Kako je samo bio ljutit, vatru je rigao, prekaljeni trenerski lisac Stanko Poklepović (76), donosi Max!.
– Nezamislivo mi je da Srna nema niti jedan centaršut. Je li to bilo planirano jer smo igrali više po lijevoj nego po desnoj strani? Više smo išli preko Pranjića, koji nije bio ni planiran da igra, nego preko Srne koji je dosad bio jedan od naših glavnih aduta. Ispada da je Srna izgubio vrijednost, a zapravo je igra išla mimo njega. S druge strane, svi znamo kakav centaršut ima Srna, ali i to da je Mandžukić jači kad mu lopta dolazi s desne strane nego s lijeve. Ali s te strane lopte mu nisu stizale – govorio je Poklepović.
Igrači moraju znati tko je u 11
Progovorio je i o starnoj jedanaestorici.
– Tu ne smije biti lutanja. Igrači moraju znati tko će igrati, jer onda im je lakše objasniti kako će igrati. I tu se opet vraćam na ključno pitanje, a to je: kako igrati. Kako napraviti igru da pobijedi? Morate imati neka rješenja, neke uigrane šablone pa ako ostvarite i 20 posto toga na utakmici, napravili ste veliku stvar. Ne možemo prepustiti igru improvizaciji i računati da će igrači svojom individualnom klasom riješiti pobjednika. Kad se improvizira, to može koji put ispasti briljantno, ali češće bude katastrofalno – kaže Poklepović.
Osvrnuo se i na poziciju Luke Modrića.
– Stavio bih Luku Modrića bliže protivničkom golu. Znači da Modrić ne bude taj od koga će kretati konstrukcija naše igre, nego koji će dati završni pas – objašnjava Poklepović.
Dobro ste pročitali te Poklepovićeve opservacije. I sve je točno rekao iskusni trener. S jednim odmakom. Ovo su njegove izjave izrečene u studenome prošle godine, u jesen 2013. nakon prve utakmice doigravanja za odlazak na SP u Brazilu protiv Islanda. Sedam mjeseci poslije, sve Poklepovićeve tvrdnje stoje i one su poražavajuće za Kovača. Koji za toliko vremena nije shvatio ono što je Špaco vidio u 90 minuta.
To Kovačevo taktičko sljepilo, neiskustvo, tvrdoglavost, kako god to želite nazvati, Hrvatsku je stajalo ugleda, plasmana u drugi krug SP-a. Sada nam je, zahvaljujući Kovaču i svemu što je radio od tog Islanda, Meksiko postao velesila. Isti onaj Meksiko što se kroz doigravanje, pobjedom nad Novim Zelandom, domogao Brazila, a od neodlaska na SP dijelila ga je jedna minuta. Ispred Meksika bili su SAD, Kostarika i Honduras, a Meksikanci su se za ulazak u doigravanje borili s Panamom.
Samo se Perišić pokazao
E, takav Meksiko je pomeo pod Nikom Kovačem, što je izazvalo novu Poklepovićevu reakciju.
– Ovo što smo prikazali u Brazilu veliki je poraz, ne mogu žutokljunci u stožeru voditi veliko natjecanje. Svi zajedno, ovi što vode selekciju, nemaju dvije utakmice iza sebe. Uništili su vrijednosti igrača, pa nijedan, osim Perišića, nije iskazao ono najbolje što ima. Zbog svega toga Kovač snosi odgovornost. Iritantno mi je slušati kad kaže “moji dečki”, pa nacionalna reprezentacija nikada neće biti njegovi dečki. Ne treba davati ostavku, njega treba smijeniti, ne smijemo čekati da stekne iskustvo vodeći reprezentaciju. Još gore mi je slušati Davora Šukera, koji bez bilo kakve analize mrtav-hladan kaže da Kovač sigurno ostaje. Pa, nije Hrvatska njegova prćija, treba ga biti sram svega što se dogodilo u Brazilu i tih riječi!
