Šimić: Radije ću u Zenicu, nego opet trpjeti linč u Hrvatskoj

Osuđen u Rijeci potkraj kolovoza 2008. na pet godina zatvora zbog primanja mita, ali slobodan, jer je od kazne pobjegao u rodno Sarajevo, kardiokirurg dr. Ognjen Šimić sada je suočen sa Sporazumom o međusobnom izvršenju sudskih odluka u kaznenim predmetima koji su potpisale Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Prema tom sporazumu, kaznu više ne može izbjeći. Može samo izabrati bi li je odslužio u BiH ili u Hrvatskoj. O tome i njegovu životu nakon bijega iz Rijeke razgovarali smo u petak u sarajevskoj gradskoj kavani „Imperijal“.

– Bude li se primijenio potpisani Sporazum, kaznu bih želio izdržavati u BiH jer se ovdje osjećam znatno zaštićeniji, posebno zbog medijskog linča kojem sam bio izložen u Hrvatskoj – kaže dr. Šimić. Zadovoljan je, kako navodi, Sporazumom jer očekuje da će “prilično kompleksna priča oko njega napokon završiti”.

Spašavao sam život

– Ni danas se ne osjećam krivim po presudi u Republici Hrvatskoj. Vrhovni sud uočio je stručnu pogrešku sutkinje Ike Šarić te je preinačio takozvanu produljenu mjeru i dodijelio mi zatvorsku kaznu od pet godina koju prema pravnim sustavima nisam mogao dobiti jer se u mojem slučaju nisu uzimale olakotne okolnosti. Nikada nisam prekršajno kažnjavan, otac sam četvero djece od kojih je dvoje malodobno, bavio sam se socijalnim radom kao liječnik, bolestan sam... Prije više od pola godine dobio sam i rješenje njemačkog ministarstva pravde u kojem se precizno navodi da u toj zemlji nisam nikada napravio nijedan prekršaj, pa čak ni pogrešno parkirao. A mediji su pisali kako sam kažnjavan zato što nisam platio porez u Njemačkoj! Potpuno sam nedužan i bez jednog jedinog dokaza proglašen krivim. Nadam se da ću zbog kršenja ljudskih prava zadovoljštinu dobiti ili na Ustavnom sudu ili na sudu u Strasbourgu – komentira dr. Šimić.

Na pitanje kaje li se sada što je pobjegao u BiH, odbacuje riječ “bijeg”.

– Ne može se bježati u svoj rodni grad. Ja sam se vratio u Sarajevo. Spašavao sam život. Roditelj sam četvero djece, bio je to refleks za očuvanje mojeg i integriteta moje obitelji. Da je sutkinja Šarić uzela u obzir sve olakotne okolnosti, što znači i manju kaznu, sigurno bih ostao u Hrvatskoj, a moj slučaj nitko više ne bi ni spomenuo – uvjeren je dr. Šarić. Iako je nakon dolaska u Sarajevo brzo dobio licenciju za rad, što ju je izdala Županijska liječnička komora, poznati se kardiokirurg nije zaposlio.

– Dobio sam licenciju isključivo prema zakonima BiH. Međutim, vrlo je teško baviti se kompliciranim i kompleksnim poslom kao što je kardijalna kirurgija ako vam netko zabije nož u leđa, i to bliski ljudi. Onda je potrebno neko vrijeme i za psihofizički oporavak. Ipak, nisam sjedio prekriženih ruku. Bavio sam se stručnim i znanstvenim radom, a ovih dana završavam i pisanje knjige – odgovara dr. Šimić. Obavljao je, kaže, i konzultantske poslove po kliničkim praksama.

– Ponudio sam Kliničkom centru u Sarajevu, konkretno profesoru Gavrankapetanoviću, da educiram jednog od njihovih plaćenih kolega i garantirao sam da bi za nekoliko godina od njega postao vrstan kardiokirurg. No, ignorirao me. Uz to, dosad me ništa nije toliko zaokupilo da bih pokrenuo sve svoje psihofizičke kapacitete – priznaje kardiokirurg. Knjigu koju dovršava o svom životu i sudskom slučaju sarajevska izdavačka kuća „Buybook“ objavit će za 15 dana.

– Poseban dio u knjizi odnosi se na sve detalje suđenja u Rijeci, sa svim imenima i prezimenima. Posebno me ogorčilo to što protiv nijednog od davatelja mita nije podnesena optužnica, a prema zakonu kažnjivo je davanje i primanje mita. To podrazumijeva da ga nisu ni dali. A ako ga nisu dali, ja ga nisam ni primio! Može se zaključiti da se ne sudi po zakonu i da bi se moglo tužiti i hrvatsko tužiteljstvo – komentira dr. Šimić.

Zašto bih bio na ulici?

Na pitanje nedostaje li mu obitelj i od čega živi u Sarajevu, dr. Šimić odgovara:

– Obitelj mi najviše nedostaje. Supruga mi je zaposlena na klinici u Njemačkoj i tako se i financiramo. Dvoje mlađe djece pohađa školu u Rijeci, a stariji su na studiju u Zagrebu. Živimo u tri države. No, iznimno smo jaka katolička obitelj, sada to dolazi do izražaja. S druge strane, i moj otac se potrudio, pa je za života napravio kuću na moru i vikendicu na Jahorini. Što bi sad trebalo? Da budem negdje na ulici?

Začudilo je dr. Šimića, kojemu je i otac poznati ginekolog i akademik, a ginekolog mu je i mlađi brat, što mu nitko u Sarajevu nije ponudio posao. No, svakog ga dana, tvrdi, zovu pacijenti iz Hrvatske.

– Pitaju me gdje bih ih mogao operirati, u Sarajevu, Tuzli... Spremni su potegnuti do Bosne. Nedavno me iz Rijeke zvala prijateljica poznatog riječkog profesora i kazala mi: “Mi smo u Rijeci obezglavljeni, moj suprug teško je bolestan. Mogu li supruga poslati u Sarajevo da ga operirate?” S obzirom na moju situaciju, preporučio sam im Klinički centar u Ljubljani.