Ako Englezi imaju Shakespearea, Talijani Dantea, Španjolci Cervantesa, a Nijemci Goethea, koga imaju Hrvati kao veliki književni brend na europskoj razini? Silno bismo htjeli da im se uz rame nađe naš Marko Marulić, jer to svojim književnim opusom i doprinosima europskoj kulturi i civilizaciji zaslužuje. Međutim, to se trenutačno čini nerealnim jer su spomenuti književni velikani već postali poznati i priznati globalni brendovi, kulturne ikone i sveprisutne činjenice, čiji je opus sastavni dio opće kulture. Naš Marko, iako je u svoje vrijeme bio popularniji od Shakespearea u njegovo vrijeme, u smislu brendiranja i približavanja suvremenoj čitateljskoj publici, nažalost, za njima dosta zaostaje.
Spomenute države već stoljećima rade na njihovu brendiranju, odnosno jačaju njihovu poznatost, populariziraju njihova djela, ističu njihove jedinstvene kvalitete, zasluge i doprinose (kako za nacionalne kulture tako i za Europu i svijet). Baš poput korporacija koje brendiraju svoje proizvode, koriste marketinške alate i strategije odnosa s javnošću kako bi sustavno radile na promociji svoje kulture i velikana, osvajajući tako nove i zadržavajući starije naraštaje njihovih poklonika. Velikani se obično povezuju sa zemljom svog podrijetla ili djelovanja, zbog čega su najčešće i zainteresirane strane, pa i ključni akteri u njihovu brendiranju. Zato ulažu ozbiljan novac u njihovo pretvaranje u globalne ikone i uzore, ali i njihovu eksploataciju – ne samo kroz djela već i kroz suvenire, turističke obilaske rodnih kuća i muzeja te širenje vlastitog kulturnog utjecaja, što izravno i neizravno donosi novac. Neke je pak lakše, a neke teže "prodati" svijetu. Ovisi to o zanimljivosti njihovih djela, ali i osebujnosti njihovih likova. Neki su još za života svojim djelom i slavom zaslužili globalnu prepoznatljivost nakon smrti. Nekima je slava došla tek kasnije. Doduše, čak i oni koji su za života bili slavni, baš poput Marulića, brzo bi pali u zaborav kad se nitko ne bi sustavno bavio njihovim imenom i djelom, pa makar se zvali i Hans Christian Andersen ili braća Grimm.
A da bi se izdignuli iznad nacionalne razine i postali globalni brendovi, nije dovoljno samo čuvati uspomenu na njih i dati im poneki trg ili ulicu, već strateški raditi na upravljanju njihovim imidžom, dostupnosti njihovih djela na stranim jezicima i njihovoj kontinuiranoj promociji. Obično se kao povod za početak ozbiljnijeg procesa brendiranja uzima neka značajna obljetnica iz života dotičnog velikana, kao što je nama sada 500. obljetnica smrti Marka Marulića početkom 2024., te se u prvoj fazi radi na jačanju svijesti o njihovu životu i doprinosima. Slijede prijevodi i popularizacije djela te isticanje globalnih doprinosa kroz festivale, konferencije, publikacije i popularnu kulturu. Kroz međunarodnu suradnju predstavlja ih se inozemnim javnostima. Istodobno – ako to već nije učinjeno – po njima se imenuju ulice, trgovi, institucije, podižu spomenici, objavljuju prigodne poštanske marke... To se ne odnosi samo na države u kojima su rođeni, već i one s kojima su na bilo kakav način bili povezani. Oni postaju novi mostovi suradnje i prijateljstva među narodima.
VEZANI ČLANCI
Nakon toga slijedi njihova popularizacija u širokoj nacionalnoj i međunarodnoj javnosti kroz snimanje i emitiranje dokumentarnih i igranih filmova, objavljivanje popularne literature, priređivanje festivala i drugih prigodnih manifestacija... U toj fazi postizanja "zvjezdane prašine" iznimno je važna uloga medija, koji pridonose njihovoj promociji među običnim ljudima i u globalnoj javnosti. Jednostavno treba učiniti dostupnim što više korisnih i zanimljivih informacija o dotičnom velikanu na različitim platformama i u različitim oblicima, posebice elektroničkima. A isto tako treba se pobrinuti da dobiju suvremene promotore i zagovornike među utjecajnim i popularnim pojedincima. Nužno je kreirati atraktivne sadržaje, koji će biti lako dostupni svima koji bi se mogli zanimati za lik i djelo dotičnog velikana, a koji bi mogli uhvatiti pozornost i onih koji uopće nisu za njega čuli.
