Šef najveće svjetske klinike: Cjepivo se razvija brže nego ijedno u povijesti, imat ćemo ga u siječnju

Do čovjeka poput dr. Tomislava Mihaljevića i inače je jako teško doći, što je i očekivano jer riječ je o nekome tko vodi jedan od najvećih svjetskih zdravstvenih sustava – Cleveland Clinic, koji zapošljava 70.000 ljudi. Tijekom pandemije koronavirusa to je, dakako, još teže. Ipak, dr. Mihaljević našao je vremena da s nama porazgovara o pandemiji, zdravstvu u cjelini, Hrvatskoj i budućnosti nakon pandemije.

Kakva je sada situacija u SAD-u što se pandemije tiče, ima li ipak napretka?

Dosta se toga popravilo otkako je pandemija počela početkom ove kalendarske godine, u SAD-u je prvi slučaj zabilježen krajem siječnja u Seattleu. Sada znamo puno više o pandemiji nego što smo znali početkom godine, isto tako uspješniji smo i u liječenju bolesnika koji su primljeni u bolnicu s teškim oblikom infekcije, puno bolji nego što smo bili prije nekoliko mjeseci, sada već imamo i lijekove koji su dosta učinkoviti protiv pandemije, poput Remdesivira. Sigurno je najveći napredak u razvoju cjepiva, koji se odvija puno brže nego ikada prije u povijesti. Od početka pandemije pa do efektivnog cjepiva proći će vjerojatno samo godinu dana. Očekujemo da će u SAD-u prva cjepiva biti na raspolaganju početkom sljedeće kalendarske godine, znači u siječnju. Ako se ništa ne promijeni, naravno.

Puno se govori o cjepivu, koja su vaša saznanja, koji je kandidat najizgledniji, kada bi cjepivo moglo stići?

Postoje četiri cjepiva koja su trenutačno vodeća, ovdje u Sjedinjenim Državama najviše se nade polaže u cjepivo Moderne. Temeljeno je na mRNK, glasničkom RNK, do sada pokazuje izuzetno dobre rezultate, nadamo se da će tako i nastaviti. Učinkovito je u preliminarnim fazama kliničkog ispitivanja i ne uzrokuje nuspojave pa smo vrlo optimistični. No, što se pandemije tiče, s druge strane nije se puno promijenilo, virus je i dalje među nama, prenosi se i dalje na isti način kako se prenosio i prije godinu dana, prema tome, i vaši čitatelji trebaju shvaćati da je pandemija i dalje među nama, da nošenje maski, društveno distanciranje, izbjegavanje prostorija koje nisu dovoljno prozračivane, masovna okupljanja bez maski na licu nije prihvatljivo i da će to dovoditi do širenja pandemije sve dok ne dobijemo cjepivo.

Cleveland Clinic bila je domaćin prve predsjedničke debate koja bila i kontroverzna. Kako se to dogodilo, koja je bila uloga klinike koju vodite?

U svakom izbornom ciklusu u Sjedinjenim Državama postoje četiri debate, tri predsjedničke i jedna potpredsjednička. U pravilu se debate održavaju na sveučilištima pa se tako i naša debata održala na sveučilištu u Clevelandu, na Case Western Reserve Universityju. Mi smo bili sudomaćini, da tako kažem. Debata se održala u zgradi koju smo mi sagradili zajedno sa sveučilištem, to je naš kampus za medicinsko obrazovanje, mi ga zovemo “health education campus”, kampus za medicinsko obrazovanje, i to je najnovija i najljepša zgrada tamo. Razlog zašto je Cleveland Clinic bio domaćin debate u tome je što smo medicinski savjetnici Komisije za organiziranje predsjedničkih debata, a to je nestranačka organizacija koja organizira predsjedničke debate već više od 40 godina. Tražili su suradnju nakon što je nekoliko sveučilišta odustalo od organizacije debate pa su od nas tražili pomoć. I tako smo kolege s Case Western Reserve Universityja i mi prihvatili biti domaćini prve debate. Što se tiče same organizacije debate, ona je prošla u potpunosti na siguran način, nije bilo nikakvih prosvjeda niti je itko stradao, bio ozlijeđen ili obolio. Uspjeli smo to organizirati na potpuno siguran način. Ono što se dogodilo nakon toga, obolijevanje predsjednika, prve dame i tima Bijele kuće, nešto je što nitko nije mogao pretpostaviti. U predsjednikovo liječenje nemam uvid jer u njega nismo bili izravno uključeni pa ga ne mogu komentirati. Ono je sasvim unutar ovlasti medicinskog tima Bijele kuće.

