prije 74 godine

Senjske žrtve: Obljetnica tragične pogibije sedam mladih Gospićana

Foto: Iva Vidović/VLM
senjske žrtve (1)
Foto: Iva Vidović/VLM
senjske žrtve (1)
Foto: Iva Vidović/VLM
senjske žrtve (1)
09.05.2011.
u 14:10
Nitko nikada nije osuđen za smrt nedužnih i nenaoružanih ljudi.
Pogledaj originalni članak

Na današnji dan prije 74 godine sedmero mladih Gospićana izgubilo je život u Senju kada su na njih pucali jugoslavenski žandari. 9. svibnja 1937. u Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi.

Političari su držali govore protiv tadašnjeg protuhrvatskog režima, a u povorci se među mnogima našao i kamion sa 33 mlada Gospićana i Gospićanke. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme, a u jednom trenutku, po naredbi zapovjednika žandara, kaplar Besedić počeo je pucati, a za njim se povelo nekoliko desetaka žandara.

Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je. Taj tragični događaj ostao je zabilježen u povijesti kao "Senjske žrtve", žrtve državnog terora Kraljevine Jugoslavije. Nitko nikada nije osuđen za smrt nedužnih i nenaoružanih ljudi.

Živote su toga dana izgubili mladi ljudi u ranim dvadesetim godinama života: Tomo Nikšić, Nikola Bevandić, Marko Smolčić, Katica Tonković, Frane Jelača, Jakov Milković i Petar Frković.

Dva dana nakon pokolja zajedno su pokopani na gospićkom gradskom groblju gdje su im danas počast odali gradonačelnik Milan Kolić sa zamjenicima, dožupani, predsjednik gospićke Hvidre te građani. Gospićki župnik Mile Čančar pomolio se za duše stradalih, a vijenac na zajedničku grobnicu postavili su članovi gospićke garde Vukovi.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

AK
akil
20:02 09.05.2011.

Da bilo je to prije 74.godine,ikad bih se pitalo i danas neke u našoj vladi,branili bi odavanje počasti.Bilo je i težih zločina 1945.godine po završetku rata.Ljudi su odvođeni na \"informativne\"razgovore,i nažalost nisu se vraćali.Još žalosnije je činjenica da im se nezna ni za grob,a i to da je jedan od njih bio i moj otac.Rekao je pok.majci da će se brzo vratiti...no to se nije nikad ostvarilo.Ja sam bio 1.god.,a u meni je gledao nadu u bolju budućnost,to mu se ostvarilo!