Hrabre žene

Senka: Nikada Radoslava ne bismo dale u dom, nas četiri sve stižemo!

Foto: Nino Strmotić/PIXSELL
Senka: Nikada Radoslava ne bismo dale u dom, nas četiri sve stižemo!
28.12.2010.
u 21:00
O Radoslavu Paladi, koji je poput 8-mjesečnog djeteta, brinu se baka Danica, mama Marija, sestra Senka i nećakinja Ivana
Pogledaj originalni članak

Radoslavu Paladi 28 je godina, a na razini je osmomjesečnog djeteta. Ima Downov sindrom. Ne hoda, ne govori, jede na bočicu i potrebna mu je 24-satna skrb. O njemu se brinu baka Danica, majka Marija, sestra Senka i nećakinja Ivana. Baki je 88 godina, Ivani 20, a Marija je shrvana vlastitom bolešću. Nije im lako, ali zahvaljujući neumornoj Senki, sedam godina starijoj od nemoćnog brata, stižu sve. Žive u Dogradama, kraj Marine.

– Bilo je lakše dok je medicinska sestra dolazila tri puta u tjednu, a sada to čini jednom. Ipak, nas četiri žene sve stižemo! – kaže Senka. No starijim članicama sve teže padaju svakodnevne obveze. Baka i mama žale se na godine i bolesti.

Posla oko Radoslava ima cijeli dan. Njega, kupanje, presvlačenje, hranjenje na bocu svaka dva sata... Nikada ga nisu htjeli dati u dom iako su uvjeti u njihovoj kući bili skromni. Ali, Senka se povezala s Udrugom invalida TOMS i krenulo se u adaptaciju.

– Pomogli su Općina, Zadruga, našli su se sponzori i prilagodili smo kuću – kaže Senka. Troškovi su im veliki, primanja mala. Ali, dodala je Senka, nije sve crno. Pelene dobivaju na recept, a imaju i sponzora za dječju hranu jer Radoslav sve drugo odbija.

– Samo neka ga zdravlje služi. Prije godinu dana bila je kriza, liječnici nisu znali što bi. Strašno sam se prepala! – kazala je Senka. Radoslav joj je najprivrženiji. Uplašen je zbog gostiju u kući pa svoju seku neprestano drži za ruku.

– Hvala svima koji su nam pomogli. Samo neka Bog da zdravlja, sve će biti dobro – ispraća nas Marija.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 11

OB
-obrisani-
23:42 28.12.2010.

Ledeni što predlažeš?

UT
utatica
21:28 28.12.2010.

blagoslovljena obitelj! Razumijem njihovu ljubav i požrtvovonost, strah da se Radoslavu nešto ne dogodi jer sam dvije godine skrbila o nepokretnom članu obitelji i nisam ga htjela dati u dom uprkos nagovaranjima lijećnika, naprotiv smjestila sam mu medicinski krevet u dnevni boravak kako ne bi bio sam u sobi i kako bi do zadnjeg ćasa sudjelovao u životu svoje obitelji i kako bi namjiliji bili uz njega i njegovali ga i bili mu na usluzi, a kad je umro savjest nam je bila čista jer smo sve učinili da mu olakšamo patnju i posljednje dane učinimo barem malo radosnijim nego što bi mu bili u nekom stacionaru daleko od voljenih, u nekoj čekaonici smrti, možda bi medicinski bio bolje zbrinut ali uskraćen za ono jedino zbog čega vrijedi živjeti, za ljubav i toplinu doma. lijep je to osjećaj ma koliko truda iziskivalo i svakom bih preporučila da svoje stare i bolesne članove obitelji ostave uz sebe do posljednjeg daha i da im nikad ne daju do znanja da je o njima teško skrbiti.

OB
-obrisani-
01:59 29.12.2010.

http://prvinecenzurirani.forumhr.com/ Prvi Necenzurirani Forum Apsolutno Bez Cenzure