Siječanj 2008.

Odeš u Kinu na tri dana napišeš članak na tjedan dana knjigu, a nakon, kad provedeš u Kini sedam i pol godina ništa ti nije jasno!Nije to moj samo stav , to je krilatica koju svi koji žive dulje u Kini ponavljaju kao “veliku mudrost”..

    A imaš 19 godina!Odlaziš kao nečija supruga.Sa diplomatskom putovnicom.Carinici ti se klanjaju ,nema kontrole.a mi svi navikli na trščanske shopinge ,sa više ili manje sreće prođeš.a onda do Splita ili Zagreba prebireš po vrečicama sav sretan da si se malo dočepao krpica a i kojih cipela.A uz to treba pasen torba.Znate, zar ne?

    A onda prvi let i Rim,New Delhi,Bankok,Hong Kong.
    E to će biti eldorado,   mislim se ja za krpice, ali  u tom prvom susretu sva sam zbunjena  umorna od 24 sata letenja , presjedanja.
    Brzo smo se Hong Kong i ja sprijateljilii i to puno ,puno puta.
   
    A za sve su inirektno “zaslužni moji divni roditelji”!
    Neznam i ne sječam se,svega prije moje 13 godine.A ono     čega se sjetim prije je za psihića,nego za ovaj list papira.
Nakon boravka na Briunima oko 2 godine,pa Pule,Šibenika i onda Split.Moj tata odlazi u mirovinu!Relativno mlad,pun energije, ali nažalost bez sina.Mama neće više djece a tata bi jer smo i nas dvije puno!Imam malo stariju predivnu sestru.Mama stalno priča o poštenju ,velikom trudu za muža i djecu.

    E, moj tata kupuje parcelu i počima!!!
    E to je trud ,a poštenje lekcija svakih sat vremena, da ne bismo slučajno ispale nemoralne!
    E moj Bože!

Za takav zahvat 1964.g  moj tata nema novaca.iPun je energije i ideja.Ali ima nas dvije.Zajedno nemamo osamdeset kila.E pa što?,taman jedno muško.
Mi smo dobro “odgojene”,i sve mora biti kako je zamišljeno.Ujutro 4 h buđenje.Mi i težaci.
Na punti gomila mokrog pijeska????

Tu je duboki gaz za prepuni trabakul.A do parcele di će niknuti nešto,dvijestotinjak metara ne asfaltiranog puta.E sad dolaze dvije dobre , male curicei malo mama sa njima.Tata tovari kariolu sa željeznim kotačima.On vuće a nas 2-3 guramo.Asfalt je došao 10 godina nakon što je to zdanje dovršeno.

    Šest sati je, ujutro!Peremo se malo u moru jer nema vode i trč u misto  po spizu.Jedna čeka u fili za kruh,druga u fili za povrće  jer to su ipak šezdesete pa do seadam sati i više gotovo,nema ,a tata vadi mriže da se nađe štogod za izist.

    Živimo privremeno u baraci gdje je borba sa miševima i zmijama!
    Mi smo premlade, lijepo odgojene a neznamo reći NE!

Početak gradnje daljnji teški radovi spiza i tata koji stalno upozorava”pomozite mami”..U svim fazama tu smo nas dvije i tako nam prolaze ljetni praznici. Uza sve veselimo se svakom trenutku da se maalo okupamo i   vidimo sa nekom ekipicom.I kuća je gotova!

    Sad smo avansirale više nismo manovali sada postajemo spremačice i čistačice!Nema vode na otoku,već cisterne.Pumpanje vode na višu etažu,tako je tata zamislio.Bavimo se “elitnim”turizmom.Full usluga!Mama kuha za goste a mi dvije sve ostalo.Tata intezivira radi u vrtu počima saditi vočke , povrče.Tu je šest kredita,to treba vratiti,a mi na ferijama što drugo nego moramo prati njemačka govna!A da sve bude još veci paradoks moj tata je nosioc najvećeg priznja anifašističke borbe  orden Narodnog heroja!!!!!!

Pristojna mirovina i povlastice pri letu avionom,to je ujedno sve a tata bi radije pješice nije mu baš drag avion ali kad mora ipak ga tu i tamo koristi.Do ručka dobivamo jedan sat slobodno,peremo se kako uspijemo i juriš na more , tamo čeka većprava elita od društva!Kad počima na I programu radija muzička emisija , to je 12 i 15 min.signal je znak da moramo juriti doma,treba nahraniti svu tu čeljad koja  je na godišnjem!Slažemo stolove,nasmješene nosimo im maminu spizu a u mislima na našu ekipu koja nas mirno čeka! Ali treba oprati po 40 pijata , teče i sve uz to.Tata sve nadzire.Ako je sve uredu imamo oko 4 malo fraj Trč na more!U 6 dolazi brod iz Splita sa nešto spize povrće,meso i sve što je na spisku.

Opet fila opet čekamo,trčemo natrag a to je put od 1 kilometra,a nema asfalta,a ni prikladnih postola.Asfalt je došao 10 godina nakon što se zdanje bilo gotovo.

