Ako ćete nam i dalje fino kuhati, onda može, imate našu podršku – odgovorili su u glas zetovi nove načelnice Policijske uprave primorsko-goranske mr. Senke Šubat kad je obitelj okupljenu oko stola, nakon još jednog nedjeljnog ručka, pitala što misle o tome da se prijavi na natječaj za tu dužnost.
Nije, kaže, ni trenutka sumnjala da ju kćeri, 30-godišnja Silvija i 27-godišnja Ana Marija, te suprug Darko neće podržati, da će i zetovi Danijel i Roberto biti uz nju, no odluke slične ovoj kod Šubatovih su se oduvijek donosile u suglasju, na obiteljskom sastanku, pa ni ova nije bila iznimka od pravila kuće.
Naučila “povedat po domaći”
Magistrica pravnih znanosti, 52-godišnja Riječanka koja je u policiji u rodnome gradu počela raditi nakon završene gimnazije 1979. godine, prijavila se za najviše šefovsko mjesto i ne znajući da je među jedanaest kandidata za tu dužnost u PU primorsko-goranskoj jedina žena, a kako poslije se vidjelo, između 123 kandidata koja su se natjecala za čelna mjesta hrvatskih policijskih uprava bilo ih je samo tri.
Očekivala je, kaže, više kolegica među kandidatima, premda zbog brojnih obiteljskih obveza i djece, a ne manjka znanja i stručnosti, žene često izbjegavaju vodeće dužnosti. I njoj je dok su joj kćeri bile tinejdžerice ponuđeno rukovodeće mjesto u Zagrebu, ali molila je da ju zbog djece ne sele iz Rijeke. Suprug, kapetan duge plovidbe, bio je zapovjednik na tankeru i veći dio godine na moru, a djecu u osjetljivoj dobi nije željela ostaviti samo s bakama. Kao i sve žene pomoraca, kćerima je bila i majka i otac, što je, govorila im je, mnogo veća odgovornost od “budi nam prijateljica”. Kćeri su sada udane, Silvija je stomatologinja, AnaMarija pravnica, svaka na svojoj riječkoj adresi, roditeljskih je obveza mnogo manje i nitko neće biti uskraćen posveti li se odgovornom poslu.
No, u obiteljskoj kući u Hreljinu, malom mjestu iznad Bakra u koje je današnja načelnica stigla kao mlada, 19-godišnja nevjesta i odmah naučila “povedat po domaći”, pa su je prihvatili i drže je kao svoju, supružnici Šubat samo su naizgled ostali sami. Tu su još dobroćudni čokoladni labrador Max i dvije mačke, Đuro i Čupa, a ne prođe dan da kćeri ne dođu “u kontrolu” ili se zetovi ne pozovu u punice na kakav slastan zalogaj.
Navrate i prijatelji i susjedi, u konobi se zapjeva tiho uz gitaru ili uglas kad načelnica, koja je godinama bila članica hreljinskog mješovita pjevačkog zbora Sloga, povede pjesmu, najčešće neku od klapskih, koje su joj najdraže. Za desetak će dana načelnica postati i baka prvog unuka, za kojeg je već izabrano ime Matija, s nestrpljenjem očekuje i neizmjerno mu se raduje jer je to, opisuje, poseban osjećaj i najveća sreća koja se može doživjeti.
Imenovanjem je mr. Senka Šubat postala prvom ženom na čelu riječke policije u njezinoj povijesti, drugom koja je uopće u Hrvatskoj postala načelnicom neke PU, i razmišljajući o dužnosti prioritet daje odgovornosti koju ona nosi, odgovornosti prema ljudima koje vodi i prema građanima koji od policije prije svega očekuju zaštitu i sigurnost. Drago joj je što je njezino imenovanje toplo dočekano i što su znani i neznani, čestitajući joj, govorili da vjeruju da će dati sve od sebe.
– Prvi put u izbor načelnika išlo se natječajem, bili su jasno propisani uvjeti. Ispunjavala sam ih sve i htjela sam vidjeti gdje sam, kako stojim, s obzirom na dosadašnji rad i različite poslove koje sam radila u policiji, a možda sam bila i malo znatiželjna – kaže načelnica koja je policijska zvanja, sva redom do posljednjeg zvanja policijske savjetnice, stjecala redovno, bez ijednog izvanrednog promaknuća.
