tajne putnih pića

Sin mog prijatelja je u grčkoj buksi, kaže da imaju bolji tretman, frižider i televizor

Foto: Yiannis Panagopoulos/EUROKINISSI
Sin mog prijatelja je u grčkoj buksi, kaže da imaju bolji tretman, frižider i televizor
22.10.2023.
u 16:36
Doznajem kako je nakon Plenkovićevog i Radmanovog posjeta Ateni ipak ublažen tretman BBB-ovaca u Grčkoj i da ih je osam u prostoriji
Pogledaj originalni članak

IVANIN MARATON I CVETKOVA ZADNJA VOŽNJA

Pavlova Vas (listopad 2023.)

I Alisa iz zemlje čudesa imala bi što vidjeti i doživjeti na našim feštama. Uz malo mošta. Ili gemišta.

Janko na vrtuljku opet je bio u centru zbivanja.

Zadnje litrice starog vinčeka. Otprle su nam gupčeke.

Branko Dujić, Slavuj iz Oklaja, pjevao je, Josip Jurčević Jura nasmijavao ekipu vicevima.

Paganinci su ovaj put samo slušali.

Goran Grgić i ja smo se malčice izolirali.

– Je l' stvarno tvoja Ivana istrčala maraton? – pitam u nevjerici.

– U punoj kilometraži – ponosno uzvrati Goran.

Iskreno rečeno, promocije njenih knjiga, doktorati i znanstveni radovi nisu me toliko iznenadili.

Koliko činjenica da je istrčala maraton. 42,195 km.

Na ponos tate Andrije Hebranga, djece, Gorana i nas prijatelja.

– Nadam se da je ovo zadnji put. Ipak je to veliki napor – zabrinut je Grga.

Tko zna.

U daljnjoj spiki prisjetimo se zajedničkog prijatelja Nenada Cvetka. Ode nam prerano.

Razgovarali smo u udruženju da na neki način pomognemo Cvetkovom sinu. Slično smo pomagali i našoj sadašnjoj kolegici Teni kad je ostala bez roditelja Marine Nemet i Slavka Brankova.

Lijepo, prelijepo.

Meni pred raspelom struji sjećanje na Cvetka.

Zlatko Vitez mi je davno, davno "naredio": "Ima jedan mali talentirani glumac. Daj napravi razgovor s njim za Večernjak."

I bi to njegov prvi intervju.

Kad je zadnji put sjeo za volan, bio sam s njim u tutaču. Vraćali smo se iz Besta s dodjele nagrada.

U limuzini novinarka Romana Eibl, glumica Ančica Dobrić, ja i drajver Cvetko. Normal da se cugalo.

Kod Interkontija pogodi nas tip koji je očito projurio kroz črleno.

Okretao se Cvetkov auto nekoliko puta. I mi u njemu.

K'o janjci na ringišpilu.

Sve do Novinarskog doma.

Za tren oka pojavila se policija. I odvjetnici.

Čovjek koji nas je lupio jedva je stajao bazdeći na brlju. I njemu i Cvetku začas su skinuli alkohol.

Na 0,0 posto!

Znalo se koliko to košta.

Moji suputnici i supatnici nosili su ovratnike i dobili na sudu tisuće maraka.

Ja ne. Nisam ni tražio. Ni tužio.

Bio sam sretan što sam živ. Otad Cvetko više nije vozio.

Dražen Ferenčina i ja bili smo u Vinogradskoj kad se pokušavao oduprijeti cugi. Tretmani mu baš i nisu pomogli. Iako se naš frend dr. Križo Katinić svojski trudio.

Kad mu je bilo najteže Zlatko Vitez ga je udomio u svojoj hiži. Zora mu je kuhala ajngemahtec.

Ma svi smo ga mazili, pazili, obožavali… Bio je hodajuća duša.

Njegov frend Fec, ravnatelj Gavelle, pobrinuo se da dobije stan. Kojeg je u svemirskim motivima oslikao akademski slikar Luka Koščak.

– Rasplakao se kad mu je moj sin rekao da je to njegov dar za useljenje – ispričao mi je Lukin tata Božidar Koščak, Kumpić iz Smogovaca.

Umjesto ovozemaljskog smiraja i uživanja u plafonu sa zvijezdama.

Ode Cvetko put svemira. A da nije pošteno ni prespavao u novom stanu.

Opaka bolest bila je brža od života.

Razmišljam o Cvetku uz raspelo kad se netko od ekipe zadere:

– Skida se janko!

I sad ti budi karakter.

Pa se ne odazovi.

POVEZANI ČLANCI:

TREŠNJEVAČKI TARZAN PROTIV TITA

10.000 koraka (listopad 2023.)

Kažu da starost počinje onog dana kad vam umre majka.

A ta starost prerasta u bol. Kad vam žena ode put majke.

Od tog dana uglavnom postojim. Ne živim.

Pretužan sam da bi mogao plakati.

Tko shvaća. Shvaća.

U svojih obaveznih 10.000 koraka dnevno uglavnom razmišljam o onima kojih nema.

Srećom znam puno ljudi. Zaustavljaju me.

I pričaju mi priče koje pretačem u "Putnu".

Moj susjed prof. Ognjen Županić Bumbar podsjeti me da nisu naši ovdašnji Tarzani samo Ivan Cvjetković i Štef Šipek.

