Željko Šelendić obrtnik je metalske struke, iz obitelji koja ima 103 godine dugu obrtničku tradiciju. Jedan je od rijetkih obrtnika koji ima prijatelje među političkom elitom, a zbog poslova s Gradom i prijateljstva s gradonačelnikom često je spominjan u aferama.
Kada je počeo vaš uspjeh, kada ste zaradili veći novac?
Krenuo sam 1973., a bolje sam počeo poslovati nakon tri-četiri godine. Počeo sam s dva čovjeka, uskoro imao pet. U onoj su mi državi dopustili da zaposlim 18 ljudi, iako su obrti imali do 7 ljudi. Radio sam sa željeznicama s kojima je počeo raditi još moj otac tako da sada poslujemo 45 godina. Surađivao sam s jugoslavenskom, hrvatskom, talijanskom, austrijskom i još mnogim željeznicama.
Imate širok krug prijatelja političara, kako ste ih upoznali?
Preko posla uvijek nekoga upoznate. Devedesete sam besplatno uredio spomenik banu Jelačiću. Kako su to bile godine kad se u Hrvatskoj događalo novo vrijeme, mnogi su političari dolazili gledati bana i neka su poznanstva ostala. No nisam ja ta poznanstva trebao, dobro sam radio i prije njih. Nisam nikad poslove dobivao zbog poznanstva s političarima.
Jeste li vi njima pomagali?
Uvijek sam ja pomagao. I političaru i Crkvi i svima kojima pomoć treba.
Jeste li ikome financirali kampanju?
Nisam nikad, bez obzira na prijateljstvo.
Jesu li vam ljudi iz političkih krugova pravi prijatelji ili ipak više vjerujete starim prijateljima?
Imate puno prijatelja, a ne daj Bože da zaškripi, pa ćete vidjeti tko vam je prijatelj. Hvala Bogu da meni još nije zaškripilo.
Kako poznajete predsjednika Mesića?
Znam ga od devedeseih godina iz grada. Viđali smo se u Charliju. On je narodski čovjek. No, poznanstvo s njim tek mi sada znači kad se s Gredeljem probijam na tržište nesvrstanih zemalja. Moramo koristiti Ured predsjednika, a bilo bi dobro da se uključi i Vlada. No, čini mi se da su sada zaokupljeni drugim stvarima. Utabavamo put i drugim tvrtkama.
Jeste li Mesića molili za pomoć?
Jesam. On nam je organizirao puteve u Jordan. Ima dobre odnose s njihovim kraljem. Dočekali su nas njihovi ministri. S Gredeljem sam krenuo na to tržište u svibnju. Velike su šanse da Gredelj tamo uspije. Bolje da ne govorim prije nego što se ugovor potpiše. Vrijednost je posla približno 100 milijuna dolara za prvi dio. Može govoriti tko što hoće, ali Tito je znao u ono doba gdje treba poslovati. Kad onamo dođem, uvijek sa sjetom govore o Titu. Širimo tržište i dalje.
Kod mene je nedavno bila iračka delegacija, a egipatska i sirijska kod predsjednika. Na svakom je budućem predsjedniku da uspostavi dobre kontakte i nastavi Mesićeve.
Vlada bi se morala malo više potruditi. Ja sam se bazirao na ove zemlje jer je Mesić njihov prijatelj pa je lakše. I tamo se cijeni vlast, pa kad kažete da ste prijatelj kraljeva prijatelja, to nešto znači. Ne može Mesić narediti, ali može preporučiti.
Otkad znate gradonačelnika Bandića?
Znam ga prije nego što je došao na vlast, također kao dečka iz grada. S Gradom sam radio stolice za Lisinski, kioske na Kvatriću i sada dio nadstrešnica. Dio posla, oko 3,5 milijuna kuna, za kioske mi je dala Tehnika. Malo mi je krivo što Dvorana Lisinski nije dala cijenu koju su na prijašnjem natječaju ponudili Portugalci.
Oni su tražili 1640 eura po stolici, a ja 900 eura. Ja radim po drukčijim kriterijima, što se vidjelo sada kada se zapalio Lisinski. Policija je rekla nek’ zahvale meni što dvorana nije izgorjela. Dim koji je sukljao gušio je vatru. To je sistem iz vlakova.
Koliko sam ja onda tog zla napravil tom mom gradu, a zapošljavam 137 ljudi? Predložio sam Bandiću da inicira i zaposli ljude koji su ostali bez posla. Da bi zaradili tri tisuće kuna, mogu, primjerice, uređivati gradska pročelja ili čistiti korov i kioske, uređivati grad, što god, bolje to nego socijalna pomoć koja neke ljudevrijeđa. Ljudi bi radije radili.
Gredelj je za nadstrešnice dobio 44 milijuna kuna. Zašto ste vi dobili dio posla i koliko vrijedi?
Javio sam se na natječaj koji su raspisali. Konkretno, nisu imali potreban kamion niti su mogli obrađivati rostfraj i čelik jer bi zahrđali uz željeze. S Gredeljem dugo radim i s godinama su stekli povjerenje u moju tvrtku. Vrijednost posla bila je približno 10 milijuna kuna. Ja sam jedan od rijetkih Gredeljevih dobavljača koji sudjeluje u prodaji njihovih proizvoda.
Biste li financirali kampanju Milana Bandića?
Kao što sam već naglasio, ne financiram nikad političke kampanje, a pogotovu ne u današnjoj situaciji kad je svaka kuna potrebna za dalje poslovanje i zadržavanje radnih mjesta.
Tvrtka Elicom, kojoj je vlasnik vaš zet, godinama dobiva skup posao osvjetljavanja grada?
Da budemo posve precizni, vlasnik firme nije moj zet nego njegov otac i to već 37 godina. Imaju 70-ak zaposlenih, najmoderniju opremu i stručne ljude i sve poslove dobivaju na javnim natječajima. Oni su s Gradom radili još za one države. Je li sramota biti moj zet? Teško mi je kad mi se dira u obitelj. Često spominjete da pomažete.
Državno odvjetništvo podiglo je protiv vas i sina prijavu zbog zloporabe položaja jer su vam vaši radnici dali punomoć za kupnju dinica T-HT-a. Što je s tim?
Ne znam, jer protiv mene nije podignuta nikakva prijava. Znam da je moj sin nekakvim ljudima darovao dionice ali ne znam kome i što je s tim. Ja vam ne vjerujem u dionice. Netko mora izgubiti da bi drugi zaradio. A ja sam naučio živjeti od svoga rada. Ja nisam kupovao slike, kupovao sam strojeve.
Kada ste se posljednji put čuli s Bandićem i biste li voljeli da postane predsjednik?
Vidjeli smo se nakon objave kandidature, čestitao sam mu i poželio uspjeh. Naravno da bih volio da pobijedi jer je moj prijatelj, a i njegov bi socijalni angažman i te kako dobro došao u situaciji u kojoj smo.
Milan Bandić svojom kandidaturom vrijeđa funkciju Predsjednika države, ruši stabilnost države i omalovažave birače. Kako drugačije opisati osobu koja graniči sa ludilom, koja je shizofrenik i koja se ponaša kao Balkanski Chavez.. Svojatao je Zagreb sada želi i Hrvatsku. Žalosno i jadno je da se za predsjednika može kandidirati osoba koje nije u stanju izgovarati suvisle rečenice niti ostavrivati komunikaciju bez da se počne glasati, a ne govoriti. Baš me interesira kako će nastupati na sučeljavanjima.