Jesu li izbori blizu? Slijedimo li premijerov raspored javnih pojavljivanja, reklo bi se da je tako. Najprije ga gledamo uz optimističan projekt obnove zgrade Glazbene akademije, onda u devet minuta otvara 15 novih servisa Hitro.hr, potom juri na potpisivanje sporazuma u vezi s financiranjem Hrvatskog narodnog kazališta, a nakon toga ga vidimo na proslavi dana Arhitektonskog, Građevinskog i Geodetskog fakulteta kako dijeli nagrade najboljim studentima i proučava budući most Komarna Pelješac...
I opozicijska je scena postala življa iako to ne bi trebalo pripisati pojačanu političkom marketingu vladajuće strukture. Čini se da je oporbene stranke probudio prije svega dogovor Sanader Đapić. Ako se vladajuća stranka, koja prema anketama više ne stoji loše, već sad osigurava u smislu potencijalnih koalicijskih partnera, jasno je da nijedna ambicioznija opozicijska stranka više nema vremena držati se po strani.
Ostane li se kod toga da će idući parlamentarni izbori biti potkraj 2007. godine, kao što premijer rado ističe kad za to ima priliku, formalno bi se moglo još godinu ili godinu i pol normalno raditi, ali malo tko vjeruje da će to biti slučaj. U drugoj polovici mandata ne ide se u ozbiljnije reforme. Iz Banskih dvora nema nikakva signala da bi se od tog pravila odustalo.
Do izbora je, dakle, formalno još dosta vremena, ali na neki način kao da su već tu. Vidimo Vladu koncentriranu na to da se odradi posao što ga iziskuju pregovori s Europskom unijom, da se ispuni obveza prema umirovljenicima, koji ove godine očekuju dvije od ukupno četiri rate duga što im ga država mora isplatiti.
Zdravstvena reforma praktično će se svesti na uvođenje dviju lista lijekova. Restrukturiranje brodogradnje i dalje je u čekaonici: tek sad, naime, dolazi na red natječaj za izbor konzultanta, što znači da će se faza priprema otegnuti još idućih nekoliko mjeseci, a kad se govori o visini hrvatskih subvencija i potpora, kojom je, prema vlastitom priznanju, bio šokiran i sam predsjednik Europske komisije Barroso, brogradnja i HŽ odnose dvije trećine svote rezervirane u tu svrhu u državnom proračunu.
U temeljitijim analizama, stručnjaci za državne financije dodat će da nije problem samo u visini potpora što se golim okom vide u državnom proračunu, nego da tome treba priključiti i sve nevidljive "darove" iz državne blagajne, počevši od oprosta dugova nogometnim klubovima do otpisivanja obveza poduzećima. Hoće li i kada doći na red realan pregled tih izdataka, uz prateći plan smanjivanja državnih potpora, o kojem bi otvoreno bili obaviješteni i svi oni kojih se to financijski izravno tiče?
Malo tko vjeruje da će se to dogoditi prije idućih izbora, kao što možda ni veliki koraci u reformi državne uprave nisu u planu prije idućeg mandata. Državni službenici i činovnici pripremaju se na još jedan štrajk zbog postojećeg sustava plaća, no u vladajućim političkim strukturama to nije osobit razlog za uzbuđenje. Sindikati su dobili obećanje da će se pripremati novi Zakon o plaćama, i to bi ih možda čak i umirilo da takva obećanja nisu dobivali i prije.
Simptomi predizborne paralize uvlače se, dakle, u politički život debelo prije izbora, kad se ambicije vladajućih u pravilu okreću prema velikim infrastrukturnim projektima, cestama, prugama, mostovima, a ne prema bolnim reformama. Za dva Vladina "propusta" u tom kontekstu ipak ne treba žaliti.
Kao što se moglo pretpostaviti, Vlada neće odsrljati u novu zabranu rada nedjeljom, pogotovo nakon što se u Sloveniji poslije takve zabrane odvrtjela repriza svega onoga kroz što je Hrvatska već prošla. I ne srlja s ukidanjem zabrane alkohola za vožnje iako se u godini prije izborne množe izazovi za takav potez.