– Kaj si zaboravil da je moj tata bil prvi trešnjevački Tarzan – podsjeti me.

I stvarno. Zvonimir Županić Tarzan bio je blizak prijatelj s mojoj punicom Šteficom i puncem Stipom. A završio je poslije rata na Golom otoku. Pet godina.

Bio je komandant 33. Moslavačke. Partizanske.

– Rekel je posle rata nekaj protiv Tita. Čul je to tata jedne naše, vrlo poznate, novinarke. On ga je cinkal. I moj Tarzan ode na Goli otok – priča mi Bumbar.

I dodaje:

– Kad se vrnul, nije štel puno pripovedat o danima robijanja. Saznal sam samo to da su ga fizički i psihički maltretirali očevi dvojice sad vrlo visoko pozicioniranih političara. Jedan bi mu usred zime bacil kamenčić u more. Trebal ga je Tarzan izronit. Naravno da nijedan, kojeg je izronil, nije bio onaj "pravi".

Zanimljiva je priča kako je Zvonimir iliti trešnjevački Tarzan postao komandant 33. Moslavačke.

– Stari je k'o klinac ševil komada jednog ustaškog časnika. Igral je z dečkima belu kad su mu pokucali na vrata. Pobegel je v šumu partizanima. Kak je bil najpametniji i najjači, brzo je postal komandant. Među prvima je, sa svojima, došel pred Zagreb. Ali su mu prosvirali nogu kad je štel ući u grad.

Toliko o Tarzanu s Golog otoka.

Ususret mi ide dr. Nenad Raos iz prošlonedjeljne priče o ženi koja je tužila Krležinog Glembaya.

– Tužiteljica je tražila izuzeće suca jer ju nije informirao da je u pitanju Leone Glembay koji je završil u buksi zbog ubojstva barunice Castelli. Čeka nas novo ročište – kratko mi referirao Raos.

I za kraj ove šetnje malo o BBB. Koji već danima čuče u grčkim buksama.

Sin mog dragog prijatelja je među njima.

Doznajem kako je nakon Plenkovićevog i Radmanovog posjeta Ateni ipak ublažen njihov tretman.

Osam ih je u prostoriji. Imaju frižider i TV.

Pogledam u mobilni.

Cipelcug je odgulio 10.000 koraka.

Dnevna doza odrađena.

DALIĆ JE OSTAO BEZ NAJJAČE KARIKE

Malo o nogometu (listopad 2023.)

Bez njega u Rusiji i Kataru sigurno ne bi prošli kako smo prošli.

Rezultati iz bajke. Srebro i bronca.

Tad je u Dalićevom "tajnom stožeru" bio kapitalac.

Njegov mentor. Najvažniji savjetnik. Joker zovi. Ćiro Blažević.

Gledam u sudarima s Turcima i Velšanima našu klupu.

Mandžukić, Olić, Ćorluka… Da ne nabrajam. Ima ih puno.

Svi redom ikone hrvatskog nogometa.

Svi šute.

Sagnuli glave.

Žvaču čunga-lunge.

Kako bilo tko od njih može savjetovati izbornika.

Odlični za atmosferu. Ali kao treneri. Totalno bez iskustva.

Ako izuzmemo Ćorluku koji je jedan dan trenirao momčad Roma u TV Knjazalištu.

Godinama sam u Dalićevim odlukama prepoznavao Ćirin rukopis. Taktiku. Goropadnost.

Siguran sam da je na Ćirinu sugestiju Dalić iz Rusije otjerao Kalinića. Pa škartirao Rebića.

Pitao sam ga u Gavelli pa u Charlieju kolike su njegove zasluge u Dalićevim uspjesima.

– Sine, Dalić je Bog. Tu i tamo ja ga savjetujem, ali on donosi odluke – korektan je bio Ćiro.

A bili su na otvorenoj lajni. I u Rusiji i u Kataru.

Bez njega Dalić očito pluta. Nema jokera zovi.

Zato mu savjetujem da ekspresno pronađe savjetnika s iskustvom. Da mu asistira. Suflira.

Inače sve ode u materinu.

Glumac Draško Zidar poslije Walesa reče:

– U ovakvoj postavi i formaciji gdje su bekovi i stoperi kreatori igre, a veznjaci statiraju, na centarfora možemo komotno staviti Jožu Manolića. Ionako će teško dobiti loptu.

Sad si možda mislite "što zna glumac o nogometu".

Ma koji Manolić.

A meni se čini da je Draško u pravu.

Dalić sve još može popraviti.

Ali kad nemaš Ćiru kao jokera.

Traži, brate, drugog.

VIDEO Milanović branio navijače pa prigovorio Plenkoviću

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DU
Deleted user
12:08 23.10.2023.

Vlada RH na čelu sa HDZ-om ima razumijevanja za huligane, nisu ih kaznili niti nakon onog incidenta na autocesti, nisu ih kaznili niti kada su kemenovali i zapalili autobus, a neće ih kazniti niti sada kada su išli u Grčku raditi nerede organizirano i zato imamo huligane na stadionu i bakljade jer im je pokrovitelj HDZ i njihova mladež radi protiv Hrvatske što se moglo vidjeti u Osjeku.