Sirija: Napadnu li nas izvana, uzvraćamo kemijskim oružjem!

Rasplamsavanjem borbi u Siriji i sve jačim osipanjem režima, raste i pretpostavka da bi Assad mogao upotrijebiti i kemijsko, pa čak i biološko oružje!

– Koliko god zvučalo čudno, Assad vrlo vjerojatno navlači Slobodnu sirijsku vojsku u taktičku zamku. Povlači svoje snage s određenih područja i pušta pobunjenike da se tamo grupiraju, da stvore formacije u razini brigade koje su idealan cilj za udar kemijskim oružjem. U proteklih petnaestak mjeseci ratovali su kao male pobunjeničke grupe na koje se ovo oružje nije moglo primijeniti – kaže analitičar Zoran Grgić. Iako nitko sa sigurnošću ne zna točno stanje sirijskog sustava oružja za masovno uništenje, obavještajne službe procjenjuju kako ova zemlja posjeduje najveći kemijsko-biološki arsenal na svijetu.

Tisuće žrtava

Prema podacima obavještajnih službi, Assadov režim do izbijanja pobune proizvodio je kemijsko i biološko oružje najmanje na šest lokacija u Siriji. Pet od njih bile su posebne, strogo čuvane tvornice u okolici Homsa, Latakije, Hame, Cerina i Palmire, dok se šesta nalazi u bazi Al-Safir, matičnoj postaji jedne od najvećih sirijskih postrojbi projektila scud. Iako do prije nekoliko dana, kada je Damask službeno objavio da neće upotrebljavati kemijsko oružje protiv svojih građana, već samo protiv stranih napadača, nije bilo službene potvrde da sirijski kemijsko-biološki arsenal uopće postoji, već godinama je znakovit podatak kako je Sirija jedna od samo sedam zemalja svijeta koje nisu potpisale Konvenciju o zabrani uporabe kemijskog oružja. Već se dulje vrijeme zna da je sirijski kemijski arsenal baziran na sarinu, tabunu, VX otrovu i plikavcu, dok u sklopu biološkog arsenala razvijaju projektile s virusima antraksa, kuge, boginja, kolere i još nekoliko vrlo zaraznih bolesti. Kolika je količina ubojitih sredstava posrijedi, govori i procjena CIA-e otprije nekoliko mjeseci koja kaže da je samo za sigurno čuvanje ovog arsenala potrebno oko 75.000 vojnika.

– Učinak kemijskog napada na područja pod kontrolom pobunjenika bio bi katastrofalan, a žrtve bi se mjerile u tisućama. Ovo je oružje neselektivno i pogađa i civile i vojnike u krugu od nekoliko kilometara. Scenarij ovakvog napada nije nerealan, moguće ga je očekivati kada se pobunjenici učvrste na nekom području, a takav scenarij smo već vidjeli za iračko-iranskog rata kada je kemijski Ali otrovima gađao iranske vojnike na zaposjednutom području – kaže Grgić. Dodatni problem predstavlja činjenica da Sirija u ovome trenutku ima projektile kojima može gađati i okolne zemlje, pogotovo Izrael, čiji teritorij scudovi s kemijskim ili biološkim glavama gotovo posvema pokrivaju.

Nuklearni protuudar

Od uporabe kemijskog naoružanja još je gora mogućnost da Assadove trupe posegnu za biološkim oružjem.

– Biološko oružje puno je strašnije od kemijskog. Dok je napad raketama s otrovnim plinom još i moguće kontrolirati, jer se može predvidjeti kako će se oblak kretati i koje će sve područje zahvatiti prije nego se rasprši u atmosferi, s biološkim oružjem takvo što nije moguće – kaže Grgić. Naime, eksplozija rakete s virusima kuge zarazila bi vojnike i civile na gađanom području, no zaraza bi se vrlo brzo raširila na cijelu regiju.

– Biološko oružje u doslovnom smislu riječi oružje je za masovno uništenja kojim se napada polovica jedne države i na takvo će se što rijetko tko odlučiti. Vrlo je jasno da bi napad biološkim oružjem imao nesagledive posljedice. Kada bi Damask ispalio biološko oružje na Izrael, gotovo je sigurno da bi Tel Aviv odgovorio nuklearnim udarom na jedan od gradova u Siriji, najvjerojatnije na Latakiju, koja je središte Assadove alavitske pokrajine i njegov “sigurni grad” – kaže Grgić napominjući da će sredstva za masovno uništenje prije ili kasnije biti uporabljena u Siriji, ali da će se to svesti na napad kemijskim oružjem.