek aktualnog koalicijskog partnera Kurza. Predbacuje mu da je populist i da se svojom ideologijom i ciljevima ne samo približio Stracheovoj krajnjoj desnici nego da je još desniji od njega.
Kern inače ističe kako u Austriji nije tako loše i okrivljuje Kurza i narodnjake da uz pomoć budućeg koaliranja s krajnje desnim FPÖ-om Heinza Cristiana Strachea hoće namjerno razoriti lijepi austrijski sustav socijalne sigurnosti, ukloniti socijalne tekovine i starim ljudima u opasnost dovesti njihove teško stečene mirovine. A zna se da su Austrijanci desetljećima svoj glas davali ljevici jer su željeli sigurnost i zbrinutost. Kancelar Kern za svoga drugog izbornog izazivača, kontroverznog populista Strachea, također nema lijepih riječi. Predbacuje mu da je islamofobni desničar i prikriveni protivnik EU koji tvrdi da je Brexit spasio Veliku Britaniju od propasti te manipulator javnim mnijenjem koji stvari okreće kako mu kada odgovara. A odgovara mu, kako je istaknuo, da postane austrijski kancelar i svoj krajnje desni FPÖ iz oporbenih klupa dovede na vlast. Svojim je pristašama obećao da će rušiti dosadašnji sustav i podjelu vlasti između austrijskih etabliranih „velikih stranaka“, zaustaviti politički islamizam i spriječiti useljavanje „egzotičnih“ migranata i azilanata iz Afrike, s Bliskog istoka i iz Srednje Azije, koji se ne žele integrirati u austrijsko društvo nego stvaraju paralelne društvene i vjerske strukture, te slušati bilo naroda i brinuti se o malom, običnom čovjeku i njegovim potrebama.
Kako se dio ciljeva iz programa narodnjaka preklapa s nekima od ciljeva krajnje desnice, Strache je oštro napao Kurza da je od njega prepisao svoj izborni program i zastupa iste teze, ne bi li mu preoteo birače. Elokventni Kurz mu je odgovorio da je to besmislica, a o tome tko je od koga prepisao, presudit će biračko tijelo. Obojica najveću podršku očekuju od razočaranih radnika i seljaka, mladih ljudi i srednjeg sloja te umirovljenika koji tvrde da se država bolje brine za azilante i strance nego za Austrijance.
Situacija je na neki način apsurdna. S jedne strane socijaldemokrati i Narodna stranka međusobno se napadaju optužujući jedna drugu za nesposobnost pa čak i prijevare birača. S druge strane, ni zaokret udesno i formiranje građanske koalicije s desničarskom Slobodarskom strankom nije baš jednostavno rješenje. Situacija je opasna jer manje stranke Zeleni, Neos i Lista Pilz ne daju socijaldemokratima, koji su izgubili političku nevinost, dovoljnu moć za stvaranje stabilne većine. Prognoze su da su ÖVP i Kurz „ante portas“, a postane li Kurz kancelar, a Zeleni i Neos prikupe dovoljno izbornih bodova, možda bi mogli, prvi put u austrijskoj povijesti, osnovati trojnu koaliciju. I brojne su druge kombinacije moguće, no ovisit će o zasad još nepoznatom izbornom pobjedniku.
Među njima i obnova postojeće velike, ali ovaj put crno-crvene (ÖVP-SPÖ) koalicije, što bi nakon što su se protukandidati javno izvrijeđali bilo veliko iznenađenje, te crno-plave (ÖVP-FPÖ) s desničarima, osvoji li Kurz prvo mjesto. Istraživači javnog mišljenja i mediji tvrde da pitanje pobjednika više nije tema, nego tko će s kime koalirati. Ako, unatoč anketama, najjača politička snaga u zemlji ipak ostane SPÖ, što se navodi kao malo vjerojatno, ili to postane FPÖ, tada će sklapanje političkog braka s jednim od potencijalnih partnera biti ne samo prava drama nego i zavrzlama.
Treba izgledati kao pobjednik
Austrijski slučaj na neki način potvrđuje ono što se ne samo ovih dana nego i posljednjih tjedana i godina na dramatičan način događa u Austriji i Europi, raspad tradicionalnih stranačkih sustava, posrtanje socijaldemokracije i uzlet populista i desnice, uz pojavljivanje nekih novih, mladih političkih snaga.
U njih se ubraja i Sebastian Kurz, najmlađi ministar vanjskih poslova u Austriji i svijetu, uvjerljivo najpopularniji austrijski političar i vjerojatno budući savezni kancelar. Mnogi ga uspoređuju s Emauelom Macronom, 39-godišnjim predsjednikom Francuske. Svojim mladenačkim stilom i bez dlake na jeziku, osvojio je srca mnogih Austrijanaca, ali i ostalih Europljana koji ga spominju kao novog europskog lidera. Jer dok su drugi šutjeli i kalkulirali, on se prvi jasno i glasno suprotstavio dobrodošlici Angele Merkel izrečenoj izbjeglicama, zatražio od EU da obustavi pregovore o članstvu s Turskom, zamjerivši se Erdöganu i Turskoj te Saudijskoj Arabiji, optuživši ih da šire svoj utjecaj na Balkanu. Uspio je, između ostalih, naljutiti i Talijane zbog traženja dodatnih kontrola na austrijsko-talijanskom graničnom prijelazu Brener, zbog ilegalnih migranata koji stižu sredozemnom rutom. Najzaslužniji je za zatvaranje tzv. balkanske rute i priljeva izbjeglica u zapadnu Europu, a sada i najglasniji za zatvaranje mediteranske rute.
Što se Austrije i njegove stranke tiče, u Macronovu je stilu iz klasične konzervativne Narodne stranke napravio moderan pokret Listu Sebastiana Kurza – Novu narodnu stranku ÖVP, na čijem je čelu i sam bira svoje suradnike, kandidate za izbornu listu i sam će, kako je istaknuo, u slučaju pobjede odlučiti s kim će koalirati. A ono što posebno ljuti sadašnjeg kancelara Kerna, Kurzova je tvrdnja da sve može napraviti puno bolje nego on. Stoga tu dramatičnu izbornu završnicu, u koju je Kurz ušao pod sloganom „Sad ili nikad“, nanjušivši spremnost Austrijanaca za promjene, posebnom čini ne samo dramatična neizvjesnost vezana uz ishod izbora nego i činjenica da je obećao novu i znatno drukčiju politiku, ali u svakom slučaju proeuropsku.
Kredo tog zanimljivog političara koji je probudio uspavanu austrijsku i europsku scenu je „Želiš li pobijediti, moraš izgledati kao pobjednik“.
Ljevica svugdje ista - laži, ocrnjivanje konkurencije, etiketiranje, prevare i kontrola medija...