Pritom sve aktivnosti prolaze one četiri faze, koje su prepoznate u svijetu marketinga kao nužne za postizanje ciljeva. To su: privlačenje pozornosti, poticanje interesa, izazivanje želje i sama akcija, odnosno konkretno upoznavanje s velikanom. Ne postoje narodi ni države koji ne čuvaju i ne slave uspomenu barem na neke ljude iz svoje prošlosti, koji su ih za života zadužili svojim djelima ili njihovo ime proslavili u svijetu. A u odnosu na broj stanovnika i veličinu države, Hrvati i Hrvatska su Europi i svijetu darovali iznadprosječno velik broj znanstvenika, kulturnih djelatnika, prosvjetitelja, izumitelja, ratnika, svetih ljudi, talentiranih sportaša i stvaratelja na drugim područjima života, koji su ostavili iznimno značajne tragove u duhovnom i materijalnom razvoju europskog kontinenta, doprinosu svjetskoj civilizaciji te stvaranju, razvoju i očuvanju Hrvatske. Međutim, činjenica je da s protekom vremena mnoge od njih zaboravljamo ili nedovoljno poznajemo, cijenimo i poštujemo. Ili ih uzimamo zdravo za gotovo, kao Marka Marulića. Za njega su svi čuli. O njegovoj važnosti govori i činjenica da je njegovo lice krasilo novčanicu od 500 kuna. Od njege je "vredniji" bio samo otac domovine Ante Starčević na 1000 kuna. Mnogi uz Marulića vežu titulu "oca hrvatske književnosti" i znaju da je napisao Juditu, ali bi teško mogli navesti nekoliko rečenica njemu u prilog, sjetiti se nekog njegova citata, ispričati zašto je neko njegovo djelo toliko važno… Kao da smo ga ostavili u prošlosti i nismo našli načina učiniti ga suvremenim, odnosno kao da je ostao zarobljen u uskom krugu obrazovane kulturne elite, ne približivši se širokim masama.
Kad sam nedavno pitao studente kakva je razlika između Shakespearea i Marulića, u smislu potencijala za brendiranje, rekoše mi kako je Marulić dosadan i ne znaju zapravo o čemu on piše i moralizira; barem tako ga se sjećaju iz gimnazijskih dana, dok su o engleskom velikanu gledali filmove, uživali u njegovim kazališnim predstavama i znaju puno zanimljivih pikanterija iz njegova života. Zašto, dakle, Marulića prikazujemo tako dosadnim, kad su njegova djela i doprinosi tog doba bili tako životni!? S druge strane, kad sam prije nekoliko godina pitao umirovljenog profesora povijesti s prestižnog Oxforda koji hrvatski velikan ima najviše potencijala da postane globalni brend, bez razmišljanja je odgovorio – Marulić dodavši kako su njime bili fascinirani kraljevi, učene glave i budući sveci. Kaže kako je bio europska atrakcija svoga vremena te su se njegova djela napeto iščekivala i prevodila na tada utjecajne jezike, a engleski kralj Henrik VIII. kod uzglavlja je držao njegovu knjigu "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum" (Pouke za čestit život po primjerima svetaca).
Većina ljudi u Hrvatskoj, budimo iskreni, vjerojatno nije ni čula za to poznato djelo. Marko Marulić je otac hrvatske, ali i velikan svjetske književnosti, veliki europski humanist čija su djela već prije pet stotina godina smatrana europskim bestsellerima. Svjetsku slavu je rano stekao kršćansko-moralističkim djelima na latinskom jeziku, među kojima su najpoznatija: spomenute "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum" (Pouke za čestit život na primjerima svetaca), "Evangelistarium", rasprava o praktičnoj kršćanskoj etici i "Quinquaginta parabolae" (Pedeset priča). Samo su "Pouke" tijekom 16. i 17. stoljeća tiskane u 19 izdanja, a talijanski prijevod u 12 izdanja. Marulićeva djela su prevođena na talijanski, španjolski, portugalski, francuski, engleski i njemački, a on je imao status jednog od najvećih kršćanskih pisaca. Među poznatim Marulićevim čitateljima su bili budući sveci Franjo Ksaverski, Franjo Saleški, Ignacije Loyola, potom francuska kraljica Margareta Navarska, engleski kralj Henrik VIII. i njegov kancelar Thomas More, koji je navodno čitao Marulićev "Evanđelistar" u tamnici neposredno prije smrti. Iako piše na latinskom, među prvima svoj jezik naziva hrvatskim i piše o tragediji Hrvata u turskim progonima te na neki način postaje začetnikom hrvatske političke misli. Zato slobodno možemo reći da je u ono doba prije pet stoljeća bio tako svjetski, a tako naš. U ovoj prigodi ne smijemo zanemariti ni činjenicu da u svome djelu "Psichiologia de ratione animae humanae" (Psihologija ljudske duše) prvi put uopće rabi riječ "psihologija" pa ga se smatra njezinim tvorcem, čime se uopće ne hvalimo po svijetu.
