Kolumna

Selo će propadati 
sve dok su "seljak" 
i uvreda isto

Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
Selo će propadati 
sve dok su "seljak" 
i uvreda isto
02.09.2015.
u 12:00
Uz nametnuti konzumerizam 
selo je devastirao 
i uvozni lobi. Uvozimo čak 
i bumbare za oprašivanje!!!
Pogledaj originalni članak

Kako hrvatsko selo i poljoprivreda već desetljećima propadaju, onda i svaka vijest koja se ne poklapa s tim trendom postaje optimističnija nego što zapravo jest. Tako je i s nedavnom viješću u središnjem Dnevniku državne televizije gdje je jedna od glavnih najava pretvorena u retoričko pitanje: zašto se mladi u Donjem Miholjcu žele baviti poljoprivredom? No, iz priloga koji je slijedio vidjelo se da je riječ o učenicima tamošnje poljoprivredne škole. Optimizam je i tom prilikom ustuknuo pred realnošću. Također, vidjelo se da sklonost tih učenika nije ujedno i opći trend u tom dijelu Slavonije. Sklonost mladih selu i poljoprivredi unatoč tome primjeru i dalje ostaje mrzovoljna i minorna. Uvelike je to posljedica i kolektivne povijesne traume koju je selo proživljavalo nakon Drugog svjetskog rata te gospodarskih krivudanja poslije stvaranja Hrvatske.

Čim su komunisti uzeli vlast, odmah su počeli provoditi sovjetske boljševičke modele "izgradnje socijalizma". Ta je sovjetizacija usmjerila cjelokupni razvoj države po volji Partije. I u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji željelo se ostvariti sovjetsku parolu: "industrijalizacija + elektrifikacija = socijalizam". Kao i u SSSR-u i u njegovoj tadašnjoj ideološkoj sljedbenici zavladao je kult tvorničkoga dimnjaka. To je značilo da je industrija, pogotovo teška, dobila primat nad poljoprivredom. Sela su zbog toga bila doslovce svake godine pljačkana jer se gotovo cjelokupni urod žitarica otimao i odvozio u gradove. Tada je na djelu bilo doslovno "čišćenje tavana". Potom je uslijedilo i tjeranje seljaka u radne zadruge. Tada su nastajale istinske drame, nerijetko i s tragičnim posljedicama. U društvenom, gospodarskom, urbanističkom i kulturološkom smislu odvijalo se zatiranje i zamiranje sela te poseljačivanje gradova. Paralelno s procesom proletarizacije događala se i promjena u vrijednosnome sustavu. Industrija je postala sinonim za napredak. Selo i seljak postali su pak, po tome sustavu vrijednosti, istoznačnice za nazadno, zaostalo i primitivno. Ostaci toga tipa svijesti i toga mentaliteta zadržali su sve do danas. I sada se za nekoga, kada ga se hoće poniziti i uvrijediti, kaže da je "seljak", odnosno još pogrdnije, da je "seljačina".

U Domovinskom ratu sela su najviše pretrpjela. U njemu su ona još dodatno, a često i sasvim ispražnjena. Mladi su poslije rata otišli u gradove, dok su u selima uglavnom ostali stariji i starci. Nerijetko su i cijela sela zapravo staračka domaćinstva. Mladi su tamo rijetkost. U selima bi mogla nestati i sjećanja. U njima nitko već odavno ne mijesi i ne peče kruh i više se valjda nitko ondje neće ni sjećati mirisa toploga kruha izvađenog iz pećnice, ni mirisa toploga mlijeka u muzlici. Selu je nametnut potrošački način mišljenja i življenja. Vlastita se proizvodnja već godinama zapušta pa se sve kupuje, od kruha preko voća i povrća pa do dućanskoga mlijeka! Valjda će uskoro čak i seoska djeca misliti da krave daju mlijeko u tetrapaku! Uz taj nametnuti konzumerizam selo je devastirao i uvozni lobi. Hrvatskim je prevarantima isplativije uvesti strani bofl nego dopustiti razvoj hrvatske poljoprivrede. Oni su jeftinim stranim patvorinama zapravo uništili velik dio domaće poljoprivredne proizvodnje. Mi gotovo da više i ne jedemo domaće. Uvozimo sve, pa i grah i češnjak! Uvozimo čak i bumbare za oprašivanje!!!

Hrvatska ima, već 20 godina, demografski ispražnjena i gospodarski neiskorištena velika područja Banije i Like. Država malo toga planski čini za revitalizaciju tih područja. Ne zna hoće li se Srbi vratiti ni treba li ta područja planski naseljavati. Nijedna hrvatska vlada nije se ozbiljno prihvatila realizacije Zeleno-plave transverzale, povezivanja Slavonije i Jadrana. Već bi uspješnost toga plana bila dovoljna za prosperitet cijele Hrvatske. Mladi, moderni i uspješni poljoprivrednici u Hrvatskoj postoje, ali oni nisu dovoljno brojni da država to i osjeti. Da bi se od zemlje živjelo, zemlju treba i voljeti. Nije nobelovac Knut Hamsun tek slučajno napisao "Blagoslov zemlje", a u rubriku zanimanje upisivao "zemljoradnik". Tek kad kod nas "seljak" prestane biti sramota, Hrvatska će biti blagoslovljena zemlja.

>> 'Završni udarac Ministarstva i velikih igrača na OPG-ove'

>> Borovnica, jagoda, aronija... Evo što se isplati uzgajati!

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr