Ribarstvo je jedna od grana primarne proizvodnje koja, poput poljoprivrede, i na razini Europske Unije dobiva značajnu potporu. Najznačajniji mehanizam financiranja zove se Europski fond za ribarstvo, a omogućava sufinanciranje niza različitih projekata i investicija u ribarstvu u okviru Zajedničke ribarstvene politike EU. Neke države – poput Francuske, Španjolske ili Italije – od uspostave europskog sustava financiranja ribarstva do danas iskoristile su značajna sredstva i prilično modernizirale svoje sektore. Što možemo očekivati?
Europski fond za ribarstvo mehanizam je strukturne potpore – to zapravo znači da se iz sredstava ovog fonda financiraju potrebne strukturne promjene u sektoru. Najjednostavnije rečeno, evo kako bi to otprilike izgledalo: Zajednička politika definira ciljeve koje je potrebno postići – recimo, potrebno je zaštititi resurse; potom tehničke mjere kažu što se točno treba napraviti – recimo, potrebno je obustaviti ribolov na neko vrijeme; konačno, Europski fond za ribarstvo omogućava financiranje takve mjere. Drugi primjer bi bio recimo prerada – politika kaže da je cilj razviti proizvodnju na način da se povećava broj različitih proizvoda na tržištu, a fond omogućava sufinanciranje takve investicije. Europski fond za ribarstvo zapravo sadrži „listu želja“, a od svake se države očekuje da izabere ono što joj je najpotrebnije i što odgovara njezinim ciljevima, ali ne smije biti suprotno ciljevima Unije. Premda pomaže u provođenju potrebnih mjera, da bi se povukla raspoloživa sredstva postoje i neki preduvjeti koje svaka država mora ispuniti.
Osnovni preduvjet bilo kakvom financiranju iz fonda su strateške smjernice i operativni dokumenti koje mora odobriti Europska Komisija. To su, prema današnjim okvirima, Nacionalni strateški plan za ribarstvo i Operativni program za provedbu fonda. Ova dva dokumenta moraju sadržavati opis sektora, ciljeve koje Hrvatska želi postići, mjere koje misli poduzeti te sredstva koja planira (i može) utrošiti po pojedinoj mjeri. Koje mjere možemo financirati? Recimo, u mjerama vezanim za flotu financira se povlačenje iz ribolova i rezanje plovila, kompenzira se gubitak ribolovnih mogućnosti zbog nove ili neplanirane zabrane ribolova, plaćaju se socijalna davanja i slično. Kod prerade i trženja financiraju se pogoni za preradu, prostori za skladištenja, marketinške aktivnosti, diversifikacija proizvoda i slično. Mjere od opće koristi najjednostavnije je poistovjetiti s ulaganjem u iskrcajna mjesta i luke. Postoje i neke stvari koje se nikako ne mogu financirati - Europa tako ne dozvoljava financiranje javnim sredstvima nabavke snažnijih motora ili povećavanje tonaže plovila. Također, nije dozvoljeno sufinanciranje gradnje plovila javnim sredstvima. Unija ne brani gradnju novog broda, ali taj poduhvat neće sufinancirati.
Europa je za 2013. godinu za Hrvatsku u sektoru ribarstva namijenila 8,7 milijuna eura. Ovo su samo EU sredstva, i to samo za pola godine, jer ih dobivamo tek nakon što postanemo članica! Na ova sredstva Republika Hrvatska dodaje nacionalno sufinanciranje. Koliko - ovisit će o sredstvima raspoloživim u državnom proračunu. U svakom slučaju, Hrvatska mora sudjelovati u ukupnom iznosu s barem 25% a može najviše 80%. Od ovih sredstava može se financirati bilo koja od mjera predviđena Europskim fondom za ribarstvo – pod uvjetom da je navedena u strateškim i operativnim dokumentima. Jednostavno rečeno, sredstva raspoloživa sektoru ribarstva i aktivnosti koje će se financirati ovise prije svega o programu koji se donosi nacionalno i u čijem donošenju moraju sujelovati predstavnici sektora, ali i drugih tijela koja sudjeluju u upravljanju u ribarstvu.
Drugi važni dio priče o financiranju odnosi se na sve potrebne elemente koje Hrvatska još mora uspostaviti i na administrativnoj razini. Da bi Europski revizori bili zadovoljni, i da bi odobrili trošenje europskih javnih sredstava, svaka država mora uspostaviti niz različitih administrativnih tijela koja donose procedure, raspisuju natječaje, pregledavaju potrebne i tražene dokumente. Zvuči birokratski? Vjerojatno i je, ali što se država bolje organizira i uspostavi bolju strukturu u početku, to kasnije bude znatno lakše. Postoje slučajevi nekih država članica koje su – zbog pogrešaka u uspostavi cijelog sustava – morale tražiti povrate sredstava od korisnika ili su morale Europskim institucijama vratiti dodijeljena sredstva.
Tko je koliko dobio, pitate se? Različite europske države na različite su načine koristile raspoloživa sredstva. Najveći – i najuspješniji – potrošač je Španjolska, koja je za razdoblje od 2007. do 2013. (koliko traje financijski okvir) dobila 1,131 milijardu eura. Italija je za isto razdoblje dobila 424 milijuna eura, Francuska 216, Grčka 207 milijuna, Slovenija 21 a Cipar svega 19 milijuna eura. Podijelite li to na godišnje razine, ispadne da su Grčka ili Francuska godišnje na raspolaganju imale oko 29 milijuna eura, a Slovenija ili Cipar oko 3 milijuna eura. I dok su Francuska, Italija i Španjolska najviše sredstava namijenile modernizaciji plovila, povlačenju iz ribolova i isplati privremenih obustava, Grčka se koncentrirala na marikulturu, preradu i trženje.
No, priča o mogućnostima financiranja – kao vjerojatno niti jedna priča u ribarstvu – nije jednostavna i ne završava ovdje. Naime, upravo je u tijeku velika reforma sustava financiranja. Europski se proračun donosi na 7 godina, i svakih 7 godina počinju nove runde razgovora o načinu na koji će se sredstva trošiti. Upravo ove godine započela je runda razgovora koja će odrediti što će financirati i kako će funkcionirati fond od 2014. do 2020. godine. Ono što je zasad sigurno je da fond mijenja ime. Zvati će se Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (European Maritime and Fisheries Fund, EMFF). Zadržati će neke od sada važećih mjera i mehanizama, ali ne sve. Mijenjat će se i način provedbe. Pred Hrvatskom je stoga zanimljivo i aktivno vrijeme, u kojemu mora odrediti kako će iskoristiti sredstva raspoloživa za 2013. godinu, ali u kojemu će istovremeno moći i aktivno sudjelovati u donošenju novog okvira budućeg financiranja u ribarstvu, te planirati sljedeći strateški okvir.