Teško se bilo kojem objektivnom promatraču ne složiti s Poklepovićem. Pogodio je u srž. Spadam u red novinara koji su na nešto ljepši način ukazivali na sve ovo što će se dogoditi. Nekoliko dana prije utakmice s Meksikom pokušao sam Kovaču ukazati na sve loše, tekst s naslovom “Niko, pusti Modrića i Rakitića da se razmašu, oni nisu ti” izazvao je burne reakcije, ali pokazalo se točnim. Nešto prije, uoči Mundijala, točnije 7. lipnja, napisao sam “Niko Kovač i njegov neiskusni stožer naša su najveća boljka”. Ti tekstovi u Max!-u izazvali su polemike, sitne duše su se pitale tko stoji iza toga. Naravno, ti tipovi, koji za svaku kritičku notu uvijek pitaju “tko stoji iza toga”, ne mogu ni zamisliti da bi netko nešto sugerirao zato što tako misli i smatra. Evo, još razmišljam tko stoji iza Poklepovića, čovjeka koji je u mirovini i trenerskim se poslom neće baviti. Poklepovićeva razmišljanja nastala su na temelju onoga što je vidio gledajući utakmice, moja na temelju onoga što sam vidio na pripremama u Bad Tatzmannsdorfu. Niko Kovač odličan je čovjek, pravi gospodin koji odaje dojam u svakom trenutku, iznimno je pristojan, ali u trenerskom poslu je zelen, pravi početnik. Na austrijskim pripremama lutao je od paklenog intenziteta treninga pa do čiste rekreacije. Nema veze što je uza se imao brojna pomagala, sva čuda moderne tehnike. Nije imao ono što treneri dobivaju godinama, nije uspio osjetiti puls igrača. Uređaji za mjerenje svega i svačega totalno su ga zaslijepili da nije vidio kamo idu “njegovi dečki”, nije dopro do njih, do njihove nutrine. Ni on ni njegov stožer u kojem nije bilo nikoga koga bi poslušali Modrić, Srna ili Mandžukić. Igračke veličine moraju imati autoritete, a to nisu, uz dužno poštovanje Nikini pomoćnici Goran Lacković, Branimir Ujević i Vatroslav Mihačić. Nije ni brat Robert za kojeg još nitko nije shvatio što radi u stožeru, kakva je njegova uloga. Ako je Lacković glavni taktičar, Ujević glavni operativac, Mihačić trener vratara, a Niko sve to kontrolira, koja je Robertova uloga? Valjda ima ulogu brata...
Odoh ja u planine, a vi...
I nije to najgore od svega, još gora je sada Kovačeva tvrdoglavost, priča o odličnih pet poluvremena u Brazilu. Nevjerojatno je da i dalje on i njegovi štovatelji veličaju poraz od Brazila. Tada nam je Nishimura, japanski sudac, koji nas je oštetio, odlično došao kako ne bismo gledali u sve ono loše. Bila je to utakmica u kojoj je Kovač išao ne izgubiti, bez neke osobite namjere da na otvaranju SP-a mala Hrvatska šokira nogometni svijet. Nevjerojatno je da veliča onu predstavu s Kamerunom u kojoj je rezultat briljantan, ali zaboravlja da je do isključenja Songa to bila ravnopravna utakmica. A taj je Kamerun možda i najlošija momčad na SP-u. O petom odličnom poluvremenu, onom protiv Meksika, ne treba ni govoriti. U utakmici u kojoj nam je trebala pobjeda najbesposleniji igrač na utakmici bio je vratar Meksika Ochoa.
– Moja savjest je čista – poručio je Kovač. Pa, zar je netko i sumnjao. Naravno da mu je savjest čista jer je napravio sve najbolje što zna i može. Međutim, to njegovo najbolje vidjelo se na rezultatu, na onom jadu što smo ga pokazali protiv Meksika. Imao je i još jednu poruku.
– Sad ću odmoriti dušu u Austriji, a onda ne znam kamo ću... Nemojte me tražiti.
A tko će, Niko, naše duše zaliječiti?
Dobro gosp. Ozrene, a gdje je to Poklepovic prekaljen? Sto je, kod nuznog postovanja prema gosp. Poklepovicu, taj napravio internacionalno? Sto je ucinio na modernizaciji nogometa? Izmislio je PIRIJU u Hajduku? Kako mozete citirati internacionalno neafirmirane trenere? Hajduk je Hajduk, ali biti igrac Bayer, Byerna, HSV-a, Herthe, Salzburga... biti pod vodstvom trenerea kao sto su Daum, Hitzfeld, biti pomocnik Stevensu... Biti ucenik tih trenera je daleko bolje, nego voditi NK Novalju tri stotine puta ili u Hajduku igrati PIRIJU. ... Nije fer i argumentativno ne stoje ove destruktivne kritike. Nije li sam Rakitic rekao, da su sve pozicije sa igracima dogovorene. Zato je zalosno da ljudi u poodmakloj dobi, tako nekolegijalno i djetinjasto pljuju po ipak uzornim ljudima kao sto je kovac i njegova reprezentacija.