Svjedočenja o dramatičnim trenucima kada su, 7. listopada 1991. zrakoplovi jugovojske gađali Banske dvore u kojima su se sastali Franjo Tuđman, Ante Marković i Stjepan Mesić, ponukali su na svjedočanstvo još jednog od sudionika sastanka – Antuna Vrdoljaka. Vrdoljak je tada bio dio užeg tima predsjednika Tuđmana, potpredsjednik Predsjedništva RH i generalni direktor HRT-a.
Reći Tuđmanu, ili ne?
– Ma, sve su te priče o pustim dojavama zbog kojih je Tuđman otišao prije bombardiranja, priče za malu djecu – tvrdi Vrdoljak.
No da je bilo upozorenja što ih čeka, bilo ih je. Vrdoljak svjedoči o tajnom sastanku koji se dogodio samo tri dana prije, 4. listopada 1991. u Beču. Vrdoljak je dobio poruku da ga na razgovor zove James Swihart, kojega je poznavao još dok je Swihart, u doba SFRJ radio u konzulatu SAD-a u Zagrebu. Kontakt je uspostavljen uz pomoć jednog poznatog hrvatskog slikara pa je Vrdoljak krenuo u Beč sa suprugom Brankom koja je, da bi se odvratila pozornost jugošpijunima, išla u šoping.
– Bio je sunčan, ali vrlo hladan dan, ostavili smo automobil podalje od američke ambasada pa sam se, kako je bilo i dogovoreno, pojavio na stražnjem ulazu veleposlanstva – sjeća se Vrdoljak. Već ga je čekao službenik i odveo do Swiharta. Tek je u Beču Vrdoljak shvatio da je Swihart, u međuvremenu postao šef CIA-e za Europu.
– Pitao me kako sam, a ja sam mu odmah odgovorio: Nisam dobro, teško nam je, a vi nam nećete pomoći – kaže Vrdoljak. I tada mu je šef CIA-e za Europu predao svirepu poruku: "Nitko vam neće pomoći, izvedi van djecu, tebe će i ostale pobiti do Božića!!!" Swihart mu je još samo poručio da ne donosi odluke, nego samo informira.
Ta je vijest Vrdoljaka jako zabrinula. Cijelim putem prema Zagrebu samo je razmišljao kako to reći Tuđmanu. A on ga je već iste večeri nazvao i pitao kako je bilo. Reći mu ili ne, mučilo je Vrdoljaka. Krenuo je prema Banskim dvorima u kojima je tada bio Tuđmanov kabinet i našao ga u kako "hoda ko' medo, od zida do zida, zabrinut." Vrdoljak ga je pitao što se događa, a Tuđman mu je rekao:
– Nije dobra situacija, past će Vukovar. Ništa nam ne prolazi! Sve smo pokušali, no niti jedan konvoj nam nije ušao, ni sanitet, ni municija, ni ljudi." Vrdoljak kaže da su Tuđmanu tada potekle i suze, ali je čvrsto dodao: "Ali će Vukovar postati naš Staljingrad, na Vukovaru će oni slomiti zube."
Taj je razgovor Vrdoljaka uvjerio da Tuđmanu ne kaže za poruku iz Beča, rekao ju je Tuđmanu 6 mjeseci poslije, sjeća se. Kaže da je ipak bilo i drugih poruka. Njegov kolega, šef austrijske televizije Bacher u Zagreb donosi i poruku koju je Tuđmanu uputio Helmut Kohl, njemački kancelar. No, pomogli su nam Austrijanci. Bacher je ponudio rješenje nakon što mu je Vrdoljak rekao da su nam glavni problem uništeni ili zarobljeni TV repetitori.
– Imamo mjesto na satelitu, rezervirano za Barcelonu 1992., dotad nam ne treba. I ponuda je prihvaćena. I, bio je to spas, a u Beogradu su se poslije čudili: "Uništili smo im repetitore, a otkud im slika, majku im?", slikovito prepričava Vrdoljak. Pojašnjava i što se dogodilo 7. listopada u Banskim dvorima. Išao je Tuđmanu, a iz sobe je baš izlazio Ante Marković.
– Gdje si, demokrato – kazao je Marković.
– Gdje si, izdajico – odgovorio mu je Vrdoljak.
No, Tuđman je prekinuo svađu i poveo ih na ručak. Tamo su ih već čekali G. Šušak, S. Adanić i drugi.
– Stipe Mesić je kasnio pa su počeli jesti bez njega. Već su bili i završili ručak kad se Mesić napokon pojavio.
Svađa s Markovićem
Vrdoljak se i s njim brzo zakvačio jer mu je prigovorio što nije u Beogradu da stranim ambasadorima tumači kako JNA ruši demokraciju u Hrvatskoj. Mesić se tada obraća Tuđmanu i kaže:
– Franjo on hoće da me tamo ubiju. A Vrdoljak uzvraća Mesiću:
– To ti je u opisu radnog mjesta, jedan Stipan je već tamo stradao.
No, svađu ovoga puta prekida glavni konobar Ante, koji kaže Mesiću i da su "se štrukli već skvrčili pa su dali napraviti nove". Nakon što je Mesić uzvratio da on štrukle i ne jede, pedantni Tuđman, kojemu je smetao neraspremljen stol, poziva da se preseli servis i da kavu popiju kod njega u kabinetu.
– Već sam se svađao pa sam izbjegao kavu i krenuo pješice do automobila kad je grunulo. Vratio sam se u dvore, vidio što je ostalo od sobe za ručak, uzeo šalicu za uspomenu. Zapravo, spasio nas je Stipe Mesić, jer nije volio štrukle – u svom stilu kaže Vrdoljak. I ispravlja: Nije Tuđman bio u tunelu ispod Gornjega grada noć prije, nego tek nakon atentata. A jedini koji se, odmah nakon bombardiranja usudio doći Tuđmanu, vozeći iz Beča, bio je Otto von Habsburg. Vidio sam ih kako, sjedeći u mraku tunela, zaogrnuti u deke dugo u noć razgovaraju – sjeća se Vrdoljak.
Isuse dragi, kad ovaj ***** to kaže onda sam siguran da to nije tako bilo.