“Hoćemo šutjeti i trpjeti i od kruha i vode živjeti”, “Foteljaški dom” – posprdne parole osvanule su s prvosvibanjskom zorom na zgradi Radničkog doma na zagrebačkom Trgu kralja Petra Krešimira IV.
Autori tih grafita, Mreža anarhosindikalista, parafrazirajući sindikalnu krilaticu od preklanjskog sindikalnog prosvjeda “Hoćemo raditi i od rada živjeti” te višedesetljetni kolokvijalni naziv zgrade sjedišta brojnih sindikata, dali su do znanja što misle o aktivnostima sindikalnih središnjica.
O neisplati plaća
Premda je riječ o radikalnom potezu, istina je da sindikati svojim odlukama nisu dobili simpatije šire javnosti, naprotiv. Uzastopnim oglušivanjem kad se prosvjeduje te inzistiranjem na socijalnom miru u vrijeme najgore nezaposlenosti i sve dubljeg tonuća standarda hrvatskih građana, izazvali su salve negodovanja, pa ih se optužuje za trgovanje s političkim elitama i zaokupljenost vlastitim pozicijama. Kap je prelila čašu izostankom obilježavanja Međunarodnog praznika rada.
– To je apsurdno, u fazi uspješnog pregovaranja i rezultata kakve ne pamtimo, zazivati puke govore s govornice! Na njih nismo htjeli trošiti vrijeme i novac jer odaziv je, otvoreno govoreći, slab. ZOR se nije promijenio, na putu smo završetka priče o neisplati plaća. Pa ono što je postalo gotovo uobičajeno postaje kazneno djelo upravo zbog inzistiranja sindikata! Također, neće više moći pokretati posao nitko tko duguje radnicima. Zar je od toga važnije jesmo li držali govore?! – ogorčen je Krešimir Sever.
Aduti će se ozakoniti
Ističe i podatak da je njegova središnjica NHS samo u četiri regije u godinu dana naplatila gotovo 5 milijuna kuna radničkih potraživanja! Dok se na otvaranju šoping centra okupe deseci tisuća ljudi, na sindikalni prosvjed dođe ih 1000, pa je kod sindikalnih lidera prevagnuo stav da se ne izlažu trošku i trudu masovnog okupljanja. Hoće li im se ova taktika isplatiti, vidjet će se u idućim mjesecima, kada se mnogi njihovi aduti trebaju i formalno ozakoniti.
Hm Ne mogu ovi \"glavu dolje, ruke na leđa\" predstavnici okupiti nikoga, jer ljudi ne vjeruju ljudima koji su prirepci i čame na sisi majčice države. Sindikalni čelnici nisu pomogli nikome osim sebi (dobre i sigurne plače, Kunst). Radnik je u ovoj zemlji sam i to je poanta svega. Onda je pošteno, da ako mu se ne pomaže, ne treba na njegovoj grbači ni licemjeriti. Ovdje nema partnerstva, nego samo poltronstvo. Znamo da nema, trpit čemo, ali nemojte nas još i dudekima delati, a Vladu će i tako pomesti sa scene - vlastita politika.