Siječanj 2008. II. dio

Ambasada prepuna ključeva,malo Makedonci,Bosanci,Slovenci i puno Srba.Mi jedini Hrvati i novinar.Mi spadamo u Dalmatince pa nam to daje malo imuniteta.
    E , i ambasador je po kjuču Hrvat,ali da prostite ,onaj iz Korduna sa srpskim
krvnim zrncima.A drugarica?

     Moj prvi Badnjak u životu.Sva sam uzbuđena mogu slobodno napraviti fritule nekakvu ribu.Nabavljamo mali borić okitimo ga ,malo slame ,malo mahovine,stavimo neke male paketiće pod borić.Kad zazvoni telefon.Ovdje  drugarica ambasadorica ,tako se nekoć tituliralo žene ambasadora.Prvi poziv od gosp. i to na Badnjak.
    Strah ,užas , opasnost ,što sad?

    Hitro,sve vratiti u stanje mira luftati cijeli stan,panika!!!!!!
Tako protiće svo vrijeme boravka u Kini, a ni doma ništa bolje čujemo tu i tamo po koju vijesticu!

    Unatoč svemu pokušava se živjeti normalno u” bratstvu i jedinstvu “
     Odoh na Badnjak a preskočim neke dogodovštine u periodu dolaska i prvih mjeseci.
    Dolaskom u Peking stiže poziv druga Ambasadora na welcome ručak i službeno upoznavanje.

    Dolazimo iz Splita grada mode i ljepote ,te kako tamo tako i tu za ona vremena nastojim biti u trendu.Mama je šivala korektno a onda se i nije moglo u nas ništa ni kupiti.U to vrijeme u Splitu su u  điru    kratke hlačice na to čižme.

    Ali moja majka na to na moju ideju napravi suknju dužu sa naprijed botunima ali ne da se svi kopčaju , uglavnom par, jer mora se šorc vidjeti i mali zgodan sako.A sve bijele boje ili  bolje reči slonovača.

    Moj barba, tatin brat radi kao dobavljač cipela za Split i šire i uvijek za mene donosi neke neobične cipele iz Italije , jasno.

    E sad na “kompletić” dolaze ljubičaste polu sandale pune pete! Ma bile su ludilo i uz to u istom tonu mala torbica.Pa meni je samo 19 godina!
    Ja sva zadovoljna izlazim sa pratnjom ili ja u pratnji,e biće tako je to bilo.
    A onda šok!

    Ulaskom u  rezidenciju osiguranje ravno na moju obleku.Pa dajte drugarice obucite se ,pa idete drugu ambasadoru  i njegovoj drugarici.Pljus!

    Rezidencija velebna puna kineskih starina!Jugoslaveni su prije kulturne revolucije imali veći radius kretanja pa i dobava antikviteta puno lakša.Međutim pri odlasku iz Kine i pakiranja nadzirali su povijesničari  i svaki komad koji je iz zaštičenog perioda povijesti bio je uskračena dozvola za izvoz.Ali nisu oduzimani već su se smjeli deponirati u ambasadama.E te predivne komade kineske povijesti mogli smo gledati i žaliti ljude koji su se morali od toga rastati.

    To se nažalost i nama za 8 godina dogodilo i to za jedan predivni komad namještaja , stol i 6 stolaca.

    Ambasador hladan i propituje kao usput a mi kao pravi dalmatinci brzo učimo i nedamo se .
    Poslije ručka odlazimo na” digestive “u drugi dio salona ,moji se botuni otkopčavaju i eto ti nogu šorca otkrito.Mali diplomatski gaf reklo bi se.Razgovor teće a ja izvan protokola,E to mi se upisalo u veliki minus i stalno na to podsjećalo.

    Od drugarice krene prića kako me treba malo obuzdati,ali moja kreacija je ostala ipak sinonim otpora protokolu pa često kao šala.Nisam tu grešku ponovila. Kunem se!

    Odsjedamo prvi mjesec  u hotelu,u to vrijeme jedini otvoreni hotel ! Kinezi nam uređuju stan.Pristojan ,čak i više od toga , dvije spavaone i veliki dnevni boravak.Tu je ugodna i velika kupaonica i velika kuhinja.Pa ni doma nisam imala bolje.

    Dobivam kak ti spremačicu ,koju svi moramo imati! Moja je predivna “aja”
mila, dobra srednjih godina!I ona ima zadatak sve nadzirati provjeravati tko ,di , kada , kako i valjda uredno nadgledati dali sve baterije rade.

    Živjeći godinama skupa pogledima smo se razumjele,jer i su zidovi imaju uši.
    Jednu feštu koju su kinezi vjerovali da će trajati duže , skoknula sam doma uzeti nešo.Nisam mogla u stan kljuć je bio sa unutarnje strane.U užasnom sam strahu izletila i to ispričala.Objašnjeno mi je da je sigurno kvar na prisluškivačima i da to moraju popraviti.
Kad? Pa kad gazde napuste prostor!!

    u Kini u tom periodu trebalo je živjeti , to nije izlet u paket aranžmanu!Premda  su Kina i cijela Azija putovanje ,  koje traje cijeli život, nakon nekoliko godina provedenih u njoj.

Nastavak priče