Širokopojasni internet bit će dostupan u svakom kutku Hrvatske, Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka - Zagreb, kad se iz njih izdvoje naplata i održavanje i spoje u jednu tvrtku konkurirat će za te poslove i na drugim autocestama, a od koncesija na autocestama Hrvatska će dobiti od 3,5 do četiri milijarde eura, 60 lipa iz cijene litre goriva koje se sad izdvajaju za autoceste preusmjerit će se na željeznicu, gradnju nizinske pruge financirat će Kinezi, ali će je graditi domaće tvrtke, Hrvatska pošta sagradit će novi logistički centar u Zagrebu od novca dobivenog prodajom Hrvatske poštanske banke, za tri godine bit će sagrađen koridor kroz Neum, a oni koji do Dubrovnika budu htjeli zračnim putem letjet će Croatia Adriom, zrakoplovnom tvrtkom koja bi se tako mogla zvati kad se ujedine hrvatska i slovenska nacionalna aviokompanija...
To bi se sve moglo dogoditi ostvare li se planovi ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića.
Ambiciozni nasljednik
Ambiciozni nasljednik kratkotrajnog ministra Zlatka Komadine ne libi se u javnosti iznositi svoje ideje i ciljeve. Za razliku od bezidejnog Komadine, Hajdaš Dončić pršti od ideja i rješenja. No pitanje je koliko je sve to realno i ostvarivo?
Kad pokušava naći rješenje za najveći problem u svom resoru – željeznicu, Hajdaš Dončić se onda zapetlja u dodatni problem s autocestama. Tako bi 60 lipa iz cijene litre goriva koji se sad izdvajaju za autoceste prebacio na željeznicu. Ali tad se pojavi problem kako će HAC vraćati kredite bez prihoda iz goriva.
Onda bi ministar izdvojio naplatu cestarine iz HAC-a i ARZ-a pa bi te dvije tvrtke koje trebaju vratiti 27 milijardi kuna kredita ostale bez ikakvih prihoda. A taj bi problem onda riješio koncesijom od koje bi dobio 3,5 do četiri milijarde eura. Odjednom. A to je ipak nemoguće. Pa tako taj plan 60 lipa propada.
Hajdaš Dončićeva ideja je i da nova tvrtka nastala iz spojenog održavanja i naplate HAC-a i ARZ-a onda konkurira na tim poslovima i na Autocesti Zagreb – Macelj i drugim autocestama. No na AZM-u, koji je pod koncesijom Strabaga, naplatu i održavanje drži francuski Egis na koji je koncesionar prenio tu djelatnost. Što znači da Egis ima ugovor za te poslove dok traje i ta koncesija.
Problem povezanosti hrvatskog juga s ostalom državom Hajdaš Dončić riješio bi koridorom kroz Neum. Kaže, samo se treba dogovoriti s BiH i koridor je gotov za tri godine. Ali i oni prije njega na toj funkciji godinama su se pokušavali dogovoriti s BiH i to im nije uspjelo. A nizinsku prugu, iako će taj projekt ići u koncesiju, gradit će domaći građevinari i radnici. Ali kad je, primjerice, Bechtel gradio autocestu prema Splitu, dovodio je radnike iz Turske, koncesionari na AZM-u i Istarskom ipsilonu su i građevinske tvrtke pa su austrijski Strabag i francuski Bouygues bili i glavni izvođači radova.
Internet, a bez vodovoda
Ako HBP pak ode na prodaju, to će biti prvenstveno da se pokrpaju proračunske rupe, a ne za investicije HP-a.
Spajanje Croatia Airlinesa i Adria Airwaysa, s obzirom na veličinu kompanija, nije moguće u 50-50 posto odnosu, nego bi većinski udio morala imati hrvatska kompanija, a na to Slovenci vjerojatno nikad ne bi pristali. A što reći o širokopojasnom internetu kao osnovnoj fizičkoj infrastrukturi u zemlji u kojoj ni neki dijelovi njezina glavnog grada još nemaju ni kanalizaciju ni vodovod.
A meni se činilo da od povrća i voća čovjek ne može ni misliti, a kad tamo, još može imati i ideje?! Ne znam, nisam baš stručnjak.........