VEZANI ČLANCI
Ova će godina biti godina Marka Marulića. Prigoda je to da ispravimo mnoge nepravde prema tom velikom Hrvatu, ali i da ga iznova otkrijemo svijetu. No prije toga mi u Hrvatskoj moramo ga doživjeti u punini njegova stvaralaštva i doprinosa te bolje razumjeti njegovo značenje za našu kulturu i jezik. Doduše, u ovoj prigodi moramo se čuvati opasnosti da se previše ne fokusiramo samo na jubilarnu godinu pa se mnoge započete aktivnosti njemu u čast smanje ili jednostavno nestanu nakon što završi 2024. Zato je važno pokrenuti manifestacije koji imaju periodičan i trajni karakter, otvoriti institucionalne sadržaje koji će trajno svjedočiti o njemu te kontinuirano poticati zanimanje u javnosti različitim projektima, sadržajima i ostvarenjima. Važno je i uključivanje različitih nacionalnih kulturnih i javnih institucija (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, zajedno s Maticom hrvatskom i Društvom hrvatskih književnika su već krenuli s programima), ali trebaju nam i one institucije u doticaju sa širom publikom poput škola, ali i turističkih zajednica. Iznimnu ulogu bi trebala imati i kreativna industrija (posebice film, glazba, kazalište, dizajn…), koja u svijetu, zatrpanom različitim ponudama i informacijama, može na kreativan i privlačan način približiti i često kompleksne sadržaje. To podrazumijeva poticanje i angažman glazbenika, književnika, umjetnika, filmskih djelatnika i drugih da stvaraju djela posvećena velikanu, a koja bi mogla biti zanimljiva široj javnosti.
Na koncu, da bi popularnost određenog velikana prešla nacionalne granice, nužno je takve sadržaje učiniti dostupnima i na stranim jezicima te projekte učiniti dovoljno atraktivnima da privuku globalnu pozornost. Sve to podrazumijeva visoku razinu izvedbe u profesionalnom smislu. Inače, književnici su jako pogodni za promociju pojedinih zemalja. Literarna su, naime, djela univerzalna svjedočanstva o duhovnim i intelektualnim dosezima, osjećajima i mislima, izazovima i pristupima u njihovu rješavanju pojedinih naroda u određenim vremenskim razdobljima. Poznato je da su hrvatski pisci na latinskom jeziku bili dio europske kulturne elite, a kao narod možemo se dičiti ranom pismenošću i stvaralaštvom na narodnom jeziku. Pritom od vremena renesanse do danas hrvatska književnost nije izgubila duhovni kontinuitet i snažnu povezanost sa zapadnoeuropskim uzorima. U cijeloj toj priči Marulićevo je mjesto nesporno. A nakon njega imamo cijeli niz vrhunskih majstora pisane riječi, koji bi odavno postali globalno poznati, samo da su rođeni u nekim razvijenijim zemljama. Zato je vrijeme da ozbiljnije shvatimo i odgovornije promoviramo hrvatske književnike, čija se djela izdižu iznad prosjeka te koja se svojom kvalitetom i inventivnošću mogu nositi s najboljim globalnim uzorima, a koji pritom izazivaju simpatije među hrvatskim čitateljima i na koje smo ponosni. A budući da nam vrijeme uistinu curi, za početak otkrijmo svijetu ponovno Marulića kao utjecajnog i zanimljivog književnika europskog formata. Ne samo zato što on to zaslužuje, već zato što će nas to prikazati u potpuno drukčijem svjetlu. Dok smo mi imali Marulića i dok je glavnina mudre misli bila vezana za mediteranski krug, drugdje su još bile pustopoljine i zakon jačega.