Na današnji dan prije točno 30 godina poginuo je Karlovčanin Miroslav Peris, pilot i pukovnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Njegov avion oboren je iznad sela Stipan kod Vrginmosta nakon što je tog dana, rano ujutro, poletio na zadatak s aerodroma Pleso, zajedno s Ivanom Selakom. Njih dvojica su otišli u misiju kako bi neutralizirali topničke položaje Srpske vojske Krajine na Kordunu s kojih su gađani Karlovac i Sisak. Vraćajući se prema bazi u Plesu oko 6.50 sati oboren je zrakoplov Miroslava Perisa.
Selak se na Facebooku prisjetio toga dana, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
'Na današnji dan 14. rujan 1993. godine, a bio je utorak, na borbenoj zadaći u okviru operacije Medački džep poginuo je moj kolega, prijatelj, pilot borbenog aviona MiG-21, heroj s Žumberka i hrvatski sokol Miroslav Peris.
Tog ranog jutra, tog utorka, na borbenu zadaću otišli smo zajedno. Bio je moj pratilac, moj wingman. Zadaća je izvršena, ali on se s nje nije vratio. I nikada se vratiti neće. Emocije danas su kao i prije trideset godina. To se ne zaboravlja. U sjećanju ostaju i detalji koji su se dogodili tog kobnog dana. Dok ovo pišem vidim nas kako hodamo u ranim jutarnjim satima rulnom stazom prema avionima. Tišinu jutra narušava iritantan zveket opreme koju sa sobom i na sebi nosimo.
VEZANI ČLANCI:
Ne znam odakle mi je na pamet pao film “Apokalipsa now” i neki ludi američki pukovnik koji kaže:
- “Volim miris napalma u zoru” dok američki avioni u Vijetnamu s druge strane rijeke bacaju bombe.
Spominjem to Miroslavu samo da bih prekinuo šutnju i opustio ionako napetu situaciju koju k tome još pojačava i taj zveket opreme, ali moj kontekst je drukčiji.
Spominjem taj film, tog amera, ali govorim:
- “Za razliku od njega ja volim miris pokošene trave u zoru”.
Oduvijek sam obožavao miris pokošenog sijena, opojni miris prirode neusporediv ni s jednim parfemom. Jer dva ili tri dana ranije pokošena je trava oko rulne staze i sada kad prve zrake sunca tek dopiru do kapljica rose koja se preko noći uhvatila na već skoro suhu travu ona otpušta svoj opojni miris. Tog jutra jedina dobra stvar koja su moja čula osjetila i zato sam tako komentirao.
I neću dalje, neka ostane na tome.
VEZANI ČLANCI:
Taj dan, tog jutra otišli smo dvojica. Miroslav se nije vratio. Sudbina je htjela da se ja vratim. Vidio sam onu odvratnu gljivu eksplozije njegova aviona koji udara u zemlju, na žalost vidio sam je previše puta, a padobrana nigdje. I dok sam hodao tom istom rulnom stazom nakon izvršene zadaće svjestan da se nije katapultirao i da se nikada vratiti neće vidio sam samo da više nema rose na travi. Sunce je izašlo, a miris pokošenog sijena mi se gadio. Od 14. rujna 1993. godine ne volim izlaske sunca iako sam ih obožavao. I mrzim miris pokošenog sijena iako mi je bio najbolji.
Miroslave Peris, sokole s Žumberka počivaj u miru ili leti beskrajem, kako te volja', objavio je Ivan Selak.
VIDEO Domovinski rat - Maslenica i Medački džep 4. dio - 'Naletio je srpski secijalac i imao je pušku s prigušivačem. Ubio sam ga'