OSIJEK - Od obitelji Kuna iz Osijeka stigla nam je radosna vijest, sedmogodišnji se Petar probudio iz duboke kome i polako se ali sigurno oporavlja od teže ozljede mozga zadobivene u prometnoj nesreći 20. srpnja prošle godine.
Toga su dana Petar i njegova majka Jasna putovali autobusom u Erdut baki Katici Markulin. Izišavši iz autobusa u Kolodvorskoj 12, dječak se istrgnuo majci iz ruku i hitajući baki u naručje izletio na cestu ispred autobusa. U tom je trenutku na njega naletio BMW švicarskih oznaka AG 316876, koji je ne usporavajući obilazio autobus. Udarac BMW-a, kojim je upravljao Spomenko Mikač, odbacio je Petra preko vjetrobranskog stakla na cestu.
- Tijelo je beživotno ležalo na cesti. Mislili smo da je mrtav, dok netko nije viknuo da diše. Odmah smo ga smjestili u automobil, a potom se na pola puta u Osijek premjestili u vozilo Hitne pomoći - prepričava Jasna događaj, koji se obitelji Kuna urezao u sjećanje kao kakva noćna mora. Dječak je smješten na Odjel za intenzivnu njegu s anesteziologijom i reanimatologijom u osječkoj Kliničkoj bolnici. Zbog teže ozljede mozga i duboke kome, prognoze su bile neizvjesne...
- Kako nije bilo obilnog krvarenja, dječaka nismo podvrgnuli hitnoj kirurškoj intervenciji. Bilo je potrebno uz pomoć lijekova smanjiti otečenost mozga. Priključili smo ga na respirator izvršivši traheotomiju u predjelu vrata. U početku smo ga hranili intravenozno, a zatim sondom - rekla je dr. Dubravka Ivić, voditeljica spomenutog odjela.
Roditelji i Petrove sestre, Anita (19) i Lucija (14), gotovo su neprekidno boravili uz bolesničku postelju. Pričali su mu, tepali, čitali, mazili ga, puštali mu glazbu.
- Liječnici su nam savjetovali da non-stop komuniciramo s Petrom. Iako je bio u dubokoj komi, znao je reagirati na naše glasove. Nitko nam nije znao reći jesu li njegovi pokreti kontrolirani. No, njegovo bi se nemirno tijelo potpuno smirilo kad bismo smo mu na uši stavljali slušalice walkmana i puštali Dinamovu himnu i glazbu crtića koje obožava, Pokemona - priča otac Zvonko.
Petar je nakon 19 dana premješten na Odjel neurokirurgije, i dalje u dubokoj komi. Neurokirurg, dr. Ivan Hećimović kazao je da su primili dječaka s teškim difuznim nagnječenjem mozga, što znači da su postojala točkasta krvarenja po cijelom mozgu. Uz to, dječakovo se stanje kompliciralo upalama pluća, respiratornim infekcijama i na koncu epileptičkim napadima.
- Cijelo vrijeme bilo je teško prognozirati hoće li se dječak oporaviti, no, liječenje je na koncu ipak bilo uspješno. Petar se postupno oporavljao, a na kraju je postao potpuno svjestan, iako pomalo psihički izmijenjen. Uz to, nije mogao kontrolirati stolicu i mokrenje, ali mu se postupno stanje stabiliziralo. Počeo je izvršavati osnovne naloge, a potom je unatoč mišićnoj slabosti počeo sjediti, samostalno se hraniti i ustajati - kazao je dr. Hećimović, istaknuvši da se od ovakvih težih ozljeda djeca oporavljaju nekoliko godina.
- Nitko nije bio sretniji od nas kad je Petar obrisao oči gazom, nakon što ga je to zamolila medicinska sestra Mara. To je bila prva njegova potpuno svjesna reakcija - priča kroz suze Jasna. Petar je nakon ponovnog rođenja morao sve ispočetka učiti, a zbog teškog oporavka u rujnu nije krenuo u prvi razred. Iako je pred njim još niz godina terapeutskih i logopedskih vježbi zbog otežana kretanja i govora, danas je mališan ipak u krugu svoje obitelji.
E. Roterbauer