Singapur - do krova svijeta u pola stoljeća

Singapur, jedna od najmanjih ali i najbogatijih država svijeta, proslavila je 50 godina samostalnosti otkad su se, 1965. odvojili od Malezije. U tih pola stoljeća ova država grad, koja se sastoji od glavnog otoka Singapura, ali i još 62 mikro otočića razbacana u njegovoj okolini, prerasla je u jednu od najbogatijih država svijeta. Današnji BDP Singapura po stanovniku iznosi 83 tisuće dolara (mjereno paritetom kupovne moći – odnos zarade i cijena), i po tome su treći na svijetu. Nominalno, BDP po stanovniku iznosi oko 56.000 dolara.

Zabranjene žvakaće gume

A situacija je samo do prije pola stoljeća bila potpuno drugačija. Naime, Singapur je stoljećima bio izuzetno siromašna malezijska provincija koja je pripadala Juhor Sultanatu, na koju nitko nikada nije obraćao pozornost. Nizozemci su u 17. stoljeću potpuno razorili i spalili malu naseobinu koja se tamo nalazila, a punih 200 godina ništa na tom području nije bilo obnovljeno. Potom je britanska mornarica sa sultanom postigla dogovor o ustupanju ovog nerazvijenog područja kako bi tamo napravili svoju pretovarnu luku za robu, koju su u Europu otpremali iz jugoistočne Azije. Ovo je potaklo naseljavanje, ali i industrijski razvoj ovog gotovo nenaseljenog otoka na kojemu je uskoro sagrađen i tada najveći suhi dok na svijetu.

Tijekom 2. svjetskog rata Singapur je došao pod japansku okupaciju, no nakon 1945. postao je dio države Malezije, od koje se odvojio dvadeset godina poslije.

I tada je počeo njihov veliki gospodarski uspon. Uvelike je to zasluga karizmatičnog Lee Kuan Yewa, prvog premijera Singapura koji je državom gradom vladao sljedećih tridesetak godina i kojega Singapur danas smatra ocem nacije. Lee je još sredinom šezdesetih odlučio siromašnu provinciju pretvoriti u gospodarski jaku i moćnu državu koja će imati globalni utjecaj. Zamislio je Singapur kao trgovinsko, ali i proizvodno središte koje će izvoziti u cijeli svijet, a jedan od prvih poteza koje je povukao kao premijer Singapura bila je liberalizacija trgovinskih propisa. Poreza gotovo da i nema, tvrtku je moguće otvoriti u manje od tri sata, i to se ne plaća gotovo ništa.

Uskoro je počelo poticanje proizvodnih pogona, no za razliku od Kineza, koji su svoju proizvodnju počeli jednostavnim tvornicama poput šivanja tekstila ili sklapanja plastičnih igračaka, Singapur je poticao visokotehnološke pogone, posebice razvoj elektroničke industrije. Do početka sedamdesetih godina grad država na rubu Malezijskog poluotoka postao je vodeći svjetski proizvođač elektroničkih komponenti, koje su uskoro u svoje proizvode ugrađivali gotovo svi svjetski proizvođači elektroničkih uređaja i kućanskih aparata. Ideja kojom se Singapur vodio tijekom tog vremena bila je da nemaju dovoljno zemljišta kako bi razvijali velike, kabaste proizvode, već je cilj bio sagraditi proizvode linije za male i relativno skupe naprave. I u tomu su uspjeli. Nakon što je novac počeo pristizati, sve više ljudi iz regije doseljavalo se u ovu obećanu zemlju jugoistočne Azije.

Singapur danas ima 5,5 milijuna stanovnika, a način je života specifičan, s ponekim bizarnim ograničenjima koja ne postoje nigdje na svijetu. U Singapuru nema žvakaćih guma. Zabranio ih je svojedobno premijer Lee smatrajući da je žvakanje u javnosti nepristojno te da bi odbačene gume za žvakanje onečistile Singapur, koji je planirao pretvoriti u grad, po značenju ravan Londonu ili Parizu.

Obrazovanje prioritet

U singapurske škole dovedeni su najbolji nastavnici i profesori koje je novac mogao kupiti, sve se ulagalo u obrazovanje mladih. Ovaj pristup višestruko se isplatio. Singapur je danas ne samo vodeći proizvodni centar elektronike i trgovačko središte s velikom lukom, već i glavni financijski centar jugoistočne Azije. Veći promet od singapurske burze imaju samo burze u Londonu i New Yorku, a turizam je toliko jak da grad državu godišnje posjeti 15 milijuna turista. Svaki šesti stanovnik Singapura danas je dolarski milijunaš, ne računajući pri tome vrijednosti koje imaju u nekretninama. U pola stoljeća to je postignuto gotovo isključivo zaslugom nedavno preminulog premijera Leeja pa nije stoga čudo što ga u Singapuru doživljavaju božanstvom.