Andrej Plenković lijepo zbori pa je već dobio nadimak “zlatousti”. Ali ima li ta pojava i sadržaja? Je li Plenković političar ili još uvijek diplomat? Na posljednjem slučaju pokazao je da je još diplomat, političar bez sadržaja, da nema jasan stav gotovo ni o jednom težem pitanju, nego samo zlatouste riječi.
Tako su ga pitali što će biti s Mesićevim uredom, za čije je ukidanje donesen i zakon, a Mesić ga i dalje koristi i obilato troši državni novac. Plenković političar trebao je jasno reći da Mesićeva ureda više neće biti i da za njega više nema novca u proračunu.
Ali Plenković diplomat samo kaže da se proračun još radi, bez jasno izražena stava. Treba li Most opet premijera dovesti pred zid pa da donese jedinu očekivanu i potrebnu odluku?
Ili slučaj oko porezne reforme. Prvo je bilo očito da se porezna reforma, posebice oko PDV-a, prilagođava velikim sustavima kojima je i ministar Marić sklon i iz kojih dolazi. Bilo je degutantno slušati njegova objašnjenja da će pojeftiniti 10.000 artikala, pa zašto se samo raspravlja o poskupljenju kruha i mlijeka?
Netko tko nosi sat Rolex u vrijednosti od 50.000 kuna očito ne može shvatiti koliko naših ljudi iz mjeseca u mjesec preživljava upravo na kruhu i mlijeku i koliki bi bio udar na džep kad bi poskupjeli. Ili lijekovi i tome slično. Ali ni Plenković to isto ne može shvatiti jer je također elitist po svim kategorijama, što potvrđuje i njegova imovinska kartica.
Naravno, nije problem biti i elitist, legalno zaraditi novac, imati situirane roditelje, imati sve osigurano, ne imati osnovne egzistencijalne probleme... A Plenković od rođenja nema takvih problema. On je još za jugoslavenskog sustava iskoristio maksimum što je taj sustav pružao, a onda je to samo nastavio koristiti i u demokraciji.
I to nije nikakvo kazneno djelo niti je to nešto nemoralno, ali govori o karakteru premijera koji bi trebao kao premijer u svojim potezima misliti na svakog hrvatskog čovjeka, a ne na svoj elitistički krug, a one ispod hraniti samo lijepim frazama.
Zatim, kakvo je to vođenje Vlade i kakvi su to odnosi s ministrima ako se premijerske odluke donose samo u premijerovu uskom krugu ljudi, a da za pojedine odluke čak ne znaju ni resorni ministri? Kome je više bilo neugodno, novinarima, Plenkoviću ili Kujundžiću, kad je Plenkovićev krug ipak odlučio zadržati pet posto PDV-a na lijekove, što su novinari znali, ali ne i Kujundžić čiji je to resor?
Ili, kakav je to prijedlog porezne reforme koji bi navodno trebao doći od HDZ-a, a Predsjedništvo HDZ-a to dobije usmeno kao blic prezentaciju, dovedeno pred gotov čin i tko je od njih uopće mogao shvatiti što nam se sprema? Most je slomio Plenkovića i Marića i u poreznu reformu udahnuo malo zdrave pameti.
Ili, Plenković i Marić debelo se opiru prijedlogu Mosta da se zamrznu plaće državnih dužnosnika i to nazivaju demagogijom i populizmom. Zar ne shvaćaju kakvu poruku šalju javnosti? Dajte nam još, nisu nam dovoljno visoke naše plaće, treba nam još podebljati našu imovinsku karticu.
Ne pitaju li se svi skupa što su dosad uradili? Što su toliko zaslužili da bi dobili još više? Prvo se dokažite, a ne da nam prodajete floskule i bacate maglu.
Da, odlična je vijest da Plenković nema ni kune kredita. I neka je tako. Ali može li on znati što su ovrhe, shvatiti kako žive ljudi pod ovrhama, što radi Fina? Mnogi kažu da je Plenković jedan od naših najboljih diplomata. I to je dobro čuti. I treba nam takvih.
Plenković je jako dobro iskoristio taj svoj diplomatski status, što se vidi i u njegovoj imovinskoj kartici. Što su prihodi od nesamostalnog rada? To su, recimo, honorari od raznih predavanja koja se honoriraju i po nekoliko tisuća eura.
Na takvom nesamostalnom radu neki sveučilišni profesori i diplomati dobro su se obogatili. Jer su shvatili kako sustav funkcionira i gdje trebaju biti. I to je opet za prožvakati. Ali Plenković više nije diplomat, on je premijer! Shvaća li on tu promjenu pozicije?
No da baš i ne shvaća, dovoljno je samo slušati njegove istupe koji su i dalje diplomatski. Oni su neodređeni, kamiličasti, kakvi su bili i Josipovićevi. On gotovo u svakoj prigodi kao da čita pjesmicu, samo mu malo nedostaje i da zapjevuši.
U orbitu su ga bacile i ankete koje ga sad drže najpopularnijim političarom. Ali i Josipović je bio „rejting efendija“, pa na što je danas spao? Nego, kad ćemo dobiti Plenkovića premijera s kuražom? Na testu je njegova sposobnost!
>> 'Plenković je Hrvatskoj bio nužan, za Milanovićem će plakati mediji'
Plenković kao pravnik i diplomat sa službom u zapadnim demokracijama dobro zna da revolucionarne metode u donošenju zakona nikada nisu donijele korist građanima. On tako zna da ne vrijedi donositi zakone s retroaktivnim djelovanjem jer se ne mogu primijeniti na onoga koji je bio cilj populista i drugih koji nisu mogli podnijeti da netko s kim se ne slažu doživotno ima svoj ured. Što se pak porezne reforme tiče, kakva god da je, a činjenica je da koristi samo bogatijima, cjelovita je i u skladu s Plenkovićevim predizbornim najavama i za nju je dobio većinsku potporu birača. Lijepo je i sigurno ugodno izigravati oporbu, a istovremeno koristiti sve povlastice koje donosi vlast, ali MOST bi umjesto čeprkanja poput kokoške po Marićevoj zamisli predložiti svoju poreznu reformu. Lako je stajati po strani i pljuckati po svakom prijedlogu onih koji rade, dok je daleko teže umjesto osporavanog predložiti nešto svoje. Činjenica je, MOST do sada nije u saborsku proceduru, niti Vladi na odlučivanje, ponudio niti jedan suvisli cjeloviti predlog nečega, bilo čega. Trebali bi se Petrov i društvo konačno odlučiti, jesu li vlast ili oporba.