Dosta je prigovora usmjereno na račun predsjednika Trumpa kad je riječ o vođenju pandemije, je li se doista moglo nešto i učiniti drukčije?

Teško je o tome govoriti. Lako je biti analitičan kada stvari gledate retrospektivno. Ono što je činjenica za svaku zemlju u svijetu jest da smo prvi put tijekom naših života bili usred jedne ovako velike pandemije s nepoznatim virusom, koji uopće nismo poznavali. To je velik izazov za bilo koju zemlju na svijetu, a Sjedinjene Američke Države nisu, nažalost, izuzetak. Život je izgubilo jako puno ljudi. Sigurno je da se uvijek nastoji napraviti više i bolje koordinirati sve što se može napraviti. No, kada ste u središtu zbivanja, onda vidite koliko je teško koordinirati zemlju koja je velika kao Sjedinjene Države, koje imaju 350 milijuna stanovnika, a svaka država ima velike ovlasti što se tiče regulacije vlastitog zdravstvenog sustava i ekonomije ili sigurnosti. Nemoguće je analizirati što se moglo učiniti ranije. U našim interakcijama sa središnjom vlašću, kao i s vlastima u našoj državi Ohio, svaki put kada sam bio osobno uključen u razgovore oni su bili vrlo produktivni, na razini cijele zemlje pokrenuli smo testiranje koje se vrlo brzo razvilo, uspjeli smo formirati virtualnu banku respiratora pa u Americi nijedan pacijent nije umro zato što nismo imali dovoljno respiratora. Uspjeli smo mobilizirati svoje rezerve što se tiče maski i zaštitne opreme za naše radnike. Možda su se stvari mogle napraviti drukčije i bolje, no to je zaista jedan veliki problem za zemlju koja je ovoliko otvorena i dinamična, golema i raznolika, i zaista je teško provesti akcije poput tih. Pogledajte neke zemlje u Europi, tamo imate prosječne stope smrtnosti jednake ili čak više od onih koje smo vidjeli u Americi.

VIDEO: Krunoslav Capak objasnio kada bi se maske trebale nositi i na otvorenom.

Video: Večernji TV

Često se govorilo i o tome da se američko zdravstvo promijenilo nakon ukidanja ObamaCarea. Koliko je to točno?

Ništa se bitno nije dogodilo što se tiče upliva u zdravstvo u Sjedinjenim Državama u posljednjih 4-5 godina iz moje perspektive. Uvjeti su ostali nepromijenjeni.

Vaš je, da tako kažemo, životni projekt bila bolnica u Londonu. Kako napreduje, koliko je projekt poremetila pandemija?

Cleveland Clinic u Londonu bit će otvoren u Londonu sa zadrškom. Trebali smo otvoriti u siječnju sljedeće godine, no zbog pandemije koja je uzela zaista velikog maha u Britaniji bolnica će biti otvorena krajem 2022. godine, a to nije toliko daleko. Bit će to najveća privatna bolnica u Londonu s više od 180 kreveta i nalazit će se u samom središtu Londona, doslovce nasuprot Buckinghamskoj palači.

Je li vas kontaktirao netko iz Hrvatske, zatražio savjet o bolesti COVID-19 i pandemiji?

Moja rodbina i prijatelji su u Hrvatskoj, svake godine sam tamo. U relativno sam redovitom kontaktu s kolegama u Hrvatskoj i u sporadičnom kontaktu s premijerom, s njim sam se zadnji puta susreo na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Inače, u stručnim krugovima imam jako puno prijatelja i kolega s kojima sam u relativno čestom kontaktu.

Mislite li s ove distance da je naš Stožer napravio i da radi dobar posao kada je o pandemiji riječ?

Treba razumjeti koliko je to zaista velik izazov za svaku zemlju. Govorili smo o Sjedinjenim Državama, koje imaju jako puno sredstava i golem budžet. Ovako, prateći s distance, mogu reći da je Stožer napravio izuzetno dobar posao u očuvanju života i zdravlja građana Hrvatske. Mislim da je koordinacija tih nastojanja bila izuzetno dobra, kao i komunikacija, koliko sam ja mogao pratiti, što je ipak relativno površno. Na kraju krajeva to je pokazalo i rezultate. Mislim da bi hrvatski građani trebali biti ponosni na sve što je vezano za pandemiju. Lijepo je bilo vidjeti tu koordinaciju jer mi u Hrvatskoj doista imamo jako dugu tradiciju javnog zdravstva, još od dr. Andrije Štampara pa sve do danas. Mislim da uz ovakvo izdvajanje u zdravstvu, pogotovo što se tiče javnog zdravstva, Hrvatska treba biti izuzetno zadovoljna.