Prijatelji i kolege za nju će reći da je vrlo staložena osoba, ali i druželjubiva i otvorena, nepopravljivo optimistična, spremna na izazove i rješavanje problema bez puno priče “što ćemo i kako ćemo”. I pred povjerenstvom koje ju je ocjenjivalo bila je upravo takva pa je, na pitanje kako se osjeća kad vidi oko sebe toliko muških kolega, rekla da se osjeća jednako kao što bi se njezin labrador Max osjećao da uleti na izložbu njemačkih ovčara.
U policiji je, kaže, napredovala korak po korak i prošla gotovo sve – od šaltera i administracije, kadrovskog odjela, prometne policije do Odjela za gospodarski kriminalitet, gdje je bila vođa grupe predvodeći mladu ekipu koja je bila pravi tim “svi za jednoga, jedan za sve.” S tog je posla otišla na dužnost načelnice Odjela za upravne poslove, pa u ured načelnika, bila je i glasnogovornica PU, a prije 10 godina preuzela je Odsjek prvostupanjskog disciplinskog suda za teške povrede službene dužnosti nadležan za policijske uprave triju županija: primorsko-goranske, istarske i ličko-senjske. Pred njom kao sucem stajali su kolege policajci koji su se na najteži način ogriješili o pravila i okaljali obraz časne službe, što je bio posao koji zahtjeva golemu energiju i u kojem nema polovičnih odluka.
Osim što je među nedavno imenovanim šefovima policijskih uprava jedina žena, vjerojatno je i jedina među njima kojoj se policija dva puta zahvalila na suradnji – otkazom.
Profesionalac, ali i čovjek
– Bila sam zaposlena na određeno, radila sam tako dulje od tri godine, i ostala trudna pa sam umjesto radnog mjesta za stalno dobila otkaz. No, ipak je bio povučen jer bih radni spor bila dobila i vratila sam se raditi. U to sam vrijeme upisala i Pravni fakultet, radila i učila, dijete je bilo malo, muž na brodu, ali bake i suprug kad bi došao kući bili su velika pomoć – prisjeća se.
Drugi put, 1989. godine, prije diplome, proglašena je tehnološkim viškom. Odlučila je prihvatiti šest mjeseci školovanja za policijskog djelatnika pa je, priznaje, u suzama otišla u Valbandon i nakon pola godine vratila se kao policajka. Uskoro je i diplomirala, a poslijediplomski stručni studij završila je i postala magistricom pravnih znanosti dok je bila na čelu Disciplinskog suda.
Osvrne li se unatrag, zaključuje da je najviše postizala kad joj je bilo najteže pa i sadašnje preuzimanje uprave kad je u tijeku reorganizacija, kad se provode natječaji za rukovodeća mjesta, a kandidati prvi put izlaze na pismene i usmene provjere znanja i sposobnosti i oni s najboljim rezultatima s pravom očekuju da će dobiti šansu, traži jaki angažman vodeće osobe. Njoj je, pak, najveća želja oko sebe okupiti profesionalce, tim koji radi s voljom i elanom. Upravo u takvoj, pomalo stresnoj situaciji u muškom svijetu, to što je žena možda joj je i prednost.
– Biti policajac samo je po sebi zahtjevno i odgovorno, to je služba koja traži rad i predanost. Vjerujem u profesionalce koji rade svoj posao, ali pritom nikad ne zaboravljaju biti ljudi. I manje je važno jesu li muškarci ili žene – kaže. U obitelji koja joj je oduvijek bila oslonac i podrška neće biti načelnica, zna to čak i Max. Na gazdarici nije primijetio nikakvih promjena, a prati je u stopu i vidi – i za njih i za njega ona je tu baš kad treba.
>>Tko su ljudi koji su došli na čelna mjesta policijskih uprava
Svaka joj čast na upornosti i zalaganju, međutim po navedenom u članku u policiji je "prošla sve", osim najvažnijeg, a to je temeljna policija i krim.policija !? Ali 33 godine staža će joj i to nadoknaditi, iako je čudno da sa toliko godina staža nije u mirovini, jer su mnoge stručnjake i profesionalce i sa puno manje staža i stručnije od nje potjerali (mora da je ipak u dobrim odnosima sa Linićem, Obersnelom ili njima sličnom šljamu?).