Dok smo čekali ponoć na Kornatima u uvali Šipnata i ispraćali Staru godinu čekajući Novu, znali smo kakva nas ekspedicija čeka. Nismo joj znali ime, nismo znali ni polazišnu točku, nismo imali detaljnu rutu, nismo znali tko će nas podržati, nismo znali tisuću i jedan detalj, ali znali smo da će doći taj dan u 2012. godini, počinje priču Draško Andrić, jedan od pustolova koji su prošlog tjedna završili kulinarsku ekspediciju kajacima uz jadransku obalu.
– Ideja je bila da obiđemo svih 47 hrvatskih naseljenih otoka. Stajali smo deset puta na Rabu, Velom Lošinju, Silbi, Pagu, Kornatu, Murteru, Zlarinu, Čiovu, Visu, Lastovu te završno Dubrovniku. I tijekom svakog zaustavljanja napravili smo kulinarsku feštu te je Šime Sušić, prvi hrvatski MasterChef i sudionik ekspedicije, spravljao razna autohtona jela tog područja – priča Andrić. U pedeset dana prešli su 1200 kilometara, a osim Andrića i Sušića, veslao je i Šimin kolega s fakulteta Marko Kovač.
Vrijeme im je, kaže Andrić, sjajno poslužilo, no vjetar im, nekoliko puta, nije bio u leđa. Preživjeli su dvije oluje i nešto kiše, ali uvijek se našao netko da im po najgorem vremenu da utočište.
Velike fizičke napore tijekom ekspedicije prekinuli su samo jednom kada je Sušiću pozlilo pa se zbog opetovana povraćanja nekoliko dana oporavljao na Korčuli.
Anegdota i avantura bilo je toliko mnogo da su se teško mogli prisjetiti i izdvojiti najuzbudljivije.
– Naš realni najveći strah i problem s kojim smo se prvo susreli bile su brzobrodske linije između Cresa i Plavnika. Jedan trajekt prošao nam je po provi samo tridesetak metara od nas – priča Andrić. Hranili su se uglavnom onim što su ulovili, a bilo je mnogo ribe na pučini. Meni su osmišljavali prema ulovu pa su tako najčešće jeli buzaru od školjaka ili file ušata na naglo.
No bilo je i stvari koje su probali prvi put pa su tako na Molatu jeli sirove školjke brbavice, koje lokalno stanovništvo zove prnjavice. Na putu upoznali su i novu ribolovnu tehniku, karakterističnu za zadarski arhipelag.
Otkrili dobro čuvane tajne
– Zove se zagonjica ili ludar, način koji je prilično mukotrpan i dugotrajan. Ovom načinu ribolova osnova je da se neke vrste ribe, pogotovo pridnene, boje bijele boje. Tehnički, riječ je o igri užadi i mreža, a u očima ribara orijentiran je na lov zubaca, iako većinu ulova čine ušate i salpe – priča Andrić. Naime, taj je prastari način ribarenja iznimno atraktivan i turistima, a ribarima je odličan način da uhvate golemu količinu ribe u malom prostoru.
S obzirom na to da su na svakom otoku željeli doznati što više o autohtonom pripremanju jela, tražili su uvijek najstarije mještane, koji su im usput prepričali mnogo toga što malo tko zna o naseljenim otocima Jadrana.
Posjetili su, tako, otoka s najmanjim brojem stanovnika – Male Srakane, između Lošinja, Unija i Suska, na kojem živi dvoje ljudi.
– Više od 25 godina na tom otoku nema lokalnog stanovništva. Bračni par, Bečanin Verner i Ana iz Gorskoga kotara, jedini su stanovnici tog otoka. Žive u maloj oazi koju su sami stvorili. Verner nam je pričao kako je došao na otok u sklopu novogodišnjeg prvenstva u podvodnom ribolovu koji se prestao održavati prošle godine.
Jednako tako, oduševio ih je susret na pučini u blizini Hvara s čovjekom koji je sagradio vlastiti drveni kajak.
– Nikad neću zaboraviti put do mjesta na kojem nas je ugostio. Išli smo na otok Sv. Klement, koji je u arhipelagu Paklinskih otoka, a do stola za kojim smo sjedili vodio nas je po mrklom mraku uskim putićem uz koji su rasli kaktusi. Zainteresirao nas je živopisnim pričama, a otkrio nam je i činjenicu da inače nenaseljeni otok ima stalnog, prijavljena stanovnika. Ta informacija potvrdila je i naš naum da tijekom Otočne Odiseje pokušamo otkriti i stvari koje nisu poznate, događaje koje postoje samo u pričama – prepričava Andrić.
Osim toga, otkrili su na putu da je show MasterChef iznimno popularan u Australiji.
– Dok smo jednom stopirali na Lastovu, pokupili su nas Australka i Britanac. Počeli smo razgovarati o otoku i preporučili smo im što trebaju vidjeti, na što je Australka odgovorila kako čeka večerašnju feštu koju smo taj dan priređivali na otoku, da vidi hrvatskog MasterChefa. Ugodno se iznenadila kad je shvatila da vozi upravo Šimu – prisjeća se.
Sve u svemu, nakon završne rute u Dubrovniku, zaželjeli su se mira i odmora pa je tako svatko od njih trojice na svom kraju svijeta.
Svatko na svoju stranu svijeta
Draško je u Londonu, a Marko i Šime uživaju na jadranskim otocima i mjestima na kojima ih je gotovo nemoguće pronaći. No želja za istraživanjem nije zadovoljena. Već smišljaju načine kako istražiti nove rute i odredišta.
– O novim je projektima prerano govoriti, više nam je različitih stvari na pameti, a što će na kraju od svega ispasti, vidjet ćemo – zaključio je Andrić.
Svaka cast decki,...bravo. Bas vam zavidim. Sledeci put pozovite i mene.