Želi li hrvatska Vlada od koncesije na autocestama dobiti tri milijarde eura, morat će koncesionaru jamčiti nadoknadu prihoda u slučaju pada prometa te minimalne prihode u eurima ili dolarima – navodi se u Studiji opravdanosti koncesije za upravljanje i održavanje Hrvatskih autocesta koju su za Vladu RH izradili konzultanti Erste Group Bank, Deloittea i Wolf Theissa.
Vlada je ovih dana objavila poziv za iskazivanje interesa za koncesiju na autocestama kojima sad upravljaju Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka - Zagreb, a ciljana cijena koncesije su upravo tri milijarde eura. Vladini ministri su više puta izrekli da ispod tog iznosa neće dati autoceste u koncesiju. A za to, pokazuje Studija opravdanosti, Vlada će budućem koncesionaru morati smanjiti poprilično rizik ulaganja, kojega gotovo da neće ni biti.
U Studiji se navodi da bi u slučaju pada prometa ispod određenog godišnjeg praga, primjerice 75 posto predviđenog prometa, Vlada koncesionaru isplatila naknadu. Koncesionar bi pak zauzvrat podijelio s Vladom određeni postotak prihoda ako se prekorači određeni prag prometa. Garancija prometa postoji već u koncesijskom ugovoru, primjerice za autocestu Zagreb - Macelj, gdje je koncesionar Strabag, a u Vladi su također često isticali da neće biti garancije prometa u slučaju davanja ostalih autocesta u koncesiju. Konzultanti također savjetuju Vladu kako bi i u cilju postizanja što većeg iznosa koncesijske naknade bilo dobro da koncesionaru pruži zaštitu deviznog tečaja, primjerice tako što će mu garantirati minimalne prihode u stranoj valuti. Pojednostavljeno rečeno – valutnu klauzulu.
Zaštita za ulagača
U studiji se među ostalim predlaže i da Vlada razmotri mogućnost da preuzme na sebe otplatu nepodmirenih kredita koncesionara u slučaju prijevremenog raskida ugovora.
Konzultanti navode da bi RH za 40-godišnju koncesiju dobila 2,4 do 2,9 milijardi eura, a za koncesiju na 50 godina 2,6 do 3,3 milijarde eura, ali napominju na više mjesta – uz prikladne mjere upravljanja rizicima koje bi dala Vlada. Procjena vrijednosti koncesije, navodi se u Studiji, temelji se na podacima dobivenim od HAC-a i ARZ-a, na povratnim informacijama dobivenim od tržišta te na podacima koji su dostupni javnosti od financijskih tržišta ili ustanova. U njih su uključene i mjere koji bi Vlada dala za smanjenje rizika koncesionara.
Indikativna procjena koncesije temelji se na inflaciji od tri posto, porastu prometa 1,5 posto godišnje, ukupnim prihodima od cestarine u 2012. godini od 1,76 milijardi kuna, troškovima održavanja od 879 milijuna kuna, diskontu prihoda od naplate cestarine 15 posto, deviznog tečaja od 7,58 kuna za euro (uz zaštitu ulagača od tečajnog rizika), postotku vlastitog kapitala od 30 posto, internoj stopi rentabilnosti vlastitog kapitala od 12 posto i kamate na dug od 5,9 posto.
"Na očekivanu cijenu utjecat će i konkurencija na tržištu infrastrukture i stvarno stanje na financijskim tržištima... Ukoliko bi Vlada željela povećati koncesijsku naknadu do tri milijarde eura, razdoblje koncesije mora biti produljeno do 50 godina i/ili ulagačima treba odobriti dodatne mjere smanjenja rizika", navodi se u Studiji.
A konzultanti su do tih prijedloga došli na osnovi ispitivanja potencijalnih koncesionara u sklopu izrade Studije o monetizaciji autocesta. Na temelju ciljeva koje je postavila Vlada, analize potencijalnih mogućnosti monetizacije i povratnih informacija dobivenih ispitivanjem tržišta, predložili su koncesiju od 30 do 50 godina. U Studiji piše da koncesija zadovoljava tri glavna cilja Vlade, a to su ostvarivanje prihoda od monetizacije autocesta, poboljšanje opće radne učinikovitosti HAC-a te prebacivanje trošarine na gorivo u druge infrastrukturne projekte.
Razmatrane su tri glavne opcije monetizacije – koncesija, sekuritizacija cestarina i ugovor o upravljanju. Prema analizi konzultanata, koncesija osim što ispunjava ciljeve Vlade i pri ispitivanju tržišta privukla je najveći interes.
Tako je za koncesiju navedeno da ima visok potencijal ostvarivanja prihoda, njome autoceste ostaju u državnom vlasništvu, vrijeme izlaska na tržište je od devet do 12 mjeseci, koncesija ima umjeren rizik društvene prihvatljivosti (protivljenje sindikata), ali zato i pozitivne dugoročne učinke na proračun. Sekuritizacija ima također visok potencijal ostvarivanja prihoda, država ostaje vlasnik i u tom slučaju, vrijeme izlaska na tržište je šest do 12 mjeseci a rizik društvene prihvatljivosti nizak. Dugotrajni učinci izdavanja obveznica na proračun su neutralni. Ugovor o upravljanju ima nizak potencijal ostvarivanja prihoda, država je i dalje i u tom slučaju vlasnik autocesta, vrijeme izlaska na tržište je šest do devet mjeseci, rizik društvene prihvatljivosti je umjeren, dok su dugotrajni učinci na proračun pozitivni.
U Studiji se navodi i da će Vlada zadržati kontrolu nad određivanjem društveno prihvatljivih cijena cestarine, ali i da će koncesionar indeksirati cijenu cestarine za inflaciju, a spominje se usklađivanje cijene cestarine u vrijeme najintenzivnijeg prometa odnosno sezone.
Uporabne dozvole
Zasad je predviđeno da u koncesiju idu 1024 kilometra sagrađenih autocesta, no navodi se mogućnost da se u to uključe i dionice koje su još u gradnji u ukupnoj dužini od 51,5 kilometara. No i sa već sagrađena 1024 kilometra ima problema. Tako konzultanti navode da su pregledali popis uporabnih dozvola koje su dostavili HAC i ARZ, ali da im unatoč zahtjevima nisu dostavljene valjane uporabne dozvole za svaku pojedinačnu dionicu. A uporabne dozvole su bitne jer se njima dokazuje da je dionici dodijeljen status javne ceste, tj. autoceste. A to znači da mogu ići u koncesiju. U Studiji se stoga upozorava da je potrebno ishoditi te dozvole, inače će dionice koje ih nemaju morati biti izuzete iz buduće koncesije. Konzultanti upozoravaju i da bi koncesionar preuzeo većinu radnika, imovine i ugovora tvrtke HAC - održavanje i naplata cestarine, no da bi Vlada mogla od njega zahtijevati ne više od godinu dana zadržavanja prava radnika, inače bi imala problema s EU regulatorima zaštite tržišnog natjecanja. U Studiji se upozorava i da će raskidom koncesije koju sad ima ARZ nad autocestama koje će ići u koncesiju Vlada vjerojatno morati preuzeti kreditne obveze te tvrtke kao i njezine radnike i ugovore. Napominje se i da bi krediti ARZ-a i HAC-a mogli, sukladno ugovorima s bankama, doći na brzu naplatu kad se tim tvrtkama oduzme upravljanje autocestama. Stoga predlažu Vladi da s bankama dogovori da prijenos naplate i održavanja s HAC-a i ARZ-a neće utjecati na valjanost državnih jamstava za njihove kredite.