Siječanj 2008. III.dio

Dolazak u Kinu obilježen je jenjavanjem kulturne revolucije.
    O što je to bilo kad je trajalo?

    U to vrijeme nisu informacije izlazile puno vani, a pogotovo ne u Jugoslaviji. Zar “Blajburzi “nisu bili  isti način obračuna sa političkim neistomišljenicima.
    A Goli otok?

    Mao i njegova supružnica Điang Čing(bivša glumica,a bit će i još štogod) imaju više posla trebaju likvidirati na miljune uglavnom intelektualaca i politički nepodobne.Genezu toga užasa nije na meni da ja elaboriram.Sve podatke danas uzmete internet i sami dobijete informacije.
    Represije su bile užasne, 4-5  stotina miljona ljudi dotakla je na svoj način.

Obitelji namjerno odvajane! Intelektualci svi po komunama na rižinim poljima.Staljinovi gulazi postaju podoban okvir ponašanja u svim komunističkim režimima.

     Stranci ,a mi smo rijetki ,nešto Albanaca.Zapadni diplomati za vrijeme kulturne revolucije bježe!ili su protjerani ili u panici bježe!
    Uništavaju se starine,pale se vjerske knjige.

Do informacija se tesko dolazi.Amerikanci i Rusi to sigurno satelitima prate.Osjeća se napetost !Sa skoro cijelim svijetom prekinuti diplomatski odnosi ,jedino kako tako sa komunističkim zemjama , a tu dolazi do sukoba diplomatskog sa SSSr-om.
    Ikonografija Mao I Staljin!!!

Ti neredi pogoduju manipulacijama i to pogotovo mladih , čak i djeca plemića prilaze pokretu i postaju okrutniji od ostalih.Prihvaćaju tu ideologiju valjda iz objesti!!!

    Žene mlađe ,sve skoro silovane!Politički neprijatelji svi ili svi likvidirani,razorene obitelji!Vojska sve nadzire i vrši ekzekucije postaje “uzor” svakom tko se ne snalazi u tom užasu.Neki pokušavaju pobjeći ali malo tko uspijeva,Pokušavaju preplivavati, pa gdje stignu ali nažalost svi završavaju kao žrtve morsih pasa.
 
    Dolaskom u Kinu ,kulturna revolucija u Pekingu se manje vidi ali se jako osjeća.Na svakom koraku table sa upozorenjem”Forbiden”.Sve što trebamo imamo ,ali samo ne smijemo nikud izvan granice predviđenog za strance.Radijus kretanja je mali ,ali to u tom času još me ne frustrira !

Kuće za strance ,koje su još tih godina bile polu pune i sve rezidencije ograđene su čvrstom željeznom ogradom! Čuvaju nas vojnici sa puškama na” gotovs”.Svaki pokušaj bilo kakvog pozdrava ili osmjeha nailazi na hladan izraz lica. Neznam tko se više boji?Ipak davaju nam osjećaj sigurnosti.

    Useljavamo u veliki stan koji za početak izgleda sablasno, prazan.
Na brzinu se kupuje krevet , radni stol,nešto stolaca a sve staljinistički mot!
,To smo i doma nažalost vidjeli i imali.

    Ali u istoj zgradi nalazimo drage ljude koji sa vremenom postaju prijatelji.Moja prijateljicaa Azra sudac suda u Sarajevu ostavlja posao i dolazi sa mužem Mirzom u Peking.
    Puno znači za moj daljnji opstanak.Moja Azra već zrela osoba desetak godina starija od mene,moj je putokaz životni i stvarni.

    Sa njom radim prve korake po Pekingu.
    Postoji nažalost samo desetak dućana gdje se može malo praznina
popuniti.I jedan samo za strance.Kak ti mala robna kuća.Ali švljanje po kineskim antikvarijatima čini veće ispunjenje.

    Polako se kupuje po koji komad namještaja ,starog.Ali doslovce starog.Sve ide na restauraciju i to tako da izgleda ne ulašteno već autentično.

    Porculan ,srebro to je drugi dio ,užitka.Tu se već nalaze komadi koji mogu funkcionirat onog časa kad ga ugledaš i platiš.

