U povodu presude u jednom od najtežih slučajeva liječničke pogreške, stradanja Dominica Pitre pri porođaju u bolnici Merkur u ljeto 2007., koji je danas stopostotni invalid, razgovarali smo s piscem i liječnikom dr. Ivom Balenovićem.
Dr. Predrag Đurić je nepravomoćno osuđen na godinu i pol dana zatvora zbog nestručnog vođenja i dovršetka poroda, a za Balenovića je sudac istaknuo u obrazloženju presude da on nije odgovoran za najteže posljedice – teška neurološka oštećenja Dominica, rekavši i da sud iskazu bivšeg predstojnika Klinike za ginekologiju u Merkuru, prof. dr. sc. Srećku Ciglaru ne vjeruje.
Balenović je uvjetno osuđen jer je na kraju poroda sudjelovao u primjeni Kristellerova hvata pa je dijete dobilo hematome.
Ipak niste Pedro jer je presuđeno da niste odgovorni za teška neurološka oštećenja djeteta. Jeste li se bojali teže kazne ili ste se nadali oslobađajućoj presudi?
Nadao sam se oslobađajućoj presudi jer nisam kriv.
Nakon što ste napisali roman "Ljudožder vegetarijanac" ponukani i teškim stradanjem Dominica Pitre bili ste napustili liječničku profesiju. Zašto?
Odlučio sam napustiti medicinu i prije nego što je proces počeo. Puno toga mi se zgadilo i nagomilalo i to više nisam mogao podnijeti. Morao sam se maknuti jer je na Klinici bilo neizdrživo raditi dok je predstojnik bio Ciglar. Kao specijalizant prošao sam još jedan grozan slučaj u kojem je vrh klinike odlučio o dovršetku trudnoće od 28 tjedana, odnosno da se ide u prijevremeni porođaj zbog navodnih malformacija ploda. Nakon hospitalizacije trudnice dežurna ekipa napravila je sve po pravilima struke. Dijete je rođeno bez malformacija, vitalno, i smješteno je u inkubator. Nakon što je dežurna ekipa predala službu i otišla kući, izvađeno je iz inkubatora i živo poslano na patologiju. Poslije je odgovornost svaljena na dežurnu ekipu (mediji su tada pisali da je dijete greškom poslano na patologiju jer mu se nisu čuli otkucaji srca, nap. a.). Patologinja ga je vratila u inkubator, ali bilo je prekasno.
Sve je dokumentirano
Je li se utvrdilo tko je odlučio da se dijete izvadi iz inkubatora i pošalje na patologiju?
Odluka vrha klinike. Ni tada inspekcije nisu utvrdile organizacijsku odgovornost, nego je krivnja svaljena na jednog liječnika. Tada me predstojnik klinike Ciglar zvao i tražio da lažno svjedočim protiv kolege iz srednje službe, što sam, naravno, odbio. Slučaj je završio na Sudu časti Hrvatske liječničke komore (HLK). Ne mogu zaboraviti razgovor s Ciglarom nakon što sam rekao istinu i obranio kolegu na Sudu časti. Rekao mi je, citiram: "Boli me k.... za dijete, ja sam ti šef i imaš raditi što ti ja kažem".
A onda se 2007. dogodio slučaj Pitra?
I u slučaju Pitra inspekcija Ministarstva zdravlja nije našla nepravilnosti u tome što dr. Đurić kao privatni liječnik nije imao ugovor s bolnicom, a porađao je pacijentice u bolnici i to im naplaćivao. I to ne samo on. Inspekcija nije našla odgovornost nadslužbe i predstojnika klinike koji je to dopustio, nego su sve smjestili meni. Ali to je ta ekipa, to je organizirani kriminal i ništa drugo. Shvatio sam da ne mogu raditi u takvoj sredini, ni gledati te pojedine ljude koji su, nažalost, na visokim pozicijama, jer većina mojih kolega naporno i odgovorno radi i ne upušta se u protuzakonitosti.
Koga smatrate najodgovornijim što se dogodio slučaj Pitra?
Tadašnjeg predstojnika klinike, Srećka Ciglara. Dio odgovornosti snosi i nadslužba, iako ni nadslužba, kao ni ja, nije tada znala da je Đuriću ravnatelj dr. Željko Vidas zabranio rad u klinici.
Prof. Ciglar je svjedočio da je dopustio da privatni liječnici budu samo pratnja, a ne da vode porode?
