Četiri velike stranke osmislile su modele za otkup dionica Ine pa možemo zaključiti jedino da je postignut politički konsenzus da Inu valja vratiti u hrvatske ruke. U međuvremenu je tijekom četvrtka prvi korak napravila mađarska strana.
MOL još šuti, ali je ministar vanjskih poslova i trgovine Mađarske Péter Szijjártó najavio da MOL traži povrat svih ulaganja u kupnju Ininih dionica, a kako je u nekoliko navrata MOL otprilike uložio 10 milijardi kuna, to se može držati početnom ponudom za pregovaranje.
Nema još reakcije MOL-a, ali teško je očekivati da će Mađari cijenu spustiti više od 20-30 posto. U kontekstu te cijene valja i promatrati modele koje su tijekom tjedna predložile stranke, ali na prvi pogled vidljivo je da su svi u političkim strankama računali na nešto nižu cijenu.
Ona će naravno ovisiti o vještini pregovaranja članova Savjeta za otkup dionica Ine predvođenog premijerom Andrejem Plenkovićem, ali to znači da u najboljem slučaju za Inu treba skupiti sedam, ali vjerojatnije je i do osam milijardi kuna.
Licitiranje o budućnosti Ine na tržištu je podiglo vrijednost njene dionice na 3100 kuna iako na temelju tek 12 transakcija, što bi vrijednost MOL-ova udjela procijenilo na 15 milijardi kuna, ali ta cijena je prenapuhana i ne odražava vrijednost tvrtke.
Model koji je prvi stavljen na tržište jest onaj po kojem bi se prodalo putem inicijalne javne ponude 25 posto minus jedna dionica HEP-a kako bi se skupio novac za Inu.
Osmišljen je u Vladi, a zastupa ga i premijer Andrej Plenković iako je u posljednja dva dana pozvao svoje stranačke i nestranačke kolege da predlože dodatne modele koji ne uključuju javni dug, što je pomak u odnosu na prethodno razdoblje kad je zdušno zagovarao prodaju HEP-a za kupnju Ine.
Model je tehnički najlakše provesti zahvaljujući i studiji J. P. Morgana, koji je za bivšu Vladu proveo analize i pripremne studije za izlazak HEP-a na tržište.
Manjkavost mu leži u vrijednosti HEP-a. Ako je zaista za HEP moguće dobiti samo 4,6 milijardi kuna, kako tvrdi Bloombergov tim analitičara, onda će za Inu nedostajati još najmanje 2,4 milijarde kuna. Prodat će se HEP, što nailazi na sve žešću kritiku, a neće se prikupiti dovoljan novac.
Unutar HDZ-a rađaju se i nove ideje od kojih provedivo zvuči osnivanje tvrtke u državnom vlasništvu u koju bi se unosile dionice tvrtki poput HEP-a kao kolateral za dizanje kredita, a stručnjaci tvrde da taj model ne podrazumijeva dizanje javnog duga. Kredit bi se vraćao ili prodajom udjela u Ini ili iz dobiti.
Slično razmišlja i Ivan Vrdoljak, koji bi osnovao SPV-BID kompaniju, ali razlika je u tome što bi HEP u transakciji sudjelovao gotovim novcem, a ne dionicama HEP-a, a mosni kredit na kratki rok od samo tri mjeseca nadomjestio bi novac koji nedostaje za zatvaranje transakcije.
HEP bi financirao 25 posto transakcije, što bi bilo oko 2 milijarde, ako računamo na uspjeh u pregovorima Vlade, a kredit bi iznosio oko 2,4 milijarde kuna. Taj bi se mosni kredit zatvorio izdavanjem obveznice Ine nakon preuzimanja, što je realna opcija.
Ta dva modela ne bi povećala javni dug, a izvediva su, ali na temelju pretpostavke da će se Ina kupiti za iznos manji od 8 milijardi kuna. SDP isto računa na diskontnu cijenu, međutim, njegov model predviđa znatna ulaganja Hrvatske elektroprivrede.
Naime, HEP bi kupio 35 posto dionica Ine, odnosno sudjelovao bi u transakciji s ukupno 70 posto, što bi u slučaju prihvatljive cijene ponovno bilo više od 5 milijardi kuna. Pitanje je ima li HEP u ovom trenutku potencijal za otplatu pet milijardi kuna kredita bez da znatno umanji šanse za investiranje u duljoj budućnosti te nije li ga onda bolje prodati građanima nego zadužiti do grla.
Tu je i Mostov prijedlog iz kojeg se vidi nepoznavanje tržišta kapitala i koji nije provediv u obliku u kojem je izašao u javnost. SPV, u kojem su samo dionice Ine, ne može se zadužiti bez jamstva države, a kamoli izdati obveznicu.
Čak i da može i da je upišu svi koje su naveli, od HEP-a pa do Janafa, nisu odgovorili na pitanje na koji bi način taj SPV vratio osam do 10 milijardi kuna glavnice nakon deset godina, ali niti tko bi svake godine plaćao kamate ulagačima koje godišnje ne bi koštale manje od 350 milijuna kuna.
>> U otkup Ine obveznicama koje bi izdale jake tvrtke
Opet i u ovoj anketi nema pitanja 1. Da li dionice Ine treba otkupiti? 2. Da li ostatak dionica Ine treba prodati i novac korisnije uložiti? Što se tiče modela sakupljanja 8-10 milijardi kn sve su to lažne dileme, jer lova je lova. Prodaš 25 % HEPa ili zadužiš sve državne firme do bola ili digneš kredit ili natjeraš mirovince da u ovo uvale novce od naših mirovina neznam sto je bolje od boljeg a svi su sigurni da će te novce vratiti. E neće. Nego će trebati uložiti barem 3-4 milijarde kuna u modernizaciju i povečanje kapaciteta riječke rafinerije i ugasiti sisačku rafineriju, jako puno uložiti u obnovu domaćih polja itd. Istovremeno za 10 god nafta je out a struja in a HEP nije investirao ništa jer je zadužen, zastario i proizvodi malo uglavnom kupuje struju vani i doma je skupo preprodaje. To je slika tzv. "nacionalnog interesa"