    Posebno je dojmljiv stari porculan.      U slučaju loma kinezi ga poravljaju  ovlovnim zakovicama .Fasfinantno!
    Puno čari!

    Kupnja svile i to one vrhunske kvalitete postaje prava lovina.Pojavi se u nekom dućanu i vijest se odmah širi.Svi jurimo na veliko kupujemo.

    Moja majka nakon mog odlaska u Peking nije se mogla zamisliti u ničem drugom već u svilenim kostimićima.A za po doma predivan pamuk.

    Međutim u tim godinama ,kinezima je pojam bio najlon .Ako je netko od nas i imao što, nisi jim mogao ,ma što smio dati.Tebi progon iz Kine u 24 sata a njemu nema Božje pomoći a ni Budine!

    Kinezi svi uniformirani u terliš odijela ,radnička! A na glavama “maovke”.To je ala kod nas šilt kapa.Sve žene jednako podšišane.Njihova predivna kosa to podnosi sjajno.
    I tako polako savladavam glavne punktove gdje je hrana ,što kuhati a ja bih najradije svaki dan u kineski restoran.A nedaju mi oni!!Uz pomoć starijih žena nešto savladavam ,premda i danas govore da taj posao radim dobro.Ček me puno većera u mome domu. Kuhar ne dolazi u obzir treba se pripremati “jugoslavenska hrana”.Ali u mene sve vuće na dalmatinsku.
Zaamislite ništa od uvozne hrane ali jako dobro albansko maslinovo ulje.

    Svinjetina je jako zastupljena u kineskoj prehrani , ali u malim količinama.Kupnja karea je prvo kinezima neobična ,dva kila mesa ,a drugo potrebno je naručiti desetak dana unaprijed.Bifteci vrlo jeftini     ali i to je potrebno najaviti.Ostali komadi govedine vrlo ,vrlo tvrdi te se i ne kupuju.Ali kinezi i ne pripremaju kako je u nas običaj.To se stavlja na led te oštrim mačetama sjecka na male komadiće. U nedostatku junetine za juhu zamislite kuhali smo bifteke.I juha je bila super.Cijena mesa bez obzira na poziciju bila je  jednaka.

    Bilo je neobično vidjeti kineze kako nose meso.Zavezane špagom i obješene za volan bicikle.Nije bilo plastike,fala Bogu!

    Nedavno me jedan poznanik počastio sa par kila krušaka ,rekavši da je to neka azijska sorta.Moja su djeca bila oduševljena ,a ja kao veliki ljubitelj krušaka nisam mogla vjerovati ,pa te smo jedine mogli kupiti u Kini.Tada baš nisam bila sa njima oduševljena ali nakon 35 godina činile su mi se kraljevske.

    Pokušaj odlaska na pekinšku tržnicu .Mirisi ,način kupovanja,velika galama ,ko na burzi.U čudu sam jer kinezi na toj tržnici kupuju i nude u restoranima prave bravure.
    Sad sam već par mjeseci u Pekingu i željno iščekujem odlazak na kantonski sajam .Neznam što me čeka ,ali novo je pa budi uzbuđenje.

    Idu Azra i Mirza!
U hotelu koji je bio moj prvi susret sa Kinom,rezerviraju se apartmani jer sajam traje mjesec dana.

    Iz hladnog Pekinga nakon dva sata leta stižemo u trope.Jug Kine ,Kvanchu prvovincija.
    E tu puno poslovnoga svijeta .Iz cijelog svijeta.Neke su nacije ipak isključene ali i oni će se polako tokom godina ušuljati!

 Busines  svugdje po svijetu prvo probija sve granice.
    Roba koja je izložena jasno samo kineska ,ali u posebnim boxovima ugovaraju se ozbiljne stvari. Brodovi koje kinezi momentalno kupuju samo od nas.Cijevi šavne i bezšavne.Tako to dečki komentiraju!

    Kinezi poslovno ozbiljni .Prvi put čujem za garancije banke ,kreditna pisma ! Posao se obavlja po svjetskih kriterijima ,bez poslovnih ručkova,većera. Jedino što se obilježi to su iznimno veliki poslovi! Uglavom brod,tanker ,valjda postoji nosivost koje je partija odredila da je dozvoljeno sa strancem otići i to na većere.Druženje se svodi na jedenje i opet jedenje.