Šimonović: O Sanaderu me u UN-u nitko ništa ne pita

U petak, 10. prosinca, širom svijeta obilježava se Međunarodni dan ljudskih prava. Opća deklaracija o ljudskim pravima potpisana je 10. prosinca 1948. Bivši hrvatski ministar pravosuđa dr. Ivan Šimonović, koji od kolovoza obnaša dužnost pomoćnika glavnoga tajnika UN-a za ljudska prava, u New Yorku će prvi put biti domaćinom obilježavanja Dana ljudskih prava.

Ovogodišnji je Dan ljudskih prava posvećen braniteljima ljudskih prava od diskriminacije. Zašto?

- Širom svijeta skupine hrabrih i odlučnih ljudi zauzimaju se za prava onih koji su obespravljeni, proganjani ili zapostavljani zbog svoje rase, spola, vjere ili političkoga uvjerenja. Rade to iz moralnih razloga i pri tome često riskiraju svoje i živote svojih najbližih. Ovo je prilika da im se iskaže poštovanje, podrška i zahvalnost. Također, to je povod da se osude svi oblici diskriminacije i progona branitelja ljudskih prava.

Kako obilježavate 62 godine Deklaracije?

- Uoči Dana ljudskih prava 9. prosinca održat će se skup u kojem će u podršci borbi protiv diskriminacije biti objedinjeni UN, države članice te nevladine udruge. Moji gosti uvodničari bit će glavni tajnik UN-a, predsjednik Opće skupštine te Michelle Bachelet, bivša predsjednica Čilea i čelnica nove uprave UN-ove žene koja započinje s djelovanjem 1. siječnja 2011. Nakon toga održat će se razgovor s četiri branitelja ljudskih prava koji dolaze s različitih strana svijeta. Na sam dan ljudskih prava, s glavnim tajnikom i predsjednikom odgovarajuće radne skupine sudjelovat ću kao uvodničar u svečanu otvaranju godine osoba afričkog podrijetla.

Potkraj prosinca stupa na snagu UN-ova Konvencija o nestalim osobama? Hoće li to pomoći i Hrvatskoj koja još traga za nestalima iz Domovinskog rata?

- Svakako će pomoći, ali za sada neizravno. Konvencija obvezuje samo onih dvadeset država koje su je do sada ratificirale, a od kojih ni jedna nije iz naše regije. Ali, globalni politički pritisak da se dozna puna istina o svim nestalima raste i olakšat će spoznavanje istine i o nestalima u Hrvatskoj.

Svi govore o potrebnim reformskim promjenama UN-a pa se pozitivno komentira otvaranje nove uprave UN-a za žene. Je li u njoj i vaša supruga Dubravka Šimonović koja se već dugo u sklopu UN-a bavi pravima žena?

- Četiri tijela koja su se za sada zasebno bavila pravima žena objedinjena su u jedno – UN-ove žene. Time je ovo tijelo bitno osnaženo, a izbjeći će se i preklapanja u radu. Odbor za prava žena čija je Dubravka članica čine neovisni stručnjaci, zapravo većinom stručnjakinje koje prate pridržavaju li se države stranke obveza iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Ovo će tijelo ostati samostalno, ali tijesno će surađivati s UN-ovim ženama koje su dio tajništva UN-a.

Kolika je prisutnost vašeg Ureda na terenu?

- Ured je prisutan na 56 lokacija širom svijeta. Od mene se očekuje da ih posjećujem kad za to postoje neki posebni razlozi vezani uza zaštitu ljudskih prava, ali i da obilazim države u kojima inače nismo prisutni. Prve su na redu države koje su visoko na ljestvici prioriteta Vijeća sigurnosti i Opće skupštine u New Yorku. Do sada sam bio samo na misiji u Ruandi, ali nakon što krajem godine završi rad Opće skupštine, putovat ću češće. U siječnju ću biti na misijama u Afganistanu i Iraku, a poslije, vidjet ćemo.

Put u Afganistan i Irak zahtijeva posebne sigurnosne pripreme. Talibani sigurno ne vole vašu borbu za prava žena?

- Da bi putovao na misije uime UN-a, svatko mora proći odgovarajuće sigurnosne pripreme. Tako ću prije odlaska u Irak morati proći i dodatne pripreme u Amanu. Kad je riječ o Afganistanu, da bi se postigao održiv mir, potrebno je da za stolom budu talibani. Ali i žene i branitelji ljudskih prava.