Cleveland je povijesno “hrvatski” grad, ima veliku zajednicu Hrvata, a dosta naših stručnjaka radi u Cleveland Clinic. Što rade, na kojim su pozicijama?

Uz Marija Škugora, koji je naš endokrinolog već dulje vrijeme, tu je još nekolicina Hrvata, među kojima i anesteziolog Andrej Alfirević pa Marta Kelava Koprivanac, također anesteziologinja, troje ili četvero Hrvata među 70.000 ljudi koliko zapošljava Cleveland Clinic, od čega šest tisuća liječnika. Ovi naši ljudi koje ja znam ovdje su već dulje vrijeme.

Kako izgleda jedan vaš dan, vjerojatno se i to promijenilo otkako je počela pandemija?

Ljudi koji rade poslove kao što je moj ne poimaju baš slobodno vrijeme u onom klasičnom smislu, imamo ga izuzetno malo. Radim u prosjeku 12-14 sati na dan, ustanem oko 5 sati ujutro, dolazim na posao nešto prije sedam ujutro, između 6.30 i 7 sati, kući se vraćam, recimo, oko 19.30. Ostatak vremena provodim uz tri ili četiri obveze navečer, najčešće su to poslovne večere ili izlaganja, no tako je bilo prije pandemije. Tijekom dana nemam neki standardni obrazac. No, sada, tijekom pandemije, ne putujem ni približno toliko koliko sam putovao prije, a provodio sam otprilike od trećine do polovice vremena na putu. Jer, Cleveland Clinic ne nalazi se samo u Clevelandu, imamo više od 200 lokacija na kojima pružamo usluge. Osim ove u Ohiju, imamo bolnice na Floridi, u Las Vegasu, Torontu, Abu Dhabiju, gradimo nove bolnice u Šangaju i Londonu. Upravo zbog toga moj je posao izuzetno dinamičan, i to nije samo posao koji se veže uz nadzor i promidžbu ovog velikog sustava nego je to i odgovornost za 10-20 milijardi dolara godišnje, koliko je pod našim nadzorom. Tu je onda mnogo obveza, jedna je voditi bolnicu pa onda biti predstavnik najveće kompanije u cijeloj državi Ohio. Zapošljavamo daleko najviše ljudi ovdje. Zatim imate i obvezu rada ne samo s drugim biznisima i tvrtkama izvan sustava već isto tako i s državnom i saveznom vladom. To uzima dosta energije i vremena. Tijekom pandemije sve se promijenilo za sve nas, a kad je riječ o meni osobno, kao što sam spomenuo, manje putujem pa sam više ovdje u Clevelandu, a i posao je postao puno intenzivniji jer ljudi na Cleveland Clinic gledaju kao na organizaciju koja će dati mnogo odgovora na različita pitanja vezana za pandemiju COVID-19. Tako radim i s drugim poslovnim jedinicama i poslove izvan zdravstvene djelatnosti. Dajemo i savjetodavne usluge za velike kompanije poput United Airlinesa, Cloroxa, u drugim različitim biznisima.

Je li ikada bilo planova za otvaranje neke ustanove u Hrvatskoj?

Hrvatska je uvijek u mom srcu, to je predivna zemlja. No što se tiče čisto poslovnog uplitanja, nismo planirali nikakve iskorake u srednjoj i južnoj Europi, poput gradnje bolnice. Jer, gradnje bolnica u kojima mi sudjelujemo, poput bolnice u Abu Dhabiju ili Londonu, goleme su investicije koje su u pravilu toliko velike da smo prisiljeni raditi te iskorake u zemljama u kojima su platežne mogućnosti usporedive s platežnim mogućnostima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ne bi bilo realno raditi iskorake na tako visokoj razini u zemljama srednje i južne Europe ili na drugim lokacijama u svijetu u kojima ne postoje uvjeti kada se govori o osiguranju ili ekonomskim realnostima pod kojima bi se mogli poduzeti tako veliki projekti.

Postoji li neki veći izazov od Cleveland Clinica koji biste možda prihvatili?

Kad je riječ o zdravstvu u cijelom svijetu, mislim da smo mi jedna od najdinamičnijih američkih zdravstvenih organizacija i moram reći da sam joj privržen s obzirom na to koliko ovdje radim i na svoju poziciju. No moram priznati i da je model zdravstva koji Cleveland Clinic zastupa, a to je naše nastojanje da opslužujemo što je više moguće pacijenata diljem svijeta, apsolutno inspirirajući. To je i razlog zbog kojeg sam došao u ovu kliniku, ostao u njoj i zbog kojeg sam izuzetno počašćen privilegijom da upravljam njome.

