Ne znam za slučaj da je sin prije rođenja mogao odlučivati o svome ocu ili izboru njegova posla, riječi su kojima predsjednik RH Stjepan Mesić brani civilizacijsko pravo sina Saše da ne dijeli krivnju i životopis oca mu Josipa Perkovića, kojega njemačka policija traži zbog likvidacija hrvatskih emigranata. Otac Perković bio je u vrijeme SFRJ šef Udbina sektora za neprijateljsku emigraciju, a sin Saša sadašnji je Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost.
Predsjednik Mesić rekao je istinu, jer krivnja se, dakako, ne prenosi rodbinskim vezama. Drugi dio njegove izjave o Perkovićima "to nije nigdje viđeno pa bi u Hrvatskoj to bilo prvi put u povijesti" ne odgovara činjenicama. Baš u vrijeme Mesićevih mandata u nekoliko je navrata zabilježeno necivilizirano izbacivanje "nepoćudnih" rođaka. Najgnusniji je primjer Dunje Gotovine, supruge najtraženijeg hrvatskog bjegunca, koja je najprije dobila otkaz u MORH-u, potom je prisilno gurnuta u mirovinu, a već je godinu dana bez prihoda jer nema zakonske osnove za umirovljenje!? Jedina je njezina "krivnja", eto, u Mesićevoj Hrvatskoj status supruge.
Djevojka jednog drugog, utamničenog hrvatskog generala godinama nije smjela pročitati ni prognozu vremena na HTV- u, a glasnogovornica PU zagrebačke morala je odstupiti jer je sestra Gotovininog odvjetnika. Predsjednik se dosjetio pravde tek kada se traži "rodbinska" krivnja njegovu čovjeku. Doista, predsjedniče, kad krivnja nije na sinu, zašto bi bila na supruzi?
Neprincipijelnost, potom tzv. prokletstvo drugog mandata, koji predsjednici odrađuju jer nema reizbora, peh da se Mesić u jeku panike zbog ptičje gripe našao u Čileu, te Sanaderovo ekskluzivno pravo na zasluge za EU uspjeh sve su to razlozi "velikog obrata", Sanaderova preuzimanja vrha ljestvice popularnosti.