Državnim bolnicama rastu rashodi, izdaci i obveze, vidljivo je iz prikaza analize poslovanja deset državnih bolnica. Ravnatelji svih pet kliničkih bolničkih centara (Zagreb, Sestre milosrdnice, Split, Rijeka, Osijek), kliničkih bolnica (Merkur i Dubrava) i klinika (Zarazna, Klaićeva i Lovran) nedavno su o svojim financijskim pokazateljima za 2016. godinu razgovarali s ministrom zdravstva pa se vidjelo da su u 2016. godini napravili između sedam i deset posto deficita. Iznimke su Rijeka, Lovran i Infektivna, koje su poslovale pozitivno.
‘Ovako nećemo nikada u plus’
Ukupni prihodi svih deset bili su 6,45 milijuna kuna, a rashodi 6,9 milijuna pa je rezultat poslovanja minus od 462,733.337 kuna. Međutim, taj se minus povećava zbog otplate opreme isporučene u prethodnim godinama za 39,929.676 kuna pa realni minus prelazi pola milijarde kuna.
Dok su ukupne obveze na 31. prosinca 2015. iznosile 2,689 milijardi, u godinu dana narasle su za 355 milijuna pa su premašile tri milijarde kuna. Više od 300 milijuna kuna bolnice su fakturirale uzalud, jer te im račune HZZO nije platio, što je posljedica vraćanja poslovanja na bolničke limite umjesto plaćanja prema izvršenju kakvo se počelo uvoditi 2015. godine s planom da bude postupno.
– Svi pokazatelji poslovanja pokazuju da su se bolnice vratile starim navikama generiranja gubitaka, neplaćanja dobavljača, neplanskog zapošljavanja te popuštanju u svim vidovima upravljačke discipline svojstvene politikama dobrog gospodara. KBC Zagreb po svim bi pokazateljima trebao imati stečajnog upravitelja, njihov je udio u ukupnim dubiozama 40 posto – komentira bivši ministar Siniša Varga upozoravajući na ono što se iz tablica ove analize ne vidi, a to je eksponencijalni rast lista čekanja.
Ravnatelj KBC-a Zagreb prof. Ante Ćorušić podsjeća pak da su oni KBC s najviše pacijenata na posebno skupim lijekovima, da na Rebro dolazi 12 posto pacijenata koji “pripadaju” drugim KBC-ima u zemlji te da uz postojeću razinu poštivanja prava pacijenata i zadane okvire poslovanja nikada neće poslovati pozitivno. U 2016. su operirali 2600 pacijenata više nego 2015..
– Lani smo tražili limit u iznosu od 106,5 milijuna kuna, međutim, odobreno nam je samo 90 milijuna kuna – navodi Ćorušić i ističe da bi, kao jedina bolnica nulte kategorije, trebali imati skuplji DTS (dijagnostičko-terapijski postupci) od drugih, primjerice, kao što je to slučaj u Sloveniji u kojoj je DTS za njihovu “nultu” bolnicu 15% viši.
U analizi poslovanja vidljiv je i rast izdataka u sedam ustanova po svim kategorijama: za zaposlene, za potrošni materijal, za lijekove općenito i za posebno skupe lijekove. U KBC-u Zagreb lani je potrošnja lijekova povećana za trećinu u odnosu na 2015., a i za posebno skupe lijekove izdaci su bili 24% veći. Broj zaposlenih narastao je za 818 – na kraju lanjske godine u tim je bolnicama radilo 23.670 ljudi, a da se ugovorni limiti nisu povećali. Zanimljivo je vidjeti podatke o stopi bolovanja; dok u Hrvatskoj prosječna stopa bolovanja iznosi 3,06%, a svjedočimo kontrolama i pritiscima HZZO-a i na obiteljske liječnike i na pacijente da se stopa bolovanja smanji, ova analiza govori da je bolovanje znatno raširenije kod zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, negdje i do 11 posto.
Tolika je, naime, stopa u KBC-u Split, u kojem je od 3482 zaposlena njih 293 na bolovanju duljem od 42 dana, a slijedi KB Dubrava i KBC Zagreb. – Imamo 2500 medicinskih sestara od kojih su mnoge, hvala Bogu, rodile i na rodiljskom su dopustu. Dio je “izraubanih” ljudi pred mirovinom. No dio vjerojatno zlorabi poziciju pa sam zatražio kontrolu bolovanja po svim klinikama i zavodima – kaže Ćorušić.
Mjesečno izvještavanje
Ministar Milan Kujundžić uveo je mjeru mjesečnog izvještavanja bolničkih ravnatelja kojima će izvještaje podnositi šefovi klinika. Svi se nadaju da će ta mjera polučiti neku racionalizaciju, a da je moguća, svjedoči primjer uspješne trojke – Lovrana, Infektivne i Rijeke. – To smo spontano uveli davno, svaki šef klinike mora biti fiskalno odgovoran i raditi s novcem koji ima, rasporediti ga da nikome ne uskrati – kaže prof. Branko Šestan, ravnatelj lovranske Klinike za ortopediju.
>> Živjet ćemo četiri godine dulje. Može li zdravstvo to izdržati?
Ja ne vidim problem. Naplatiti todoricu sav dug koji ima prema drzavi i evo sve bolnice u plusu i jos izgradimo par komada.