Saborska avantura Željka Glasnovića, ako ga se itko sjeća, bila je, blago rečeno, živopisna. Bivši zastupnik - onaj koji je studente Filozofskog fakulteta nazvao boljševičkim sotonistima dlakavih nogu pa utvrđivao "fenotip podivljaloga titojugenda" djeci koja jedva da su rođena za Tuđmanova, a kamoli za Brozova života - često je upozoravao da još živimo u nekoj vrsti udbaško-komunističkog kalifata, zazivao nokautiranje političkih protivnika sugerirajući kako je krajnje vrijeme da "plasiramo dobar lijevi kroše petokolonašima" i pritom pozivao na nacionalno jedinstvo.
Neshvaćen, novinarima je prijetio guranjem mikrofona u stražnjicu, a kolege u Saboru nazivao kameleonima, gnjidama i majmunima te "mentalnim Jugoslavenima čiji se mentalni sklop transgenetski prenosi", što je po njegovu sudu bila ključna kočnica Hrvatskoj da krene silovito naprijed. Premda je u jednom trenutku prikupljeno više potpisa za njegov opoziv nego glasova što ih je dobio na izborima, pa i nizu eklatantnih primjera kršenja Ustava RH u smislu veličanja NDH, ustaštva, fašizma i nacizma, netolerancije i govora mržnje te fizičkih prijetnji, svoj mandat u Saboru mirno je priveo kraju, no novi nije dobio. Njemu neshvatljivo, ali ni dijaspora, koja ga je u Sabor svojim glasovima dovela, nije ga više željela.
Kada se već činilo da će njegovim silaskom s pozornice hrvatski javni prostor prodisati, u istom se, desnom bazenu, pojavio onaj tko, poput Glasnovića, misli da je u Legiji stranaca, a ne u Hrvatskom saboru. Riječ je o Anti Prkačinu, zastupniku Domovinskog pokreta kojeg se tijekom dvije godine koliko obnaša tu dužnost, baš i nije bilo za čuti. I tako, sve do nedavno, kada je na brojnim portalima objavljeno da je u saborskoj klupi zaspao tijekom izlaganja svog stranačkog kolega. Ova crtica zabilježena sredinom lipnja bila mu je, pokazat će se, svojevrsna inicijalna kapisla za aktivaciju u svakom smislu.
Naime, naglo probuđeni Prkačin u posljednjih mjesec dana u medije dospio još čak tri puta. Najprije je na javnoj televiziji HRT u emisiji Otvoreno Bošnjake nazvao "polu narodom" i "poturicama". Ponovno se za njega čulo neki dan kada se, kao njegov "brat po oružju" Željko Glasnović u najboljim danima, kolegici iz politički suprotnog tabora Urši Raukar obratio uvredljivom, bogohulnom pa i nepismenom rečenicom koja doslovno glasi: "Slušaj nakazo jedna, koliko te Bog unakazio tjelesno, toliko ti je i glavu".
Deklarirani vjernik koji je za ovu priliku Boga pretvorio u nemilosrdnog intervencionističkog facijalnog kirurga, oglasio se u sličnom tonu i tjedan ranije kada je u govoru spominjao SDP-ovu gradonačelnicu Siska Kristinu Ikić Baniček, pozivajući se na njen izgled, nazivajući je "debeljuškastom" i "masnom". Nije to ništa što Sabor već nije čuo, no naivcima se činilo da je era seksističkih evergreena saborskih zastupnika kao što su "Više rađaj, manje pričaj", "Bog vas je stvorio za madraca, a ne mudraca" i "I onda se mi čudimo Čučiću" negdje daleko iza nas.
Ali nisu. Uvrede, omalovažavanje, seksizam... izlazili su godinama i još uvijek izlaze iz usta mnogih političkih aktera, posve nekažnjeno. I SDP-ov negdašnji ministar zdravlja Siniša Varga politički je preživio izjavu da svi "volimo kada su sestre u pripijenom", dodjeljujući Štefici Bagarić nagradu za "najsestru 2014. godine", kao što je HDZ-ovac Vladimir Šeks politički preživio uvredu zastupnici Gordani Sobol da se drži pristojnosti kao što se drži plesa oko štange.
Nekažnjeno prolaze i pojedinci i političke strane koje prezrivo odbacuju zakonsku odredbu o kvoti od 40 posto žena na izbornim listama, pristajući i na kazne od 50 tisuća kuna, samo da ženama ne daju blizu. Postupci traju, novi izbori dođu, a žene u politici ostaju rijetka vrsta. Ta dihotomija između zakona i stvarnosti nije samo opasno pravilo i svojevrstan folklor u Hrvata, već strašna poruka koju šaljemo mladim ženama koje bi mogle imati nešto reći o budućnosti Hrvatske.
No, kada se ovo društvo i politika tako odnose prema visokoobrazovanim ženama, kakvo je tada stanje u sektorima u kojima rade žene koje nemaju takve predispozicije u društvu? Sramotni seksizam u Saboru u svojoj podlozi ima strah od žena u politici. Točnije, strah od žena, osobito onih inteligentnih, sposobnih, ambicioznih, boljih od muškaraca.
Antu Prkačina štiti saborski imunitet i on će i nadalje vrijeđati bez posljedica jer se, koliko god njegova diskvalifikacija kolegica bila primitivna, ona ipak, nategnuto, može pokriti plaštom slobode govora i izražavanja. I Prkačin to dobro zna. Dok je tako, preostaje tek nada kako će njegova parlamentarna budućnost imati boju košulje koju najradije nosi.
Feministicki pamflet.