    Sestra pametna  i mudra puno čita, to tati jako imponira,bolji đak od mene u gimnaziji, a ja bi malo života.Već smo skoro punoljetne.I dalje peremo govna.Sestra
Sonja prva odlazi na studij u Zagreb,a još dvije godine sada bez podrške nastojim preživjeti.Večernji izlasci , pa gdje vi živite, to je samo san.Pa djeca nisu punoljetna
trebaju raditi a nikakvi provodi.Punoljetnošču sestre i ja se malo prošvercam i odmah mala psina.Odlaskom sestre  na studij dolazijo nekakav lik da je malo obiđe i to sa autom.Ako ćeš sa njim malo u škuribandu daj auto .Ej ,to je 68. god. Moj dragi prijatelj akademski čovjek valjda gaji određene simpatije a dobro zna koloko žudim za vožnjom pokušava mi pokazati osnove ali  moj adrenalin odmah proradi i buč u more.

Panika skaču ljudi za nama vuku nas iz auta koji tone,mi živi ,a auto na dno. jJurimo doma legnemo.Mama viče ,”Jel ste došle” “Jeli sve uredu” “Je, je mama samo spavaj “.Mi dio noći probdijesmo  kako to reći.Roditelji sad idu u spizu , tata je nabavio neku “Škodu” pa vozi gosp.majku ,a i stoji u redu i on nešto čeka!Svakog ponaosob pitaju ljudi “Kako vam je ćer”, a “zašto” pitaju moji ,pa noćas je pala sa autom u more ! Otac i mati sjedaju u auto šokirani ,što sad.Sreća što je uz mene bio moj prijatelj kojeg oni jako cijene!Dolaze doma! Tata odmah saziva “partijski sastanak,” i počima teči prića!Za pravo čudo nema galame, osjećamo da su sretni da sam živa.

    Cijelo “Malo misto “ bruji, pa judi nešto se dogodilo!Cijelo lito imat će o čemu.Dolazi iz Supetra odmah sudac istražitelj .Dvije su otežavajuče okolnosti,prvo ja sam tjedan dan do punoljetnosti a drugo auto je od rent a car-a.Moj predragi i dobri prijatelj preuzima svu odgovornost na sebe i dobiva novčanu kaznu koja je i te kako velika.Moj tata nudi dio ali on muški odbija.Sve je dobro prošlo ali za mene i danas znak prepoznavanja je “ ona što je pala u more sa autom”.A ta ,znam je od heroja ćer”.

      Meni fali tjedan dana do punoljetnosti!
    I eto!Dođe osoba za koju mislim da bi mogla odgovarati mojim roditeljima,ja maturantica.On bi se ženio a i dobiva izvanrednu ponudu za odlazak u Kinu .Eto to je spas!
    Moji,nezadovoljni žele pod svaku cijjenu spriječiti.Ali ja sam se uhvatila na granču(udica) i ne popuštam.Već sam punoljetna.A to su sedamdesete kad je za Njega spas odlazak iz doma!!!!!

    I eto tako počima , novi život.
    Nije me ničega strah,premda sa strahom živim od rođenja.
    Spoznaja od prije četri godine da imam rak i to već dobro razgranatog i to nije stvorilo strah ni onda ni sada.Jedino za što me strah  su moja  djeca i moj muž i moja seka i njena djeca.
    I tako sletimo u Hong Kog, sa stajanjem samo tranzit New Delhi,Bankok.
E put do Pekinga počima po slijetanju u Hong Kong.Javljanje Imigration officu, provjere,svi jako ljubazni a to upravo plaši.Kulturna revolucija još traje prostor za strance malo počišćen ali obostrani strah sve prisutan.Ta ljubazna represija komunističkog rezim a ledi krv u žilama.

To je ispostava za Hong Kong jasno samo za strance,i to uglavnom diplomate jer su turistička putovanja FORBIDDEN.A ta riječ bit će pratioc cijelog boravka u Peking i Kini.U  to vrijeme ulazi se u Kinu samo na taj prelaz a ostalo forbidden.Ulazak U Kinu jedino moguć  vlakom.U Kini sam! E ali avion ne čeka vlak već treba noćiti u Kantonu u jednom nekoć predivnom hotelu .Tu sam prvi put osjetila nepodošljivu lakoću postojanja rekao bi Kundera!Nigdje nikoga, samoća, dolaze suze ali brzo i prolaze.Sjetim se svega otkud sam i daje mi snagu.Moram izdržati ! Nitko mi ne stenje upozorava po stoti put u jednom danu.
   

    Sve novi drugačiji svijet .Hrana me osvaja na prvi dodir mojih osjetila !
I sama dan danas kuham svojima to što znam.
    Arhitektura čudesna!

Uz nas obavezni obućeni vodić i puno njih koje ne vidimo.Engleski pristojan!
Nema telefona da se javi doma a ni u Jugoslaviji rijetki su.Moji su ga kupili krajem sedamdesetih. To je bio veliki luksus a i investicija.

    Ulazimo u u Kinu u rujnu 71.g. a u prosincu Karađorđevo.Pale se “Hrvatski tjednici “ koji su došli sa nama.Mjesto egzekucije svega što je hrvatsko događa se u jednoj predivnoj vili,u sklopu “Zabranjenog grada”.Čudo da je ta vila ostavljena Jugoslaviji.Novinsko predstavništvo i osoba je za čudo Hravat.

Nastavak priče