Kako komentirate dokumente WikiLeaksa koji tvrde da se špijunira i unutar UN-a i pribojavate li se toga?

- Jasno da nije ugodan osjećaj da vas netko iza vaših leđa prati i promatra. Ali čovjek je toga svjestan, navikne se i pazi gdje, što, kada i kome govori te kako komunicira. Prvi sam put otkrio da me se prati 1986. u vrijeme bivše Jugoslavije. Tko me od tada sve obavještajno obrađivao ne znam, a nije me ni previše briga. Ljutim se zbog kršenja prava na privatnost, ali nemam nekih mračnih tajni. Učinci su internetske objave povjerljivih diplomatskih dokumenata različiti. Doznaje se više o ulozi diplomacije i metodama prikupljanja obavijesti te o različitim stavovima koje predstavnici pojedinih država iskazuju u javnim nastupima i u povjerljivim razgovorima. To jest zanimljivo, pokazuje međunarodne odnose iz novoga kuta koji mnogo toga razotkriva, ali može imati i vrlo ozbiljne posljedice na otvorenost i iskrenost buduće diplomatske komunikacije. U povijesti diplomacije bilo je razdoblja kad se zagovarala potpuno otvorena i javna diplomacija, ali uvijek je opstajala i povjerljiva, pa i tajna diplomacija. Upravo je ona ovim objavama dobila veliki udarac.

Oko ljudskih prava i korupcije imali ste mnogo posla i u Vladi RH. Kakva su vam nova iskustva u UN-u?

- Širom svijeta korupcija ozbiljno ugrožava ljudska prava. Ona dovodi do diskriminacije u pružanju zdravstvenih i obrazovnih usluga građanima. Države podložne korupciji i manje su gospodarski konkurentne. UN pomaže u borbi protiv korupcije stručnom pomoći u izgradnji institucija i postupaka koji smanjuju korupcijske rizike i olakšavaju kažnjavanje počinitelja. Jasno da ni sam UN nije imun na korupciju, ali bori se da je bude što manje.

Mislite li da je hrvatski pravosudni sustav spreman udovoljiti zahtjevima iz EU i hrvatske javnosti da što brže i kvalitetnije završi započete procese?

- Vrlo sam zadovoljan time da novouspostavljene institucije dobro funkcioniraju, da je hrvatsko pravosuđe sve neovisnije te da se progon korupcije i započeti postupci uspješno nastavljaju. Novi Zakon o kaznenom postupku te uspostava uskočke vertikale tome su bitno pridonijeli, ali ni oni nisu dovoljni ako nema političke volje. A nje u Hrvatskoj ima i bit će je. Borba protiv korupcije ima u RH široku bazu: građani nisu više spremni podnositi korupciju.

Ivo Sanader svakodnevno je prisutan u hrvatskom tisku. Pitaju li vas o bivšem premijeru u UN-u?

- Zanimljivo je koliko strane diplomate malo zanimaju pojedinci kada više nisu na funkciji, čak i bivši premijer. Ali zato ih zanima naše članstvo u EU i hrvatska obala. Korupcija u Hrvatskoj zanima ih prije svega s aspekta zapreka za normalno poslovanje i isplativosti ulaganja u Hrvatsku.

Na East Riveru svi znaju da je pomoćnik Ban Ki-moona iz Hrvatske, čime promovirate i svoju zemlju. Traže li predsjednik Josipović i premijerka Kosor od vas ponekad savjet?

- S predsjednikom i premijerkom razgovarao sam kad su boravili u New Yorku, a vidjet ćemo se i kada za Božić dođem kući. Nije riječ ni o kakvim izravnim savjetima, već prije o tome da je korisno dovesti nacionalnu politiku u kontekst globalnih zbivanja i perspektiva.

Hoćemo li do lipnja 2011. zatvoriti 23. poglavlje?

- Vjerojatno hoćemo. Hrvatsko je pravosuđe reformama osposobljeno za uspješno funkcioniranje u EU. Ovaj put smo zbilja na kraju puta. To ne znači da je naše pravosuđe savršeno nego da je dovoljno dobro i da se nastavlja popravljati.