Šest stranaka bez ikakvog dogovora

Naroda uzrečica “Gdje je puno baba, kilavo je dijete” nigdje se bolje ne može ukomponirati kao kod aktualne stranačke utrke koja se, u dnevnopolitičke svrhe, vodi oko donošenja antirecesijskog programa mjera kojim bi se tobože u Bosni i Hercegovini ublažile posljedice globalne ekonomske krize.

Programi stranaka
Šest stranaka, šest “antirecesijskih programa” koji ili sliče kako jaje jajetu, ili su dijametralno potpuno različiti. I dok čelnici MMF-a i Svjetske banke, čije kreditne aranžmane parlamentarna šestorka zdušno priziva, poručuju kako se kriza ne može riješiti bez zajedničkih napora svih, i to ne samo na razini država, već regija i čitavog svijeta, u Bosni i Hercegovini za ove savjete uopće ne haju.

Kad se analiziraju ponuđeni programi za obranu od krize, prvo što upada u oči jest njihova uopćenost koja obiluje pukim fraziranjem bez uvažavanja objektivnog stanja na terenu. Svih šest stranaka kao jedan od izlaza iz recesijskog gliba, u koji Bosna i Hercegovina lagano tone, vidi u zaštiti domaće proizvodnje, smanjenju administracije, troškova javne potrošnje i što žurnijeg potpisivanja stand-by aranžmana.

To su, tvrde analitičari, samo mjere deklarativne naravi, jer nitko nije načinio prvi korak da ih provede u praksi. Administracija i dalje glomazna javna potrošnja krpa se podizanjem kredita kod komercijalnih banaka po visokoj kamati od osam posto, a zaštita domaće proizvodnje već je godinama mrtvo slovo na papiru.

Na upit je li najveći problem što nema zajedničke strategije ekonomskog razvoja, prof. dr. Nikola Grabovac odgovora kako Bosna i Hercegovina ima strategiju, “a to je strategija bez strategije, kao što je Titanik krenuo preko mora. I što se dogodilo, brod nije imao radara, a ni Bosna i Hercegivina ga nema, a kada je udario u santu leda, doživio je potop”.

BiH bez strategije
Kako bi neka strategija na državnoj razini ipak postojala, antirecesijskim je dokumentom u 16 točaka ovih dana izišlo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Prema mišljenju prof. dr. Ante Domazeta, ponuđeni koncept je površan. “Površnost se vidi u tome što je izostala dijagnoza stanja u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, a postojeći programi antirecesijskih mjera su nerealni”, smatra Domazet.