Nada Budisavljević, sestra Titove supruge Jovanke Broz u svojoj knjizi "Moja sestra Jovanka Broz" nedavno je otkrila svoja sjećanja, a o odnosu sa sestrom i Titom progovorila je i u intervjuu za Blic.
- Ona je žena koja je zaslužila mnogo više pohvala, nego pogrda. Bila je pametna, energična žena. Žena koja je odgovorno radila ono što je radila na najbolji mogući način. Trudila se da nijednom svojom gestom ili riječju ne obruka ni sebe, ni Tita, ni svoju zemlju. Da se razumijemo - ona nije bila savršena. Imala je mana, sukobljavala se s ljudima zato što je mnogo tražila. Bila je perfekcionist u svom poslu. Ali, ona nikada nije tražila od tih ljudi nešto za sebe. Ako je tražila nešto za sebe - to je tražila od mene. Da joj ja nešto pomognem. Od drugih ljudi je tražila za tu kuću, za organizaciju posla, za protokol - kaže Budisavljević.
Kaže kako joj je najteže bilo gledati kako se pati i slušati njezine muke.
- A to što sam ja oko nje radila - to meni nije bilo teško. Nikada. To mi je nekako bilo prirodno. Naša sestra Zora se udala još za vrijeme studija i otišla s mužem diplomatom živjeti u inozemstvo. Tada sam se ja preselila u Užičku 15, s Titom i Jovankom. Bila sam njihov podstanar. S jedne strane je bilo lijepo živjeti tamo, a s druge strane to nisam voljela, kaže.
Sestra Jovanke Boz otkrila je kako joj je pomagala spaliti bilješke nakon Titove smrti.
- Pomagala sam joj da ih spali. Isto tako, jako puno svojih bilježaka je spalila i nakon toga, u kući u Bulevaru mira. Memoare sigurno nije pisala. Ako bi se nešto tako pojavilo, to bi bio čisti falsifikat - kaže Nada Budisavljević.
Hoće li se već jednom prestati pisati o toj bagri?