Vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za njega ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi...
Ovako je, prije nego što je Vukovar pretvoren u pepeo i prah, zborio novinar Siniša Glavašević, jedan od simbola obrane grada heroja i Domovinskog rata. Ovu smo misao, toliko puta izrečenu da je postala dijelom kolektivne svijesti, nebrojeno puta slušali, no jesmo li je čuli? O kakvoj je to prošlosti govorio Siniša Glavašević i koliko smo duboko zagrebali tražeći svoje korijenje, kako nas je učio?
Pakao na zemlji
A tamo negdje u prošlosti, u korijenu, počinje priča o gradu i njegovim ljudima koji su stasali u multikulturalnoj sredini, kao i priča o Siniši, rođenom Vukovarcu, fakultetski obrazovanom učitelju koji se zaposlio na Hrvatskom radiju – Radio Vukovaru najprije kao spiker, naposljetku kao urednik i ratni izvjestitelj. Siniša Glavašević nije išao u rat, rat je došao k njemu pa je svojim glasom i javljanjima u eteru braniteljima grada i civilima u podrumima davao nadu, bodrio ih da izdrže pakao na zemlji. Da je živ, danas zasigurno ne bi dopustio da se tako često, iz puste površnosti, prešućuje ime Branimira Polovine, radijskog tehničara, koji je u stvarnosti bio mnogo više od tehničara – njegova mentora, kuma i prijatelja. Srbina po nacionalnosti. Deset godina stariji od Siniše te koji je na Radio Vukovaru radio puna dva desetljeća.
Upravo zahvaljujući Polovininim tehničkim improvizacijama, Radio je mogao u nemogućim uvjetima emitirati na tri lokacije u gradu, k tomu je snimao reportaže na terenu, brinuo se da djelatnici Radija imaju hranu i vodu, kolege učio poslu radijskog tehničara kako bi Radio mogao nastaviti s radom u slučaju da on pogine. Tako je i bilo, istog dana kada je utihnuo i Sinišin glas. Koji mjesec ranije, Branimir Polovina vjenčao se sa svojom Zvjezdanom, jednom od šest najhrabrijih ljudi koji su na Radiju ostali do samoga kraja, do posljednjeg izvještaja 18. studenog 1991. godine.
Tek šest godina poslije, identifikacijom je potvrđeno da su obojica prijatelja, Siniša i Branimir, mučki ubijeni na Ovčari. Dva iznimno hrabra čovjeka, kojima treba zahvaliti što je vukovarska istina stigla do svih koji su ju željeli čuti, pokopani su jedan pokraj drugog na Mirogoju u Zagrebu.
A što nam je to donijela sadašnjost, koju je Siniša, u svojoj najcitiranijoj poemi također spominjao? "Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi poslije svega i u sažaljenju mogao iznova prljati", navijestio je Siniša upravo ono što će donijeti 2015. godina, sadašnjost u kojoj njega nema.
Niskost i mržnja
Premda se u njegovim izvještajima nikada nije moglo čuti, kako bi to rekao Vlado Gotovac, "niskosti i mržnje", to je upravo ono što se ovih dana po Vukovaru prosipa. Evo baš u osvit 24. obljetnice pada grada stiže vijest da u ovogodišnjem službenom programu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, prvi put nakon 10 godina, neće biti Novinarsko-književnog susreta "Grad – to ste vi", posvećenog upravo Siniši Glavaševiću.
Žestoko se na medije koji su o tome izvijestili obrušio gradonačelnik Ivan Penava demantirajući spomenutu vijest, tumačeći ovaj propust "zaokretom u organizaciji", pri čemu se spomen na Sinišu Glavaševića neće održati u Gradskoj knjižnici, već u eteru Hrvatskog radija Vukovar, premda na predstavljanju programa nekoliko dana ranije o tome nije bilo ni riječi.
Pritom se blatom nabacio na Glavaševićeva sina, optuživši ga da je "krajnje neprilično da sin iskorištava ime svoga ubijenog oca za jeftine političke bodove koje na krajnje neprimjeren način prikuplja za svoga poslodavca". A Bojan Glavašević potom je gradonačelniku i njegovim suradnicima zaželio "mir i dobro, uz zamolbu da njega, njegovu obitelj i osobito njegova pokojnog oca već jednom puste na miru". Nakon svega, što to uopće može donijeti budućnost o kojoj je također proročanski govorio Siniša Glavašević? Ponovi li se scenarij viđen proteklih godina kada su nebo nad Vukovarom 18. studenog, umjesto tišine, parali zvižduci, kada se ulicama valjala ratnička retorika i podizale barikade, bliska budućnost mogla bi biti zastrašujuća. Kome, pitao se Siniša, ostaviti grad? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Čekajući da netko donese svjetlo, moglo bi se dogoditi nezamislivo: da su heroji umrli uzalud.
>> Ivan Penava: Grad Vukovar će i ove godine odati počast Siniši Glavaševiću
Siniša Glavašević je heroj tu nema dileme, isto tako da nije bilo njegove mučeničke smrti nitko danas ne bi znao tko je Bojan Glavašević.