Biste li se u nekom slučaju vratili u Hrvatsku prije mirovine?

Teško je to reći. Da vam iskreno kažem, vratiti se u Hrvatsku prije mirovine bit će malo teško. U svakom slučaju želio bih pomoći, kao što i uvijek nastojim, u školovanju mlađih kolega. Puno ih je prošlo kroz Cleveland Clinic otkada sam ja došao, stručno su se i zdravstveno usavršavali. Biti i u savjetodavnoj funkciji, drage volje, uvijek, ali o mirovini još ne razmišljam, nikada nisam bio tip koji razmišlja o tome. Ne vjerujem da ću ikada i biti u mirovini i mislim da je mirovina koncept koji pripada više 20. nego 21. stoljeću. Ljudi koji vole svoj posao naći će načina da tijekom svojeg životnog vijeka nastave biti produktivni, nastave pridonositi društvu izvan obrazaca klasične mirovine. Nadam se da nikada neću u mirovinu, to vam iskreno kažem.

Sasvim sigurno je da ste na svojoj poziciji susreli mnogo poznatih Amerikanaca koji su se liječili u bolnici Cleveland Clinic. Možete li podijeliti s nama neke doživljaje ili anegdote s tih susreta?

O pacijentima, jasno, ne mogu govoriti. No mogu govoriti o onima koje sam sreo zbog posla koji obavljam ovdje. Od američkih predsjednika susreo sam se i s Barackom Obamom i s Donaldom Trumpom u nekoliko navrata, s pokojnim senatorom Johnom McCainom, koji je bio kandidat za američkog predsjednika. I s mnoštvom šefova drugih država. No jedna od najupečatljivijih inozemnih državnica jest Angela Merkel, ona me se izuzetno dojmila. Bio sam pozvan na ručak s nekoliko vodećih ljudi svjetskog zdravstva i iz farmaceutske industrije, a pozvala nas je Angela Merkel i njemačka vlada tijekom Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu prošle godine. Zaista me fascinirala. Bila je izuzetno zainteresirana za probleme zdravstva, izuzetno informirana, jako dobro pripremljena za taj razgovor, bio sam doista fasciniran.

Prema vašem mišljenju, hoće li ova pandemija promijeniti svijet, društvo u kojem živimo?

Mislim da nakon ovako velikih događaja kao što su pandemije ili druge vrste prirodnih katastrofa, ili onih koje mi, nažalost, kao ljudska vrsta sami kreiramo, svijet nikada ne izlazi onakav kakav je bio. Mislim da će ova pandemija promijeniti svijet na mnogo načina, a uvjeren sam da će ga promijeniti nabolje. Puno smo toga naučili tijekom ove pandemije pa se nadam i apsolutno sam uvjeren da se neke stvari neće promijeniti, a za neke se nadam da će ostati prisutne jako dugo. Prvo, što se tiče samog zdravstva, sve zemlje u svijetu shvatile su koliko su ljudi koji žive i rade u zdravstvu vrijedan i neophodan dio svakog stabilnog društva. Zdravstvo kao struka dobilo je uistinu veliku dozu poštovanja, koje je posljednjih nekoliko desetljeća bilo u padu, pandemija je pridonijela priznanju zdravstva kao plemenitog poziva. Isto tako mislim da su ljudi shvatiti koliko pažnje treba pridati zaštiti zdravstvenih djelatnika i njihova zdravlja kako bi oni mogli pomagati zdravlju drugih ljudi. Naučili smo i da je upotreba tehnologije u zdravstvu izuzetno bitna. Pogotovo umjetna inteligencija i kompjutorska tehnologija, koja nas vodi do novog cjepiva na način koji je puno brži i sigurniji nego ikada u prošlosti. Mislim da smo svi shvatili da je zdravlje pojedinca, pogotovo kada dođe do pandemije, nešto što u potpunosti ovisi o zdravlju cijelog društva. Jer, u pandemiji ne možete ostati zdravi ako svi oko vas nisu zdravi. Mislim da je važnost zdravlja svakog našeg građanina nešto što će ostati sačuvano u sjećanjima svih nas, da svako dijete, osoba, bez obzira na socioekonomski status, mora imati pristup zdravstvenoj njezi. U ovoj pandemiji pokazalo se da svi zajedno snosimo odgovornost za zdravlje svih oko nas. Pandemija se može kontrolirati, s pandemijom se može živjeti ako se ponašamo odgovorno.