Početak godine obično je ostavljen za reminiscencije na prošlu i predviđanja za iduću godinu. Budući da se većina domaće estrade, a i medija, na Silvestrovo bavila pitanjem tko je gdje svirao i koliko je zaradio, moramo priznati da je situacija i što se toga tiče drukčija na inozemnom terenu. Naime, dok domaći glazbenici najčešće koriste budžete lokalnih zajednica koje pune porezni obveznici, kako bi zabavljali (besplatno, najčešće na trgovima) te iste porezne obveznike, u svijetu se u većini slučajeva novogodišnjih koncerata radi o čistom privatnom poduzetništvu u sklopu kojega velike zvijezde naplaćuju ulaznice za nastupe.
Dva i pol milijuna mjesečno
Tako su u Las Vegasu u Cosmopolitanu, ali u različitim prostorima, nastupili Foo Fighters, Duran Duran i Zack Brown Band, a u pustinjskoj idili Vegasa publici su se po drugim lokacijama ukazali i Maroon 5, Britney Spears i Bruno Mars. Billy Joel svirao je na Floridi, Kid Rock u Kansas Cityju, a Phish u newyorškom Madison Square Gardenu itd. Kad sam prošli tjedan dva dana zaredom gostovao na Radiju 101 razgovarajući sa Slavinom Balenom o ovim temama, upitao me svira li za doček Nove negdje i Bruce Springsteen? No, budući da je zadnja tri mjeseca proveo nastupajući akustično pet večeri u tjednu u newyorškom teatru Walter Kerr na Broadwayu, a nedavno je unaprijed rasprodao ulaznice za seriju koncerata do kraja lipnja, Novu je proveo neradno. Mjesečna Springsteenova zarada od dva i pol milijuna dolara za taj angažman pokazuje nam svu razliku između funkcioniranja svjetskog i domaćeg show-businessa i kulturne scene. Što, uzmemo li u obzir bruto prihod malog kazališta na ulaznicama od cca deset milijuna dolara mjesečno i nije tako puno. Jer, ako čovjek s akustičnom gitarom i klavirom, u malom kazalištu koje prima 900 posjetilaca, i s cijenom ulaznica od 850 dolara (doduše, ima i jeftinijih, ali malo), uspijeva radikalnim umjetničkim programom zaraditi toliko novca, činjenica je da se u širokom i “prezrenom” kapitalističkom svijetu honorira i ozbiljna umjetnost, a ne samo zabava. Smanjena cijena koncertnih ulaznica na domaćem tržištu osnovnim je razlogom da su takve zarade nemoguće, ali omogućavaju publici da za jeftine ulaznice vide koncerte koji u svijetu koštaju daleko više. Primjerice, paket ulaznica za tri večeri INmusic festivala idućeg ljeta trenutačno košta 400 kuna, a za taj iznos možete, među ostalima, u lipnju na Jarunu pogledati nastupe Queens of the Stone Age, Nicka Cavea i Bad Seedse, Davida Byrnea, Alice in Chains, Skunk Anansie i mnoge druge, što je manja cijena nego što je koštala ulaznica za neki od nedavnih koncerata Nicka Cavea u Beogradu i Ljubljani. Što se najavljenih koncertnih gostovanja tiče, već dugo situacija nije bila ovako jasna i prilično optimistična. Prisjetimo li se nekoliko lanjskih sezona, znalo se dogoditi da u ovo doba nije bilo nijedne kaloričnije najave nekog gostovanja iz gornjeg doma svjetske pop i rock scene.
Stewart, Toto, Waters...
Ove godine je, tko zna zašto, sve drukčije, pa su već u prodaji ulaznice za profilima i žanrovima različite, prilično zanimljive koncerte. Prvi stiže favorit masovne publike opće prakse Rod Stewart, u Arenu Zagreb 2. veljače, nakon što je 1991. bio najavljen, pa otkazan, dvodnevni festival na maksimirskom stadionu na kojem su headlineri trebali biti upravo Stewart i Simple Minds. Upravo taj podatak o zadnjem planiranom projektu (tada) agilnog promotora Tonija Sabola govori nam koliko se situacija uozbiljila i popravila zadnjih desetljeća, mada je upravo Toni Sabol, skupa s Marijanom Crnarićem, bio jedan od onih koji su udarili temelje dovođenju svjetskih glazbenika kod nas. Još jedni prekaljeni profesionalci, američki Toto, nastupaju u Domu sportova 9. ožujka, a iznad svih njih je još uvijek aktualni Roger Waters koji se vraća u Arenu Zagreb 6. svibnja, s turnejom “Us+Them” nazvanoj, naravno, po pjesmi Pink Floyda. Znajući što je napravio s koncertom “The Wall” u istom prostoru, kao i podatak da su upravo tadašnji nastup Watersa i Beyoncé bili jedini rasprodani inozemni koncerti u zagrebačkoj Areni, ne treba sumnjati da će Waters odraditi spektakl godine. No, možda je najznakovitiji dolazak Björk u pulsku Arenu krajem kolovoza, u sklopu festivala Dimensions, koji će nam nakon lanjskog nastupa Grace Jones u istom prostoru potvrditi zašto su Dimensions i Outlook dva najznačajnija festivala s kraja ljetne sezone. Osim njih tu su i Editors koji u zagrebačku Tvornicu stižu 9. ožujka, a UK Subs u klubu Boogaloo 4. veljače. Za sve željne ozbiljnog novog metala, Skandinavija osim televizijskih serija nudi i njih, pa će švedski gothic-metal Therion nastupiti u Tvornici 5. ožujka, a norveški Satyricon 19. ožujka u Boogaloou. Poslastica za kraj predljetne sezone svakako su Ice-T i Body Count koji u Tvornicu dolaze 19. lipnja, 21 godinu nakon zadnjeg zagrebačkog gostovanja. Ali, kao što pokazuje situacija s masom seniora u svjetskom rock-biznisu, zaista vrijedi izreka “nikad nije kasno”.