Seks u svemiru? Nema prepreke koju čovjek ne bi svladao za seks

Neko dijete rođeno ovih dana kad odraste putovat će s kartom u jednom smjeru da se zauvijek nastani na drugom planetu! Ako i ne, bit će to njihova djeca ili unuci. Do kraja stoljeća na Mjesecu ili Marsu postojat će prva stalna ljudska izvanzemaljska kolonija.

Čedna NASA
Službena svemirska znanost o tome šuti znakovito “čedno”. NASA, Roskosmos i kineska svemirska agencija CNSA prema seksu se ponašaju kao da je taj dio ljudskoga života tabu. Malo koga to čudi, znajući da u državnim svemirskim agencijama prevladavaju obično introvertni prirodoslovci i inženjeri. Biolozi sigurno nisu prve zvijezde tih agencija povezanih s vojskom, još manje antropolozi, psiholozi i seksolozi. Ali bit će nužno.

Liječnici i biolozi Sveučilišta u Nagoyi prije nekoliko tjedana objavili su rezultate pokusa oplodnje miševa u bestežinskom stanju: spermije ništa nije usporilo u utrci prema jajnoj stanici. Ali su ozbiljni problemi nastali čim se oplođena stanica počela dijeliti.

Psiholozi i seksolozi s pravom kritiziraju zazor od tih tema u državno-vojnim svemirskim agencijama jer putovanje samo do Marsa traje barem tri godine. Hoće li na takvo putovanje poslati istospolne ili raznospolne posade, problem je isti: ljudska je seksualnost neizbježna. Kakve su njene psihološke i društvene posljedice na posadu u tijesnom svemirskom brodu na 50 milijuna kilometara od matičnog planeta, ne zna se. Hoće li biti ljubomore, preljuba?

Iako se čini da je čovjek zauvijek prikovan za Zemlju, naša je vrsta izašla nakraj i s većim teškoćama od nabrojanih.

Hawking proriče
I morat će, prije dvije godine proricao je veliki astrofizičar Stephen Hawking.

O tome otvoreno raspredaju pisci, bivši astronauti i znanstvenici koji nisu vezani za svemirske programe velikih država.

Michael Collins, pilot matičnoga broda Apolla 11 koji je kružio oko Mjeseca čekajući Armstronga i Aldrina da se vrate, piše u memoarima da je tada zamišljao horde krasnih žena i lelujanje njihovih grudi u prostoru bez težine.

Lanjskoga je prosinca spisateljica znanstvene fantastike Vanna Bonta odlučila iskušati ono što njen pokojni kolega, velikan Isaac Asimov, nije dospio iskušati. Asimov je preporučivao parovima da se vežu, uvlače u tunele na napuhavanje...

Bonta je konstruirala kombinezon za seks koji partnere drži na okupu i nazvala ga 2Suit. Ekspedicija od osam članova iskušala ga je u letu avionom koji nekoliko puta po 30 sekundi simulira nultu gravitaciju. Prvi se put nisu uspjeli ni dohvatiti, a sve ostalo nalikovalo je na seksi hrvanje. To je prije bio pokušaj da se pred kamerama izvede poljubac.

Vanna Bonta: Seks nije kao usporena snimka trčanja starleta
Svemirski seks je težak neprivlačan rad. Nije nimalo zanosan poput starleta iz Baywatcha koje na usporenoj snimci trčkaju po plićaku. Tko je iskušavao seks plivajući na pučini, razumjet će me. A u svemiru, u bestežinskom stanju lebde i srce, želudac i crijeva. A ne možete si pomoći zaveslajem rukom!

Kad sam se u pokusu ljubila s voljenim muškarcem, nije mi se pojavila nikakva seksualna primisao. Štoviše, mučilo me stalno dizanje želuca. Unatoč tome, morat ćemo se naučiti seksu u svemiru. Ljudska se vrsta biološki tako obnavlja, ali i seksualno iskustvo obnavlja i osvježava život pojedincu. Svemirske kolonije morat će imati biosfere s uvjetima kao na Zemlji.

Ljubavna gnijezda bit će pod umjetnom gravitacijom u obodima golemih kotača
Kako se formira plod pod gravitacijom drukčijom nego na Zemlji, nitko ne zna. I laiku je jasno da je trudnoća bez gravitacije jako rizična. Kako će beba bez nje “pronaći” izlaz glavom prema naprijed?

Na Mjesecu je gravitacija otprilike 1/6 zemaljske, a na Marsu 1/3. Hoće li to biti dovoljno za zdrave trudnoće budućih kolonista, nitko ne zna. Jasno je i da će se međuplanetarni svemirski brodovi za ljudske posade morati graditi s umjetnom gravitacijom.

Dok fizičari ne proniknu u tajne materije, silu težu može dobro simulirati golemo kolo koje se stalno okreće. U njegovoj bi cjevastoj kabini centrifugalna sila mogla dobro simulirati gravitaciju. Ondje bi morali biti i prostori za odmor posade, a, dakako, i ljubavna gnijezda za parove. Do danas još nije sagrađena takva orbitalna stanica, a još 1928. projektirao ju je Herman Potočnik Noordung, rođen u Puli. U Odiseji 2001. preuzeo ju je Stanley Kubrick.