Šimatović: Tehnički možemo smanjiti ovisnost o ruskom plinu, samo je pitanje po kojoj cijeni

Koliko će trebati Europi da smanji ovisnost o ruskom plinu i proživljava li Europa energetsku revoluciju? Na ova pitanja u emisiji Večernji TV-a odgovarao je Mislav Šimatović, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista. Emisiju je vodila Lana Kovačević.

Proživljavamo li energetsku revoluciju u Europi?

– Teško pitanje. Poslana je politička poruka, ona je više politički nego ekonomski opravdana i ostvariva u kratko vrijeme – rekao je Šimatović dodajući da je moguće da dođe do devolucije, a ne samo revolucije.

– Europa je činjenično ovisna o ruskim energentima, posebice o plinu. Ta ovisnost nije od jučer, ona traje praktički od 60-ih godina prošlog stoljeća – rekao je i dodao da bi proces zamjene plina onim koji ne dolazi iz Rusije trajao minimalno 10 godina.

– Načelno, to može biti plan ili skup lijepih želja da Europa smanji ovisnost o ruskom plinu preko noći. Načelno je rečeno da će se ona smanjiti do 2030. godine, međutim nije rečeno na koji način i tko može supstituirati taj plin. Plina ima dovoljno, Europa ga nema, imaju ga neke druge zemlje – rekao je Šimatović dodajući da ga ima u SAD-u, na Bliskom istoku, na sjeveru Afrike.

– On se može supstituirati, no pitanje je na koji način – rekao je i dodao da bi transport LNG brodovima iz SAD-a znatno poskupio cijenu energenta.

– Pitanje nije samo možemo li smanjiti ovisnost o ruskom plinu. Tehnički je možemo smanjiti, samo je pitanje po kojoj cijeni – rekao je Šimatović.

Govoreći o cijeni plina, rekao je kako je trgovci određuju i da je teško predvidjeti kolika bi bila cijena. Naglasio je kako je poznato da je plin koji se doprema morem putem specijaliziranih brodova skuplji.

Rekao je i kako ovisnost o ruskom plinu nije od jučer te da je Njemačka postala ovisna o tom plinu kada je krenula obnova zemlje i zamah industrije. Kazao je i kako su Amerikanci još od 50-ih godina vodili politiku sprečavanja ovisnosti Europe o ruskom plinu. 

– Tadašnji njemački kancelar pod pritiskom Amerike donio je saveznu odluku kojom se zabranjuje izvoz cijevi širokog profila Sovjetskom savezu. Tada je postojala ideja da Europa nabavlja jeftiniji plin iz ruskih nalazišta – rekao je Šimatović i dodao da je dolaskom Willyja Brandta na vlast došlo i do sporazuma 70-ih godina koji je potpisao s Brežnjevom.

– Njemačka industrija izvozila je Rusima tehnologiju da bi mogli plin slati u Europu. Ta priča i danas je prisutna – rekao je i dodao: – Sada su Amerikanci valjda došli na svoje. 

– U povodu ruske agresije na Ukrajinu predložili su stvaranje potpuno nove geostrateške situacije u svijetu – kazao je.

Može li LNG pokriti hrvatsku potrošnju?

– Teoretski je može pokriti – rekao je Šimatović dodajući kako Hrvatska godišnje troši nešto manje od tri milijarde kubičnih metara plina, ali i da je ta potrošnja u padu u zadnjih nekoliko godina.

Napomenuo je kako je kapacitet LNG-a na Omišlju 2,6 milijardi, no dodaje i kako zakupac tog plina nije Hrvatska već privatne kompanije koje se bave distribucijom tog plina, a tu si i mađarske i slovenske tvrtke koje su zakupile taj terminal.

– Međutim, Hrvatska je tu u vrlo komotnoj poziciji. Mi, za razliku od Mađarske, imamo proizvodnju plina – kazao je i dodao da se proizvodnja u sjevernom Jadranu s vremenom smanjivala iako se trebala povećavati.

Dodao je i da postoji mogućnost da se poveća kapacitet LNG terminala u Omišlju, no da je pitanje koliko vremena treba za to.

– Osim toga, LNG terminal na Krku nije bitan samo za Hrvatsku već i za Mađarsku i Sloveniju, pa i za neke druge države u jugoistočnoj Europi.