On laže i kao svjedok pred sudom, što je, koliko znam, kazneno djelo. Vidi se po povijestima bolesti da su bili samo pratnja. Evo, vidite, samo do kolovoza 2007. Đurić je samostalno obavio, bez ugovora, 12 poroda, koje je naplaćivao po 5000 kn. (pokazuje kopirane povijesti bolesti poroda, nap. a.). U redovno radno vrijeme, u dežurstvima, praznicima... i sve je to dokumentirao u povijestima bolesti koje je osobno vodio i potpisivao. Kad se dogodio slučaj Pitra, doznao sam da nema ugovor s bolnicom. Đurić me nazvao i rekao: "Čuj, moraš reći da sam bio samo pratnja, da sam radio što si mi ti rekao, to je moj dogovor sa šefom!" Dok je Ciglar bio predstojnik, on je organizirao rad privatnih liječnika na Klinici i nitko mu se nije usudio suprotstaviti. Na jutarnjim sastancima određivao ih je i kao operatere njihovih pacijentica. Kad je dr. Željko Vidas postao ravnatelj Merkura, prekinuo je tu praksu i o tome obavijestio i Đurića i Ciglara i očekivao je da više neće dolaziti, ali glad za zaradom bila je veća. Vidas je pokušavao to riješiti i na Komori i u Ministarstvu, ali nije išlo. Čuo sam da je Ciglar od privatnih liječnika dobivao postotak. I to bi USKOK morao istražiti. On je čak u bolnici imao svoj privatni apartman.
Kako to mislite da je imao svoj apartman u bolnici?
Evo, konkretno jednom sam primio ženu kroz redovnu ambulantu koja je bila za hospitalizaciju. Htjela je biti smještena u apartmanu, otišla je u kadrovsku službu i platila ga, da bi mi drugi dan glavna sestra klinike rekla: "Vi ste primili onu gospođu u apartman, vi ćete to sad morati platiti šefu. Trebali ste znati da je to njegov apartman". Naravno da me i osobno tražio da mu platim "njegov apartman".
Preko "Ljudoždera vegetarijanca" bacili ste rukavicu negativnim pojedincima u zdravstvu. Jeste li razmišljali što se može dogoditi nakon objave ili ste očekivali da se neće dogoditi ništa?
Nakon Merkura radio sam godinu dana u privatnoj bolnici i tada sam napisao taj roman. Da ga sada pišem, napisao bih ga puno žešće. Vjerojatno ću napisati nastavak jer nisam sve napisao nego općepoznate stvari kao što su uzimanje mita, ilegalni abortusi, lažiranje nalaza... Reakcije na "Ljudoždera vegetarijanca" su od kolega bile vrlo pozitivne, ali neki pojedinci koji su se prepoznali su mi prigovorili. Ciglar mi je, kad smo se slučajno sreli, rekao da sam na vrlo ružan način izložio struku javnosti. Očito se prepoznao i po logici kralja Luja XVI. koji je rekao "Država, to sam ja", mislio je na svoj položaj u struci.
Iako ste presudom oslobođeni krivnje za najteže posljedice jednom djetetu, ipak ste te noći vi bili dežurni? Jeste li se ikad pitali jeste li mogli učiniti nešto više da se to ne dogodi?
Jako mi je žao tih ljudi i djeteta, ali ja nisam kriv. Nadslužba je te noći isto tako bila dežurna i dopustila Đuriću rad, što je bila uobičajena praksa. Uostalom, gotovo sve vrijeme poroda proveli su zajedno. Kao liječnik srednje službe, nisam bio nadređen Đuriću. Bolnička hijerarhija je jasna. Poštovao sam i, kao i svi ostali, pravo pacijenta o izboru liječnika. Tek iz svjedočenja na sudu vidjelo se da su privatni liječnici imali veće ovlasti od nas bolničkih. Mogli su dogovoriti carski rez, dok ja kao srednja služba nisam imao ovlasti odlučiti o carskom rezu, nego nadslužba. U ovom slučaju na kraju sam uskočio u pomoć, i to bih napravio uvijek kada je pacijent ugrožen. No, kada me Đurić pozvao bilo je prekasno jer je dijete već više od sata bilo u hipoksiji, nedostatku zraka, što je potvrdila i vještakinja neuropedijatar. Da sam ja vodio taj porod, siguran sam u to da bi dijete danas bilo zdravo.
A to u vama stvara određenu mučninu?
