Sin mi je ubijen, a policija nekog štiti!

VINKOVCI – Tražimo samo da se sazna istina o stradavanju moga sina. Od toga dana, kada je Ivan poginuo, prošlo je više od 15 mjeseci a još uvijek mnoge nelogičnosti nisu razriješene. Stoga sam gotovo siguran da mi je sin ubijen a da policija nekoga štiti, možda i sebe. Spreman sam na to da se sinovo tijelo ekshumira i ponovno obavi obdukcija – tvrdi Antun Kiš iz Lipovca, čiji je sin Ivan (1979.) tragično izgubio život 8. lipnja prošle godine.

Pregažen vozilom
Prema tadašnjem policijskom izvješću, Ivana je automobilom pregazio Danijel Lisčević dok je ležao na cesti između Nijemaca i Komletinaca. Lisčević je potom pobjegao s mjesta nesreće. Antun kaže kako nije sporno da je Lisčević pregazio njegova sina, ali da ni do danas nije razjašnjeno zašto je Ivan ležao na cesti, a kod njega u krvi nije nađen alkohol. Nesreća se dogodila u 2 sata, a policija je stigla tek oko 4.30 iako je najbliža policijska postaja udaljena svega pet kilometara. Antun tvrdi i da su mu sumnjive brojne nelogičnosti u policijskim izvješćima, zbog čega se obratio i bivšem ravnatelju Marijanu Benku.

– Ne znam zašto mi nisu dopustili da vidim mrtvo tijelo svoga sina nego sam ga vidjeti mogao tek pošto je obavljena obdukcija. To što sam vidio nije sličilo ljudskom tijelu. Nisam mogao dobiti ni odjeću koju je nosio jer se, kako su mi rekli, usmrdjela pa je spaljena. Sada u Benkovu odgovoru stoji da je odjeća pohranjena. Nismo mogli dobiti ni slike s očevida, a nisu ih htjeli poslati ni našem odvjetniku, iako je službeno tražio – navodi dio nelogičnosti Kiš.

Posebno ističe kako policija tvrdi da je Ivan udaren dok je ležao na cesti, a patolog i vještak tvrde da je udaren u stojećem stavu. Sumnjivo mu je i da dva posljednja poziva s Ivanova mobitela, koji je poslije dobio, ne postoje.

Na godišnjicu smrti
– Sve me navodi na zaključak da policija mnogo zna, ali iz nekog razloga skriva. Sumnjam i u to da je za smrt moga sina krivac možda netko iz policije i dok me netko u tome ne razuvjeri, imam pravo u to sumnjati. Za pravo mi daje i to što je od dana pogibije moga sina nestalo jedno bijelo terensko vozilo policije – zaključuje Kiš. Obitelj Kiš dodatno je pogodilo to što je za godišnjicu Ivanove smrti netko pokidao križ, kamene ploče i cvjetne aranžmane na mjestu nesreće. Kažu da su se za pomoć obraćali svima, ali da su im vrata bila zatvorena.

Tako su zvali i jednu vidovnjakinju, koja im je odmah rekla da im je sin pregažen i da ga je ista osoba više puta pregazila.