Da. Ali ponavljam, Đurić je došao umjesto mene voditi taj porod, što je bila dugogodišnja praksa. Da nije, ja bih ga vodio drugačije, ekspektativno kao što sam vodio sve porode i smatram da bi dijete danas bilo zdravo. Mučninu mi sada stvara i to što inspekcija Ministarstva nije našla nikakve nepravilnosti u tome što je Đurić radio bez ugovora, niti je dovela u pitanje odgovornost nadslužbe i predstojnika klinike. O svemu sam obavijestio tadašnjeg ministra Ostojića, ali ništa, a predsjednik HLK Minigo čak je javno izjavio da nije važno što Đurić nije imao ugovor jer nije zaboravio biti liječnik. Neshvatljivo je i da državno odvjetništvo ništa ne poduzima da se taj sada već javnosti poznat kriminal raščisti. Đurić je prevario i obitelj Pitra ne rekavši im da nema ugovor s bolnicom i da je u njoj njegov rad zabranjen, kao i nas zaposlene liječnike, koji isto to nismo znali, već smo postupali prema uputama predstojnika klinike, koji je organizirao rad privatnika u bolnici.
Koliko vas je promijenilo sve što se tada događalo na ginekologiji u Merkuru?
Puno me je to promijenilo kao čovjeka. Neke stvari ne bih htio iznositi u javnost. Uz većinu divnih ljudi u medicini, upoznao sam neke koji su po moralnim karakteristikama gori od likova iz "Metastaza". Žao mi je što se nisam maknuo iz Merkura prije tog slučaja. Teško je samo tako napustiti posao, iako vam se ne sviđa okruženje u kojem radite. Gledate što vam se događa i koliko ste nemoćni. Najgore je što sam vidio kako se ljudima podmeću tuđe pogreške. Nije to samo moj slučaj, nego i slučaj Ljubojević, koji je optužen zbog nestručnosti drugog liječnika, a krivci ne odgovaraju zato što su na pozicijama (dr. Ljubojević je lani, nakon 18 godina suđenja, pravomoćno oslobođen za smrt majke trojki, nap. a.).
Kako su se kolege liječnici ponašali prema vama dok je trajalo suđenje? Jesu li vam zamjerili što ste progovorili o kriminalu među nekim liječnicima?
Ma kakvi zamjerili. Imao sam veliku podršku kolega, liječnika, sestara i svih zdravstvenih djelatnika, osim onih koji su se prepoznali. Sve koje sam pozvao za svjedoke odazvali su se, a neki su i tražili da ih predložim za svjedoke.
Pisanje me ispunjava
Što danas radite? Možete li živjeti od pisanja.
Prije godinu i pol, nakon što sam bio pet godina izvan struke, vratio sam se u liječničku profesiju jer ne mogu živjeti od pisanja. Radim u Zagorju u domu zdravlja kao ginekolog primarne zdravstvene zaštite. Zadovoljan sam. A pisanje me ispunjava. Potajno sam se nadao da ću se možda jednog dana baviti samo pisanjem, ali ipak ne ide. "Ljudoždera" sam napisao kao frustraciju svime što se događalo u Merkuru i nakon toga objavio sam romane "Kuća velikog jada", kao parodiju na Big Brother, i nastavak "Vladimir se vraća kući".
Je li danas zdravstvo bolje nego što je bilo prije ili se nije bitno promijenilo?
Što se tiče Merkura, otkako je došao novi predstojnik, čuo sam da je unatoč pritiscima zabranio rad privatnih liječnika. Stanje je na klinici bolje.
A u zdravstvu, teško mi je reći sve dok predsjednik HLK i inspekcija Ministarstva zdravlja ne vide ništa sporno u tome što privatni liječnici u bolnici rade bez ugovora, koriste resurse bolnice koje financiramo svi mi, porezni obveznici, a svoje usluge privatno naplaćuju. HLK i Ministarstvo znali su za praksu dolaska privatnika, a koliko mi je poznato, ona se u nekim bolnicama još provodi. Sramotno je da je Časni sud Komore slučaj Pitra odveo u zastaru.
Tijekom suđenja u dva navrata tužiteljica mi je rekla da je njezino mišljenje da nisam kriv, ali da je to njezino osobno mišljenje!
>> Ginekolog i književnik Balenović: Nisam mogao ništa učiniti
Čuj naslova..... "Da je baba deda, ne bi bila baba".....